Hrvat koji je sanjao o ujedinjenju Rusije i Europe te o osvajanju Krima

Juraj Križanić je govorio šest jezika, bavio se filozofijom, teologijom, poviješću, političkom ekonomijom, jezikoslovljem, estetikom i glazbom, te je pisao poeziju. Upravo je on htio ujediniti sve slavenske narode pod ruskom vlašću.

Križanić se školovao u Zagrebu, Grazu i Bologni. U djetinjstvu je većinu vremena provodio na katoličkim učilištima, a u to su vrijeme u Rimu imali ozbiljne ideje u vezi s Rusijom – razmišljali su o uniji katoličke i pravoslavne crkve. Kasnije si je Križanić zacrtao cilj - da kao misionar ode u Rusiju.

Kip Vanje Radausa

1658 . godine mu se, kada se susreo s moskovskim izaslanikom Jakovom Liharevom, u Beču ukazala mogućnost da to i učini. Ruski veleposlanici su popunjavali redove strancima koji su htjeli postati dio carske službe, obećavajući im plaću „kakvu nisu mogli niti zamisliti“. Križanić im je došao s prijedlogom da služi caru.

Međutim, kada je Križanić 1659. godine stigao u Moskvu, nije uspio pronaći zajednički jezik s ruskim vlastima. Njegovi su stavovi o jedinstvenoj kršćanskoj crkvi, neovisnoj o zemaljskim sporovima, bili neprihvatljivi kako za branitelje pravoslavlja, tako i za katolike. Nakon idućeg povratka u Rusiju 20. siječnja 1661. godine, car Aleksej je protjerao Križanića u Tobolsk.

Ruski car Aleksej I.

Pritom su mu nastavili isplaćivati plaću – sedam i pol rubalja na mjesec. Križanić je u progonstvu ostao 16 godina i upravo je u tom razdoblju napisao svoja najznačajnija djela. Nakon smrti cara Alekseja Mihajlovića 5. ožujka 1676., Križanić je primio carski oprosti i dopuštenje da se vrati u Moskvu, a zatim i napusti Rusiju.

Unatoč progonstvu, Juraj Križanić je Rusiju smatrao „svojom zemljom“, a Ruse „svojim narodom“. Križanićevo nastojanje da zbliži Rusiju s drugim slavenskim narodima bilo je jedinstvena pojava u povijesti 17. stoljeća. Ruski književni povjesničar P. A. Bezsonov je rekao da se Križanić rodio dvjesto godina ranije nego što je trebao. Križanić je postao pobornik ideje ujedinjenja svih slavenskih naroda u borbi protiv zajedničkih neprijatelja. Slična se ideja javljala i kod drugih hrvatskih autora - Čedolina, Andraščevića, Georgijevića. Svi su se slagali da bi centar tog bloka trebala biti Rusija. Međutim, ta ideja nije bila popularna u Rusiji, već među Hrvatima, Bugarima i Česima zbog agresivnih susjeda.

Križanić nije Rusiji namijenio vodeću ulogu samo u političkoj borbi za oslobođenje Slavenstva koja je predstojala, nego je smatrao da Rusija mora pridonijeti preporodu i daljnjem usponu kulture slavenskih naroda, kao i ostvarenju religiozne misije Slavenstva.

Križanić je uvijek tvrdio da Rusija „mora širiti svoje granice prema jugu, a ne prema sjeveru, ne prema istoku i ne prema zapadu“, da mora „čuvati vječni mir sa sjevernim, zapadnim i istočnim narodima“ i usmjeriti sve snage na borbu protiv Turske i njenih vazala – Krimskog kanata. Upravo tada Križanić piše knjigu “Plan osvajanja Krima” u kojoj govori o odnosima Rusije i Krimskog kanata od XV. do XVII. stoljeća.

Jurij Križanić daje odgovor na važno, no izuzetno složno pitanje, teško rješivo u praksi, pitanje koje je već dugo glavna tema Rusije - obraniti se od Krimskog kanata ili ga napasti? Mnogi povjesničari smatraju da su se takvi pogledi pojavili zbog mučenja Hrvata, Srba i Bugara od strane Turske. Zato je po njihovom mišljenju logično da je Križanić još u djetinjstvu prihvatio uvjerenje o potrebi saveza svih europskih naroda protiv Osmanskog Carstva.

Usprkos Križanićevu uvjerenju, tursko pitanje nije bilo centralno pitanje ruske vanjske politike sve dok se nije pojačala turska agresija na jugu, kada je ruska vlada priznala borbu s Turskom kao glavni zadatak Rusije.

Nekoliko riječi o umjetnom rusko-hrvatsko-srpski jeziku:

S obzirom na to da su Rusi zadržali svoju političku neovisnost, njihov je jezik čišći, pa stoga Križanić u gramatici koristi leksik upravo ruskog jezika. Dio Hrvata je ostao jako blizak staroruskom jeziku. Utjecaj grčkog jezika na slavenski u procesu prijevoda vjerskih knjiga se, po mišljenju Križanića, pokazao štetnim za čistoću jezika. Stvaranjem umjetnog jezika, u kojem prevladavaju elementi ruskog, srpskog i hrvatskog jezika, Križanić je u svojoj gramatici nastojao izbjeći utjecaj ikakvih stranih jezika.

Više