Oslobađanje Goe: Kako je SSSR opalio diplomatski šamar NATO-u

Portugalci su bili prvi kolonizatori Indije i posljednji koji su je napustili. Dok su Britanci protjerani iz Indije 1947., protiv portugalske okupacije Goe još gotovo 15 godina ništa nije učinjeno. Odlučna operacija indijske vojske je napokon 1961. okončala vladavinu stranaca koja je trajala 450 godina.

Kako je jednom rekao indijski političar Manohar Parrikar, sloboda Goe je odgađana zbog prividne nezainteresiranosti indijskog rukovodstva. Džavaharlal Nehru kao tipični nasljednik Gandhijeve politike nije poduzimao drastične mjere kako bi spriječio torture nad stanovništvom Goe.

Jednom su 1946. godine Portugalci nemilosrdno pretukli skupinu indijskih žena koje su organizirale miran prosvjed. Žene nisu samo maltretirane i držane u zatvoru, već su Portugalci prijetili da će se iživljavati i nad njihovim kćerima.

1955. godine je portugalska vojska ubila 20 sudionika još jednog mirnog marša. Nehru je na to reagirao samo blokiranjem enklave. Ali Portugalci su lako prebrodili blokadu, koristeći dobre odnose s Pakistanom i Šri Lankom.

Prošlo je još 6 godina tijekom kojih su se strasti samo usijavale. Nehrua je prije svega brinulo da svijet ne promijeni mišljenje povodom nenasilnog pristupa Indije rješavanju svih problema. Dok strateški interesi Indije, zaštita života Indijaca i čak čast indijskih žena za njega nisu bili prioritet. Nasljednici politike Gandhija jednostavno nisu imali pravo primijene silu.

Istovremno je portugalski diktator António Salazar tražio pomoć od SAD-a, Britanije i drugih zemalja koje su u tome nalazile i svoje interese. Salazar je podsjetio Britance da prema dogovoru iz 1899. moraju pomoći portugalskoj koloniji ukoliko bude napadnuta. John Kennedy, koji je samo nekoliko mjeseci ranije pokušao invaziju na Kubu, upozoravao je Nehrua da ne smije koristiti vojnu snagu u rješavanju problema Goe.

U studenom 1961. godine je vojska Portugala, osnažena odsustvom reakcija Nehrua, otvorila vatru na civilne brodove Indije. Na kraju krajeva je 17. prosinca indijska vojska ušla u provincije Gou, Daman i Diu te je bila daleko brojnija i snažnija od Portugalaca.

Reakcija svijeta

Zapadne države su u jedan glas napale Indiju. Mnoge zemlje poput Britanije, SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Francuske, Nizozemske, Španjolske i Zapadne Njemačke osudile su vojnu intervenciju Indije. Pakistan također. S druge strane, Indija je dobila potporu Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, Kine, arapskih zemalja, Gane, Šri Lanke i Indonezije.

Britanci su bili prvi koji su potegnuli diplomatske pištolje. 18. prosinca je tajnik Commonwealtha Duncan Sandys izjavio da Njezino Veličanstvo veoma žali zbog odluke indijskih vlasti da rješavaju pitanje vojnim sredstvima umjesto diplomatskim. Čisto britansko licemjerje! Samo pet godina ranije Britanija i Francuska su izvršile invaziju na Egipat da bi se dočepale Sueskog kanala.

SAD, Velika Britanija, Francuska i Turska su u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda predložile rezoluciju koja osuđuje "indijsku invaziju" i tražile da se vojska Indije povuče na pozicije na kojima je bila do 17. prosinca 1961.

Moskva podržava Indiju

Veto Moskve je bio presudan.

Leonid Brežnjev, koji se nalazio u službenom posjetu Indiji za vrijeme krize u provinciji Goa, rekao je 18. prosinca u Mumbaiju da SSSR u potpunosti podržava želju indijskog naroda da oslobodi Gou, Daman, i Diu od portugalskih kolonizatora.

Brežnjev je savjetovao Indijcima da ignoriraju zapadni revolt jer je "to revolt ljudi koji su navikli gušiti borbu za neovisnost... to su ljudi koji su se obogatili kao kolonizatori pljačkaši".

Valerijan Zorin, stalni predstavnik Moskve u UN-u, je rekao da SSSR podržava Indiju u njezinoj borbi protiv dominacije kolonizatora. Goa je u cijelosti pod jurisdikcijom Indije i to se ne može dovoditi u pitanje u Vijeću sigurnosti UN-a, rekao je Zorin. Ako o nečemu treba diskutirati u UN-u, onda je to portugalsko kršenje deklaracije o jamčenju neovisnosti kolonijama. "Portugal se ne pridržava i ne želi se pridržavati ove deklaracije i na taj način predstavlja prijetnju po sigurnost i stabilnost u različitim dijelovima svijeta", rekao je sovjetski diplomat.

On je također podsjetio da ni Britanija ni Amerika ne osuđuju Portugal koji je doveo do izbijanja rata za neovisnost u Angoli te da nisu tražile prekid vatre ili povlačenje portugalske vojske.

Ono što je bilo posebno zanimljivo u vezi oslobađanja Goe je to da zemlje NATO-a nisu mogle priteći u pomoć Portugalu u jeku Hladnog rata, kada su vrlo ozbiljno doživljavali moto "napad na jednog od nas je napad na sve nas". Očito Sjedinjene Držae nisu bile spremne riskirati Pittsburgh zbog Portugala.