Maršal Žukov o neuspješnom pohodu Aleksandra Makedonskog na Indiju

"Pripisivati pobjedu Aleksandru Makedonskom je isto što i tretirati Hitlera kao osvajača Rusije samo zato što su Nijemci stigli do Staljingrada".

"Pripisivati pobjedu Aleksandru Makedonskom je isto što i tretirati Hitlera kao osvajača Rusije samo zato što su Nijemci stigli do Staljingrada".

Berthold Werner
Ulazak trupa Aleksandra Makedonskog u Indiju ocjenjuje se kao velika pobjeda Zapada u borbi protiv dezorganiziranog Istoka. Međutim, po riječima maršala Georgija Žukova, Aleksandrova vojska je tamo više stradala nego Napoleonova u Rusiji.

Moćna europska vojska je 326. godine ušla u Indiju na čelu s Aleksandrom Makedonskim. Sastojala se od makedonskih ratnika prekaljenih u borbama, od grčkih konjanika, balkanskih boraca i perzijskih saveznika. Brojala je ukupno više od 41 000 ljudi.

Najveći okršaj je bila bitka kod Hidaspa protiv vojske Pora, vladara Paurave, kraljevine zapadnog Punjaba. Preko 25 stoljeća se smatralo da su snage Aleksandra Velikog pobijedile Hinduse. Grčki i rimski rukopisi kažu da su Hindusi bili hrabriji i stasitiji od Makedonaca.

Sada su se, nakon dva tisućljeća, britanski povjesničari "latili" legende o Aleksandru i okarakterizirali ovu vojnu kampanju kao trijumf organiziranog Zapada protiv kaotičnog Istoka. Aleksandar je osvojio samo nekoliko manjih carstava na sjeverozapadu Indije, ali je Indija, po mišljenju mnogih oduševljenih kolonijalnih autora, bila u potpunosti osvojena.

Istina je u tome da Grcima čak nije bila ni poznata većina teritorija Indije. Prema tome, pripisivati pobjedu Aleksandru Makedonskom je isto što i tretirati Hitlera kao osvajača Rusije samo zato što su Nijemci stigli do Staljingrada.

Žukov o Aleksandru Velikom

Kada je Žukov 1957. godine govorio pred pitomcima Indijske vojne akademije Dehra Dun, rekao je da Aleksandrova djelovanja poslije bitke kod Hidaspa ukazuju na to da je on bio teško poražen. Po Žukovljevom mišljenju, Aleksandar je doživio veći neuspjeh u Indiji nego Napoleon u Rusiji. Napoleon je ušao u Rusiju sa 600 000 vojnika, a od toga je preživjelo 30 000 i manje od 1000 se vratilo na prethodnu dužnost.

Prema tome, ako je Žukov usporedio vojnu kampanju Aleksandra Makedonskog u Indiji s Napoleonovom katastrofom, onda su se Makedonci i Grci vjerojatno isto tako povlačili poslije teškog poraza. Žukov je znao kako izgledaju trupe koje bježe. On ih je vidio - tjerao je njemačku vojsku 2000 km od Staljingrada do Berlina.

Nema lakih pobjeda

Kip Aleksandra Makedonskog u Arheološkom muzeju u Istanbulu.

Problemi Aleksandra Velikog su počeli čim je prešao granicu s Indijom. Prvi put je naišao na otpor u dolinama Kunar, Svat, Buner i Peshawar, gdje su njegovo napredovanje zaustavili Aspasijci i Asakeni poznati u hindustičkim tekstovima kao Ašvajana i Ašvakajana. Po indijskim mjerilima oni su bili malobrojni, ali ipak nisu ustuknuli pred Aleksandrovom ubojitom mašinerijom.

Asakeni su pružali uporan otpor iz svojih planinskih utvrđenja Masaga, Bazira i Ora. Krvavi okršaj u Masagi je bio uvertira onoga što je Aleksandra čekalo u Indiji. Već prvog dana poslije žestokih okršaja Makedonci i Grci su bili prisiljeni povući se uz velike gubitke. Sam Aleksandar je bio teško ranjen u gležanj. Četvrtog dana je vladar Masage ubijen, ali se grad odbio predati. Zapovijedanje vojskom je predano njegovoj staroj majci koja je pozvala sve žene iz ovog područja.

Kada je shvatio da su planovi juriša na Indiju osujećeni na samom ulazu u ovu zemlju, Aleksandar je pozvao na primirje. Asakeni su se složili jer mu je stara kraljica povjerovala. Te noći, kada su Masage otišle na spavanje poslije slavlja, Aleksandrove trupe su ušle u grad i pobile sve građane. Slično je zatim bilo i u Oru.

Pa ipak, žestok otpor koji su pružili branitelji Indije smanjio je snagu, a možda i borbeni duh makedonske vojske.

"Gledanje" na rijeci

U čitavoj trijumfalnoj karijeri Aleksandra Makedonskog najteža je bila bitka kod Hidaspa, gdje se suočio s kraljem Porom iz Paurave - male ali uspješne indijske kraljevine na rijeci Dželum. U grčkim rukopisima se Por opisuje kao čovjek visok preko dva metra.

U svibnju 326. godine prije nove ere, vojske Europe i Paurave su se suočile na obali rijeke Dželum. To je bio zaista fascinantan prizor: 34 000 makedonskih pješadinaca i 7000 grčkih konjanika s pojačanjem indijskog kralja Ambhija, Porovog neprijatelja. Ambhi je bio vladar susjedne kraljevine Taksil. Ponudio je Aleksandru pomoć pod uvjetom da dobije Porovu kraljevinu.

Aleksandar dočekuje Pora poslije bitke.

S takvom moćnom silom i genijalnim vojskovođom na njezinom čelu bila je suočena vojska Paurave koja je brojala 20 000 pješadinaca, 2000 konjanika i 200 borbenih slonova. Paurava je bila relativno mala kraljevina po indijskim mjerilima i zato nije mogla uzdržavati toliko veliku vojsku, tako da su vjerojatno mnogi njezini branitelji bili civili naoružani na brzu ruku. Pored toga, Grci su kao i obično preuveličali snagu protivnika.

Prema grčkim izvorima, dvije vojske su nekoliko dana gledale jedna drugu preko rijeke. Grčko-makedonske snage su poslije borbi za planinske gradove Indije izgubile brojne tisuće vojnika i sada su zazirale od okršaja sa surovom vojskom Paurave. Čuli su priču o kaosu koji u neprijateljskim redovima prave indijski borbeni slonovi. Slonovi su bili nešto kao današnji tenkovi - njih su se plašili i grčki konji.

Hindusi su imali još jedno strašno oružje. To je bio luk dugačak 2 metra. Pomoću njega su izbacivane masivne strijele koje su mogle probosti više neprijateljskih vojnika.

Indijski okršaj

Okršaj je bio žestok. Kada je poletio roj teških strijela iz dugačkih indijskih lukova i stigao do neprijateljskih formacija, prvi red borbenih slonova se probio kroz makedonsko krilo. Zatim je druga skupina slonova krenula kroz probijenu liniju gazeći makedonske vojnike. To je bio pravi košmar za osvajače. Kada su se uplašeni Makedonci počeli povlačiti, indijsko pješaštvo je popunilo taj prostor.

U prvom napadu Hindusa je Porov brat Amar ubio Aleksandrovog omiljenog konja Bukefala. To je bio vrlo važan trenutak. U bitkama izvan Indije elitni makedonski tjelohranitelji nisu nijednom neprijateljskom vojniku dozvolili da zada njihovom caru i najmanji udarac, a u ovoj bitci su indijske jedinice uspjele prodrijeti kroz unutarnji kordon koji štitio Aleksandra, i ubiti Nikeju, jednog od njegovih vodećih zapovjednika.

Po riječima rimskog povjesničara Marka Justina, Por je izazvao Aleksandra i u dvoboju koji je zatim uslijedio Aleksandar je pao s konja. Por ga je mogao probosti kopljem, ali se dvoumio za trenutak, te su se Aleksandrovi tjelohranitelji bacili da spase svog vojskovođu.

Grčki povjesničar Plutarh kaže da su Hindusi bili dosta borbeni. I pored prvobitnog neuspjeha, kada su njihove čuvene dvokolica zaglibile u blatu, Porova vojska je "nastavila suprotstavljati se Makedoncima s nenadmašanom hrabrošću".

Uzdrmani Makedonci

Grci su proglasili pobjedu, ali je fanatičan otpor indijskih vojnika i običnih ljudi duboko potresao Aleksandrove trupe tako da su se one odbile kretati dalje na istok. Aleksandar nije mogao ništa reći ni učiniti kako bi potaknuo svoje ljude na daljnje napredovanje prema istoku. Malo je nedostajalo da u vojsci izbije bunt.

Plutarh kaže: "Borba s Porom je Makedoncima oduzela hrabrost i zaustavila njihovo daljnje napredovanje u Indiji. Kada je bilo toliko teško pobijediti neprijatelja koji je na bojište izveo samo 20 000 pješadinaca i 2000 konjanika, onda je bilo osnova za protivljenje Aleksandrovom planu da se ide na Ganges i dalje gdje ih je čekalo daleko veće mnoštvo neprijatelja".

Grčki povjesničar kaže da je Makedonce poslije bitke s vojskom Paurave obuzela panika kada su dobili informaciju iz Punjaba o mjestima "gdje su žitelji vješti u poljoprivredi i gdje ima još više slonova, a muškarci su izuzetno snažni i hrabri".

I zaista, na drugoj strani Gangesa je bilo moćno carstvo Magad gdje je vladao Nandas, koji je zapovijedao jednom od najvećih i najmoćnijih stalnih vojska na svijetu. Prema Plutarhovim riječima, hrabrost Makedonaca je splasnula kada su saznali da ih Nandas "čeka s 200 000 pješadinaca, 80 000 konjanika, 8000 dvokolica i 6000 slonova". Nema sumnje da bi to bila prava klaonica za vojsku Aleksandra Makedonskog.

Stotinama kilometara daleko od srca Indije Aleksandar je naredio vojsci da odstupi, na veliku radost vojnika.

Gerilski napadi

Pa ipak, slavlje je bilo preuranjeno. Na putu ka jugu, prema moru, Aleksandrove trupe stalno bile izložene napadima indijske gerile.

U pohodu na Sangalu u Pandžabu indijski napad je bio toliko surov da je grčka konjica potpuno uništena, a Aleksandar je morao napadati pomoću pješadije. U sljedećoj bitci protiv Malava iz Multana Aleksandar je povrijeđen - strijela indijskog ratnika probila mu je pancir i rebra.

U jednom vojno-povijesnom časopisu piše: 'Bilo je još borbi no Aleksandrova rana je stavila točku na njegove osobne podvige. Meko tkivo se nikada ne oporavlja u potpunosti. Svaki udah mu je izazivao bol kao da ga probada nož".

Aleksandar se nije oporavio - umro je u Babilonu (današnji Irak) u 33. godini.

Više