Izvan igre: Zašto su ruski sportaši propustili Olimpijske igre 1984.

"Bilo je to poput groma iz vedra neba. Olujni oblaci su se nadvijali neko vrijeme, no do toga je ipak došlo naglo i iznenadno. Isprva sam se osjećao kao da se Zemlja otvorila i da se sve strovalilo u nju; kao da je oko mene bio vakuum. Cilj prema kojem sam hrlio nekoliko godina je odjednom nestao... Nije bilo jasno što će se nakon toga dogoditi", ovako je ruski plivač i četverostruki olimpijski prvak koji je dobio nadimak "Morska neman" Vladimir Saljnikov opisao kako se osjećao kada je čuo vijesti o tome da će Moskva bojkotirati Ljetne olimpijske igre 1984. u Los Angelesu.

"Nećemo se spustiti na razinu predsjednika Cartera"

Saljnikovljevo svjedočanstvo jasno dovodi u sumnju mišljenje da su sovjetske vlasti unaprijed planirale preskočiti Ljetne olimpijske igre 1984. kako bi se osvetile za američki bojkot Ljetnih olimpijskih igara 1980. u Moskvi. Početkom 1980. je predsjednik Jimmy Carter Moskvi objavio ultimatum, traživši da se sovjetske trupe iz Afganistana povuku u roku od mjesec dana. Nije neobično da je Kremlj ignorirao taj zahtjev, a američki su sportaši, zajedno s reprezentacijama iz više od 60 zemalja, u ljeto 1980. ostali kod kuće.

Sovjetski su vođe uoči Olimpijskih igara 1984. u Los Angelesu javno izrazili svoj pozitivan stav prema tome da njihovi sportaši sudjeluju na natjecanju. U prosincu 1982. godine je visoki sovjetski dužnosnik Gejdar Alijev tadašnjem šefu Međunarodnog olimpijskog odbora Juanu Antoniju Samaranchu rekao: "Mi se pripremamo za Igre u Los Angelesu. Čujemo glasine o našem mogućem bojkotu. No mi se nećemo spuštati na Carterovu razinu."

Juan Antonio Samaranch (lijevo) i Gejdar Alijev (desno) na sastanku u Kremlju.

Vjačeslav Un Da Sin/TASS

Očito je da su se sovjetski sportaši i političari veselili Olimpijadi 1984. Isto tako je sadašnje rukovodstvo Rusije planiralo normalno sudjelovanje na Igrama 2018., no skandal s dopingom je te planove uništio.

Histerija i uzajamne optužbe

Zašto je onda sovjetsko vodstvo promijenilo svoj stav o Igrama 1984.? Najvjerojatnije je razlog bila uzavrela politička situacija u to doba, s napetostima koje su jačale  u drugoj polovici 1983. 1. rujna je u sovjetskom zračnom prostoru srušen južnokorejski putnički zrakoplov, što je na Zapadu izazvalo pravu pometnju. Nakon toga su uslijedili američka invazija na komunističku Grenadu i razmještanje američkih balističkih raketa srednjeg dometa u Europi. Odnosi između dviju supersila su dotaknuli dno.

"Gruzija" je bila plutajuća baza za sovjetske sportaše.

Galina Kmit/Sputnik

U toj je atmosferi političke histerije i uzajamnih optužbi Kremlj zatražio pisano jamstvo sigurnosti sovjetskih sportaša u SAD-u, koje Amerikanci nisu htjeli osigurati. Također nisu dopustili da sovjetski sportaši lete izravno iz SSSR-a u Los Angeles s čarter-letovima, a nisu dopustili niti da brod "Gruzija", koji je bio plutajuća sportska baza, pristane u američku luku. U svibnju 1984. je Politbiro na čelu s glavnim tajnikom Konstantinom Černjenkom odlučio bojkotirati Igre u Los Angelesu. Taj primjer je slijedilo 14 socijalističkih zemalja.

"Hvala 'drugu Černjenku'"

Zemlja koja je imala naviše koristi od odsutnosti sovjetskih sportaša bio je, naravno, SAD, koji je uzeo 83 zlatne, 61 srebrnu i 30 brončanih medalja; Amerikanci su ukupno osvojili 174 od 221 medalje. Što se zlatnih medalja tiče, taj rekord otad nije oborila niti jedna zemlja. Jedan je američki komentator bio u pravu kada je na svečanosti zatvaranja zahvalio "drugu Černjenku" što je "SAD-u donio više zlatnih medalja od ijednog sportaša u povijesti Igara".

Usporedbe radi, SSSR je 1980. godine osvojio samo tri zlatne medalje manje, ali je osvojio više srebrnih i brončanih medalja; ukupno 195 medalja. Očito je da su sovjetski sportaši imali sjajne izglede na Igrama 1984. godine.

Gimnastičarke iz SSSR-a su osvojile zlatne medalje na Ljetnoj olimpijadi 1988. u Seulu.

Sergej Gunejev/Sputnik

"Nakon Igara 1980. smo dobili sjajna financijska sredstva i izvanredne sportske objekte. Rezultati sezone 1983. su dali temelje za predviđanje da bismo osvojili čak 62 zlatne medalje (Istočnoj Njemačkoj se predviđalo 40 zlatnih medalja, a Amerikancima 36-38). ... Bio sam siguran da ćemo pobijediti na Igrama 1984. godine. Olimpijske igre u Seulu 1988. potvrđuju da sam bio u pravu. Smlavili smo sve [SSSR je osvojio 55 zlatnih medalja, a Amerikanci 35]", rekao je kasnije Anatolij Kolesov, zamjenik šefa Državnog odbora za sport Sovjetskog Saveza.

MOO je tada pokušao spriječiti bojkot, nadajući se da će ispregovarati nekakav dogovor između supersila, a Samaranch je ponudio da on bude posrednik u tim pregovorima. Međutim, nitko nije bio spreman za kompromis.