Cepelini ruskog cara

Global Look Press
Rusi su tijekom 19. stoljeća ostali izvan ludnice koja je zahvatila ostatak Europe po pitanju zračnih brodova. Zapad je smatrao da Rusija po ovom pitanju zaostaje za njima. Međutim, ruske su vlasti radije pričekale i u ovu tehnologiju uložile javna sredstva tek kad je već bila dovoljno razvijena.

Rusija je bila među prvim zemljama koje su počele istraživati vojne mogućnosti zračnih brodova. Aleksandar I. je 1812. pozvao njemačkog inženjera Franza Leppicha, kojeg je vrbovala ruska tajna služba, da napravi letjelicu za napad na Napoleonovu vojsku.  

Prvi ruski cepelin. Dizajn Franza Leppicha

Leppich je u tajnoj radionici i uz pomoć 50 mehaničara koji su govorili njemački dizajnirao letjelicu u obliku ribe koju su pokretale peraje. Izgradnja je bila dovršena neposredno nakon velikog moskovskog požara. Balon, kojeg je prilikom napuhavanja trebalo podupirati, se oštetio i nije mogao postići dovoljnu brzinu kako bi letio protiv vjetra, zbog čega nije mogao uzletjeti. Projekt je nakon toga obustavljen.

U Tolstojevom romanu "Rat i mir" grof Pjotr Kirilovič Bezuhov putuje s namjerom da vidi ovaj izum, ali bez uspjeha. Tolstoj je u svoj roman uključio pismo cara Aleksandra I guverneru Moskve, grofu Rostopčinu, u vezi zračnog broda.

1906. je glavni inženjer Ureda Ruskog Carstva otputovao u Francusku, zajedno s velikim izaslanstvom inženjera i ostalih stručnjaka, kako bi se upoznali s dostignućima u izgradnji zračnih brodova. 

Zbog geopolitike tog vremena (Njemačka je bila glavni protivnik Rusije) Rusija je odlučila surađivati s Francuskom na štetu Njemačke, koja je s velikom tajnošću razvijala najnapredniji zračni brod u tom trenutku - Zeppelin.

Rusi su primali alarmantne vijesti. Ovi ogromni misteriozni zračni brodovi mogli su "jednim udarcem uništiti kozačku pukovniju ili nanijeti ozbiljnu štetu središtu Sankt-Peterburga".

Samo dvije godine nakon ovog putovanja, nebo Rusije je po prvi put vidjelo novog gospodara oblaka koji se uzdizao sa Zemlje: zračni brod 'Učebni', dužine 40 metara i volumena od 2000 kubičnih metara hidrogena, s maksimalnom brzinom od 21 km/h. Ovaj zračni brod koristit će se kao platforma za eksperimente i za osposobljavanje budućih posada.

Rusija je 1909. u Francuskoj kupila jedan cepelin. Dobio je ime "Lebed", a njegove su prednosti nadmašivale one "Učebnog". Bio je dugačak 61 m, imao je obujam od 4500 kubičnih metara, a dostizao je maksimalnu brzinu od 36 km/h. Rusi su, međutim, s obzirom na vrtoglavu brzinu razvoja znanstvenih dostignuća u vojnoj sferi u to vrijeme, poput protuzračne obrane, zaključili da će takav zračni brod uskoro postati laka meta za neprijateljsku vatru u slučaju ratnog sukoba. Ruska je vojska po vojne mogućnosti ovog izuma vidjela samo u sferi fotografskog izviđanja.

Centralne sile su razmjestile nekoliko cepelina na svojoj istočnoj fronti. Primjerice, njemački zračni brod SL2 prebačen je u austrougarske snage kako bi izvršio šest misija na teritoriju Ruskog Carstva, uključujući bombardiranje Varšave 1914. godine.

SL2 bombardira Varšavu

SL10, baziran u Bugarskoj, nestao je tijekom leta za vrijeme jedne jake oluje nakon bombardiranja Sevastopolja, dok su se SL9 i SL14 intenzivno koristili na Baltiku od 1917. godine.

Ruski vojni aeronauti nisu pretrpjeli niti jednu nesreću u kojoj su izgubljeni životi posade cepelina koje su u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata brojale carske oružane snage.

Tijekom vladavine Nikolaja II. Rusija je izgradila ili kupila sljedeće cepeline.

Učebni (1908). Volumen: 2000 kubičnih metara. Duljina: 40 m. Brzina:21 km/h.

Lebed (1909). Kupljen u Francuskoj. Volumen: 4500 kubičnih metara. Duljina: 61 m. Brzina 36 km/h.

Čajka (1910). Kupljen u Francuskoj. Volumen: 2140 kubičnih metara. Duljina: 47 m. Brzina 47 km/h.

Krečet (1910). Volumen: 6900 kubičnih metara. Duljina: 70 m. Brzina 43 km/h.

Berkut (1910). Kupljen u Francuskoj. Volumen: 3500 kubičnih metara. Duljina: 56 m. Brzina 54 km/h.

Golub (1910). Volumen: 2270 kubičnih metara. Dužina 50 m, Brzina: 50 km/h.

Golub je tijekom Prvog svjetskog rata izvodio nekoliko izviđačkih i špijunskih misija, premda nikada nije prešao na bojišnicu. U listopadu 1914. godine je evakuiran u Lidu, gdje je i demontiran. Vraćen je u službu 1916. godine, premda je zapravo ostao parkiran sve dok se nije zapalio nakon što ga je udarila munja tijekom oluje.

Jastreb (1910). Volumen: 2800 kubičnih metara. Duljina: 50 m. Brzina: 47 km/h.

Koršun (1910). Kupljen u Francuskoj. Volumen: 2140 kubičnih metara. Duljina: 47 m. Brzina: 47 km/h.

Grif (1910). Kupljen od njemačke tvrtke Luft-Fahrzeug-Gesellschaft. Volumen: 7600 kubičnih metara. Duljina: 72 m. Brzina: 59 km/h

Kobčik (1912). Volumen: 2150 kubičnih metara. Duljina: 45 m. Brzina: 50 km/h.

Albatross (1912). Volumen: 9600 kubičnih metara. Duljina: 77 m. Brzina. 68 km/h.

Izgrađen je u tvornici Ižorski, imao je četiri motora Laviator i spremnik za strojnicu. Zbog problema sa strukturom morao je biti demontiran i obnovljen, nakon čega je prekršten u "Albatros-II". Ovaj veliki zračni brod je oborio svjetski rekord u brzini za zračne brodovei koristio se u Prvom svjetskom ratu.

Kondor (1913). Kupljen u Francuskoj. Volumen: 9600 kubičnih metara. Duljina: 88 m Brzina: 55 km/h.

Parsifal II (1913). Kupljen u Njemačkoj. Volumen: 9600 kubičnih metara. Duljina: 90 m. Brzina: 67 km/h.

Ovo je zračni brod koji je do 1915. godine imao najbolju kvalitetu leta u Rusiji.

Černomor (1915.). Četiri jedinice su kupljene u Velikoj Britaniji. Volumen: 4500 kubičnih metara. Brzina: 80 km/h.

To su bili "obalni" zračni brodovi koji su bili u službi u pomorskim snagama. Černomor 1 i 2 su izvršili nekoliko letova. Černomor 3 je pretrpio požar i nije uspio izvršiti niti jednu misiju, dok Černomor 4 nije ni bio montiran.

Gigant (1915). Izgrađen je u hangaru sela Salizi, nedaleko od tadašnjeg Petrograda (sada Sankt Peterburg) i bio bi najveći zračni brod Rusko Carstva.

Bio je ozbiljno oštećen pri prvom probnom letu, gotovo se raspao zbog strukturnih grešaka. Je li ovo bila metafora za ono što se dogodilo u Rusiji dvije godine kasnije?

Više