Suvremenici o odricanju cara Nikolaja II. od prijestolja

Getty Images
Posljednji ruski car odrekao se prijestolja prije 113 godina - 15. ožujka 1917. godine. Russia Beyond navodi reakcije suvremenika na taj događaj, vrlo značajan za povijest Rusije.

"Potpisujući Akt o odricanju, Nikolaj II., kao ni ljudi iz njegovog okruženja, nije očekivao da će monarhija u Rusiji biti srušena. On se odrekao prijestolja u ime svoga brata Mihaila, a ovaj je pod utjecajem kadeta potpisao da se odriče ruskog prijestolja do odluke Osnivačke skupštine. Mi ne znamo koliko je veliko sudjelovanje cara Nikolaja Drugog u sastavljanju Manifesta o odricanju od prijestolja, ali ga je upravo on potpisao", rekao je za TV kanal Kultura Sergej Mironjenko, znanstveni rukovoditelj Znanstvenog arhiva RF.

Kako svjedoče povjesničari, carovo odricanje je jedno od ključnih događaja ruske revolucije. Bilo je raznih reakcija suvremenika. Evo nekih dokumentiranih izjava iz tog razdoblja.

George Buchanan, veleposlanik Velike Britanije u Rusiji:

Budući da je jedini ishod nereda bio građanski rat, ruski car je 15. ožujka uručio generalu Ruzskom telegram koji je trebalo poslati u Petrograd. U brzojavu se on odriče prijestolja u korist svoga sina. Nekoliko sati kasnije, kralj je pozvao dvorskog liječnika profesora Fjodorova i zamolio ga da mu kaže istinu o carevićevom zdravstvenom stanju. Kada je saznao da je bolest neizlječiva i da njegov sin može umrijeti svakog trenutka, car je rekao: "S obzirom na to da Aleksej ne može služiti domovini onako kako bih mu ja poželio, onda ga imam pravo zadržati uz sebe". Zbog toga, kada su navečer u Pskov stigli članovi Dume Gučkov i Šuljgin, car im je uručio ukaz u kojem se odriče prijestolja u korist svog brata.

Maurice Paléologue​, veleposlanik Francuske u Rusiji:

Carski vlak je stigao u Pskov u osam sati navečer. General Ruzski je odmah došao na savjetovanje kod cara i lako mu dokazao da se mora odreći prijestolja. On se uz to pozvao na jednoglasno mišljenje generala Aleksejeva i svih zapovjednika vojske koje je putem telegrafa pitao za mišljenje. Car je naložio generalu Ruzskom da obavijesti predsjednika Dume Rodzjanka o svojoj namjeri da se odrekne prijestolja.

Zastupnik Državne dume Karaulov:

Car Nikolaj Drugi se odrekao prijestolja u korist Mihaila Aleksandroviča. Mihail Aleksandrovič se odrekao prijestolja u korist naroda. U Dumi se održavaju grandiozni mitinzi s ovacijama. Ne može se opisati oduševljenje.

Mitropolit Evlogije (Georgijevski):

Manifest o carevom odricanju je pročitan u crkvi. Čitao ga je protođakon i plakao. Mnogi vjernici su ridali. Stari stražar nije mogao zaustaviti suze.

Iz dnevnika seljaka
Zamarajeva koji je živio u Vologodskoj oblasti (oko 500 km sjeverno od Moskve):

Nikolaj Romanov i njegova obitelj su svrgnuti, svi su uhićeni i dobivaju namirnice kao i drugi, na kartice. Zaista, oni se nimalo nisu brinuli o dobrobiti svog naroda i narod se pobunio. Oni su svoju državu doveli do gladi i mraka. Što se radilo kod njih u dvorcu. To je užas i sram! Državom nije upravljao Nikolaj II. nego pijanica Rasputin. Svi knezovi su dobili otkaze sa svojih dužnosti i smijenjeni su, a među njima i vrhovni zapovjednik Nikolaj Nikolajevič.

Episkop omski i pavlodarski Silvestar:

U sadašnjim uvjetima car samodržac nije mogao uspješno upravljati tako velikom državom. Bilo je potrebno da sam narod
upravlja preko izabranih predstavnika. Međutim, car to nije učinio. Uslijedio je državni prevrat. Neizbježan tijek života primorao je cara Nikolaja Drugog da se odrekne prijestolja. Tako se ispunio sud Božji nad našim bivšim carem Nikolajem Drugim kao nekada nad Saulom.

Vasilij Rozanov, religiozni filozof, pisac i publicista:

Rusija je izblijedjela za dva dana. Najviše za tri. Čak i časopis "Novo Vrijeme" nije se ugasio tako brzo kako se ugasila Rusija. Potresno je što se ona u jednom trenutku sva raspala do najsitnijih detalja. Nikada ranije nije bilo takvih potresa, čak ni u vrijeme "Velike seobe naroda".

Velika kneginja Olga Aleksandrovna:

U svim ovim kritičnim godinama Romanovi, koji bi mogli biti vrlo čvrsta podrška tronu, nisu bili dostojni zvanja ili tradicije svoga roda. Previše je nas iz roda Romanov ogrezlo u svijetu egoizma gdje je malo zdravog smisla, uključujući i beskrajna zadovoljavanja osobnih želja i ambicija. Ali tko se od njih brinuo za dojam koji je ostavljao? Nitko.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće