"Darežljivi Rusi su nas oduševili u Sočiju!"

Za razliku od većine mojih sunarodnjaka koji su putovali iz Zagreba, moja polazna točka bila je Budimpešta - razlog je jednostavan, naime iz Budimpešte tvrtka Wizz Air leti na aerodrom Vnukovo, s kojeg sam imao let za Soči, a taj let mi je najviše odgovarao ako uzmem u obzir vozni red i čekanja između dvaju zrakoplova.

Anton Papić na otvorenju festivala u Sočiju.

Russia Beyond

Slijećem u Moskvu i nakon ne prevelikog čekanja upoznajem prvu sudionicu festivala iz hrvatske delegacije, Karmen s otoka Ugljana. Nakon kratkog upoznavanja, već dobivamo pozive na ukrcavanje. Put do Sočija ne traje dugo (otprilike dva sata), a u biti je ironija da je Soči bliže Hrvatskoj nego Moskvi, ali, osim preko Moskve, nema redovnih letova do dotične crnomorske destinacije. Slijećemo u Soči, točnije Adler - naime, aerodrom se nalazi 40-ak kilometara od grada Sočija, nedaleko grada Adlera, no službeno ime mu je Soči, pošto je Soči najveći grad u okolici i svima poznato odredište.

Kad sam izašao iz aviona, prvo što mi upalo u oči su bile palme. Iako sam s fotografija znao kako izgleda ovaj najjužniji dio Rusije, te bio svjestan da se radi o suptropskoj klimi, opet se čovjek ne može oteti onom dojmu prvog utiska, kada nešto uživo vidi. Ulazimo u zgradu aerodroma gdje nas dočekuju volonteri i upućuju nas na naš autobus. Sjedamo u autobus, Karmen upoznaje jednu djevojku, pomislih da je strankinja, upoznajemo se, Renata joj je ime, također pripadnica naše delegacije. "Odakle si?", - priupitam ju. "Vinkovci", - odgovara mi. Pitam opet, jer ne vjerujem, ali je, dobro sam čuo i prvi put. Moja sugrađanka. Prva osoba koju sam upoznao u Sočiju je djevojka iz Vinkovaca. Vozimo se autobusom i prvo što oduševljava je infrastruktura - nove prometnice, na kojima se vidi da je uloženo jako puno sredstava. I neobična arhitektura i raslinje, palme ponajviše.

Dolazimo do našeg hotelskog kompleksa Barhatnije Sezoni, koji se nalazi na površini od 20 hektara. Naravno, sama veličina kompleksa osuđuje nas na to da se izgubimo, no uz pomoć kazahstanske delegacije, nakon kratkotrajnog lutanja, pronalazimo našu recepciju.

Jedan od štandova ruskih federalnih subjekata, Orlovskoje oblasti

Anton Papić

Iako je već bilo relativno kasno, na recepciji prava vreva - sve puno ljudi. Prilazimo nekolicini volontera, te shvaćamo da je jedan od volontera i momak iz Hrvatske. On na, uz dvije djevojke, upućuje što i kako, te tu večer saznajemo da je svaka delegacija dobila svog atašea koji će biti odgovoran za nas tokom trajanja festivala. Naš ataše je bila Kamila, djevojka rodom iz Kazahstana, koja trenutno živi u Sankt-Peterburgu. Nakon obavljene papirologije, dobivam ključeve od sobe i napokon priliku za odmor.

Sutradan ujutro, uz akreditacije (koje nam osiguravaju ulazak u hotel, besplatan prijevoz, hranu te ostale pogodnosti) nas dočekuje poklon-iznenađenje - svi sudionici festivala dobili su poklon pakete s odjećom u bojama festivala, kao i potpuno nove mobitele SP551, ruske marke Irbis s logotipom festivala; lijepa uspomena i darežljiva gesta od domaćina, ako se uzme u obzir brojka od preko 30 000 sudionika. Kako bi bili u kontaktu sa svojim prijateljima i obitelji, svi su dobili i SIM kartice s neograničenim prometom na aplikacijama WhatsApp i Viber, te sa 16 GB internet prometa, koje su bile valjane od 14. do 22. listopada, odnosno tokom trajanja festivala.

Svečano otvorenje festivala održalo se u nedjelju 15. listopada u Ledenoj dvorani u Sočiju, a na samom otvorenju sudjelovalo je 20 000 sudionika koji su mogli uživati u zanimljivom programu u trajanju od skoro dva sata, uz koncert američkog pop-rock sastava One Republic, a posebno iznenađenje večeri bio je predsjednik Rusije, Vladimir Putin koji je se obratio sudionicima festivala te službeno proglasio festival otvorenim. Samo otvorenje bilo je napravljeno na najvišoj produkcijskoj razini (koreografija, montaža, kadriranje, režija, glazba, zvuk).

Nakon svečanog otvorenja, preostalo je listati i tražiti što posjetiti, na čemu sudjelovati.

Na konferencijama, odnosno bolje rečeno na javnim raspravama, program je bio zaista zanimljiv, a ovisno o području koje vas zanima, mogli ste pratiti rasprave i panele npr. iz politike (gosti su bili ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov, zatim Marija Zaharova, predsjednik Rusije Vladimir Putin te mnoge druge političke ličnosti), ekonomije, sociologije.

Kulturni program bio je predstavljen s nizom radionica, od različitih tehnika slikanja, do kiparstva, grafike, te filmske umjetnosti - filmska radionica pod vodstvom poznatih ruskih redatelja, u sklopu koje su sudionici mogli raditi na svojim projektima ili na zajedničkom dokumentarnom filmu.

Detalj s eksponata kiparske radionice, rad Hrvatice Karmen Gregov

Anton Papić

Sportski program sastojao se iz niza natjecanja u kojima se moglo sudjelovati ili individualno ili ekipno, a osim natjecateljskog dijela postojale su i dvorane za vježbanje, fitness, aerobik te ostale aktivnosti vezane uz rekreaciju.

Znanstveno-obrazovni program bio je koncipiran u obliku predavanja iz različitih područja znanosti, inženjerstva, transporta, ekonomije te multimedijskih sadržaja. Kao zanimljivosti bilo bi dobro istaknuti predavanja o budućnosti zrakoplovstva i željezničkog prometa, kao dvije najperspektivnije grane prometa u 21. stoljeću.

Predavanje "Znanja i vještine poduzetnika budućnosti"

Anton Papić

Poseban dio, odnosno možemo to nazvati "stalni postav" su bili ruski federalni subjekti, koji su imale svoje štandove gdje su predstavljali svoje oblasti, krajeve, republike i okruge, najčešće kroz narodne nošnje i multimedijske sadržaje, a nalazili su se u zasebnom prostoru unutar Glavnog medijskog centra.

Svakako ne bi trebalo zaboraviti spomenuti air show koji je pripremila akrobatska skupina Sokoli Rossii s četiri zrakoplova Su-27, koji je bio jedan od, možemo to tako reći, lajtmotiva ovog festivala.

Akrobatska skupina "Sokoli Rossii" tokom air showa održanog povodom festivala

Anton Papić

Sadržaja nije nedostajalo, dapače, bilo ih je toliko da nekada niste znali na čega otići, a za neke sadržaje je bila toliko velika potražnja, da jednostavno niste mogli upasti ako se niste pravovremeno registrirali (kao npr. predavanje ministra Lavrova ili Nicka Vujcica).

Došao je i posljednji dan festivala. Prije svečanog zatvaranja, predsjednik Rusije, Vladimir Putin, još jednom je pozdravio sve prisutne i zahvalio se na sudjelovanju u festivalu, a kasnije je upriličeno i svečano zatvaranje, opet u Ledenoj dvorani, tjedan dana poslije, koja je opet bila dupkom puna. Vjerujem da su mnogi poput mene bili sretni što su sudjelovali u ovakvom jednom događaju koji će pamtiti cijeli život, ali istovremeno i tužni što isti završava.

Možda bi bilo najbolje da ovaj tekst završim sa završnim riječima predsjednika Putina koje je rekao na zatvaranju festivala:

"Уверен что уезжая из России оставьте здесь частичку своего сердца, но Россия останется всегда в вашем сердце."

"Vjerujem da ćete odlazeći iz Rusije ovdje ostaviti komadić svoga srca, ali će Rusija zauvijek ostati u vašem srcu."