10 činjenica o Lavu Gumiljovu, čuvenom ruskom povjesničaru koji nije dopustio da mu gulag slomi duh

1. Lav Gumiljov je bio sin dvaju istaknutih ruskih spisatelja - Nikolaja Gumiljova i Anne Ahmatove. Njegov otac je bio plemić, časnik Prvog svjetskog rata i poznati ruski pjesnik ranog 20. stoljeća. Kada je Lav imao devet godina, 1921. godine, Nikolaj je uhićen zbog navodne umiješanosti u monarhističku zavjeru te je pogubljen od strane vlasti. Kao rezultat toga, prema Lavu i njegovoj majci su se u sovjetskoj Rusiji ophodili sumnjičavo.

2. Anna Ahmatova je također bila znamenita pjesnikinja. Imala je oštećen odnos sa svojim sinom o kojem je, kad je bio dijete, često brinula baka. Međutim, kad je Lav završio srednju školu, preselio se u Lenjingrad kako bi živio s majkom i njezinim novim mužem.

Pjesnici Nikolaj Gumiljov (lijevo) i Anna Ahmatova (desno) sa sinom Lavom.

RIA Novosti

3. Studirao je povijest na Lenjingradskom sveučilištu. Prema riječima njegovih kolega, bio je povučen i znao je isticati svoje plemenito podrijetlo. 1935. godine je uhićen zbog "terorističkih pogleda" - navodno je rekao da "u Rusiji još uvijek postoje plemići koji sanjaju o bombama".

Policija je također pronašla pjesmu Osipa Mandeljštama pod naslovom "Mi živimo ne osjećajući zemlju pod sobom" - prepisanu rukom Lava Gumiljova. Stihovi "Oči, kad se smije, nalikuju na žohare" i "Svaka smrtna kazna za njega je milina" referirale su se na sovjetskog vođu Josifa Staljina. Anna Ahmatova se osobno obratila Staljinu, moleći ga da oslobodi njezine voljene. Zahvaljujući njezinom književnom statusu, oslobodio ih je.

4. Međutim, Lav je ponovno uhićen 1938. godine. Optužen je za organiziranje kontrarevolucionarne skupine među mladima. Spominjalo se i ime njegova oca kao neprijatelja sovjetskog režima. Tijekom suđenja je odbacivao sve optuže, a njegova je majka opet pisala Staljinu, no sreća ju je napustila. Njezin je sin osuđen na pet godina u radnom logoru u istočnom Sibiru.

Mladi Lav Gumiljov, 1934.

Wikipedia

5. Nakon što je odslužio svoju kaznu, pridružio se Crvenoj armiji 1944. godine, pretkraj Drugog svjetskog rata. Lav se borio u bitci za Berlin te je dobio nagrade za hrabrost.

6. Nakon rata je završio diplomski studij povijesti i u svom se doktoratu fokusirao na drevne Turke. No 1949. godine je ponovno uhićen, pod optužbom da je upleten u antisovjetsku skupinu. Vlasti su javno kritizirale njegovu majku jer nije pisala u skladu s dominantnim sovjetskim kanonima. Ipak, uspjela je izbjeći uhićenje.

Gumiljov je rekao da je prvi put uhićen zbog svog oca, a potom zbog svoje majke.

Ovog je puta osuđen na još dužu kaznu - 10 godina u radnom logoru. Tijelo ga je izdavalo, imao je 40 godina, i zdravstveni problemi su se nizali jedan za drugim. Nedugo nakon što je bio osuđen, napisao je da se ne nada da će izaći iz gulaga živ, no to se, svim izgledima usprkos, dogodilo. Dio svoje kazne je proveo kao knjižničar. Gumiljev je oslobođen 1956. godine nakon što je sovjetski vođa Nikita Hruščov započeo svoju slavnu kampanju destaljinizacije.

7. Tijekom tih je godina njegov odnos s majkom postajao sve lošiji. Lav je bio ljut jer je smatrao da je trebala učiniti više kako bi mu pomogla. Također je mrzio jednu od njezinih najpoznatijih pjesama, Rekvijem, koja se doticala njegovih uhićenja - Lav je tvrdio da su riječi pjesme u većoj mjeri posvećene njezinim osjećajima umjesto njegovoj patnji u zatvoru. Možda je i bio u pravu: "Muž u grobu, sin u zatvoru. Pomolite se za mene", napisala je.

8. Nakon izlaska iz logora, Gumiljov je nastavio svoje istraživanje i proučavao povijest stepa i srednjoazijskih nomada. Tijekom svog je vremena osmislio jednu od svojih najpoznatijih ideja - koncept pasioniranosti, koji se ponekad opisuje kao "neodoljivi unutarnji nagon ka ciljanoj aktivnosti, sposobnost za trajni napor u ime cilja".

Lav Gumiljov na zabavi u strukovnoj školi.

Jurij Pilipenko/Global Look Press

Gumiljov je tvrdio da je svaka etnička skupina u povijesti prošla kroz iste faze od rođenja do vrhunca, prije usporavanja do inertnosti. Kada pasioniranost etnosa dostigne svoj maksimum, stvara žestoke vođe i ostvaruje velika osvajanja.

9. Gumiljov se snažno oslanjao na djela teorije euroazijanizma, prema kojoj ruska civilizacija nije istinski europski entitet već euroazijski geopolitički i kulturni fenomen. Gumiljov je Ruse smatrao "super-etnosom" koji je nekako obuhvatio utjecaje Turaka i Mongola. Povjesničar je naglašavao važnost saveza između Rusa i ljudi iz istočnih euroazijskih stepa. Taj je savez pomogao Rusiji da se suprotstavi Europi.

10. Njegova su stajališta u SSSR-u dočekana s dosta skepticizma. Situacija se promijenila kasnih osamdesetih godina pod Gorbačovljevom perestrojkom, kada su djela Lava Gumiljova bila naširoko objavljivana. Danas se njegova teorija pasioniranosti često kritizira zbog nedostatka provjerivosti. No Gumiljova i dalje pamte po njegovom neslomljivom duhu.