Nevjerojatna priča o Novoj Moskvi, propaloj ruskoj koloniji u Africi

Godaboy (CC-BY-SA-3.0)
Rusija se kasno uključila u utrku za podjelu Afrike koja se odvijala osamdesetih godina 19. stoljeća. Ipak, jedan je Kozak dobio naredbu da stvori rusku koloniju u srcu Afrike. Ovo je nevjerojatna priča o jedinom (i kratkovječnom) ruskom naselju na Crnom kontinentu.

Tijekom Berlinskog kongresa (1884.-85.), Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Nizozemska, Belgija, Španjolska i Portugal podijelili su afrički kontinent, ostavivši po strani Austro-Ugarsku, Švedsku, Dansku, Italiju, Tursku i Rusko Carstvo. Mlada država Italija se pobunila, nakon čega je dobila nekoliko područja. Sjedinjene Države su bili pozvane na sastanak, ali bile su zainteresirane samo za Liberiju, zbog projekta povratka afričkih robova u mjesto otkud su potekli, osmišljenog 1822. godine.

S druge strane, Rusija nije dobila nikakav teritorij na golemom kontinentu. "Već je dovoljno velika", pomislile su europske sile, koje nisu vjerovali ruskom divu kojeg su pobijedile u Krimskom ratu (1853.-1854.). Unatoč tome, postojao je netko tko se nije slagao s tim rješenjem.

Karikatura, Berlinski kongres, 1885. / CC BY-SA 4.0-3.0-2.5-2.0-1.0, via Wikimedia CommonsKarikatura, Berlinski kongres, 1885. / CC BY-SA 4.0-3.0-2.5-2.0-1.0, via Wikimedia Commons

Rusi preuzimaju inicijativu

Bilo je to 1888. godine kada je ruski carski ministar Konstantin Pobedonoscev isplanirao posebnu misiju na obale Crvenog mora s idejom uspostavljanja kolonijalne baze. Znao je da Carstvo Abesinije ima svoju službenu religiju istočnog kršćanstva, pa je rekao da će mještani dočekati širom otvorenih ruku grupu ruskih pravoslavnih doseljenika.

Konstantín Pobedonóstsev, 1902 / Dominio públicoKonstantin Pobedonoscev, 1902. /Arhiva

Bilo je potrebno da osoba koja će na Crnom kontinentu preuzeti zadatak osnivanja ruske carske kolonije bude netko s jakim karakterom, pa je nakon kratke potrage izbor pao na avanturista Nikolaja Ašinova, kozaka iz Tereka. Isplovio je iz luke Odesse na brodu Kornilov, na kojem je bilo 165 doseljenika, muškaraca, žena i djece. 30 od njih su također bili kozaci, 12 su bili čerkesi i ostali iz okolice lučkog grada. Na brodu su također bils četvorica redovnika, uključujući i arhimandrita po imenu Paissi.

Ašinov je uvjerio sve sudionike da mu je sutan regije Tadjoura, Muhamed Loitah, ostavio na posudbu zemljišta u regiji u koju su krenuli.

Nikolaj Ačinov / ArhivaNikolaj Ašinov / Arhiva

Afrika, nova ruska kolonija

Putnici koji su namjeravali proširiti Rusko Carstvo, koje se u to vrijeme protezalo od Poljske do Aljaske, na afrički teritorij stigli su do egipatske luke Aleksandrije, a zatim presjeli na ruski brod Lazarev koji ih je odveo u Port Said. Odatle su putovali na austrijskom trgovačkom brodu Anfitrite, koji je kozak Ašinov iznajmio kako bi nastavili put do obećane zemlje.

Čim su se iskrcali na jednu plažu, Rusi su proslavili prvu vjersku službu. Tijekom prvih dana na afričkom tlu, dogodio se prvi sukob s lokalnim stanovništvom. Neki su kozaci ukrali stoku od susjednog plemena Danakil. Također su pucali na mještane kad su ovi pokušali vratiti svoju stoku. Nakon prigovora sultana Tadjoura zbog toga što se dogodilo, Ašinov je dao plemenu Danakil 60 srebrnih franaka kao naknadu, a osim toga je 20. siječnja poslao  Muhamedu Loitahu obavijest da im je car Rusije ponudio zaštitu. Ova vijest je stigla do Francuza koji su se jako uznemirili.

Rusi su odlučili promijeniti položaj pa su 28. siječnja 1889. stigli do stare egipatske napuštene tvrđave u Sagallu u blizini Adenskog zaljeva u trenutnom DžibutijuTamo su ih srdačno primili Abesinci te su pristali poslati rusku poštu u glavni grad Abesinije. Car Ivan IV. se razveselio vijesti o dolasku Rusa te je tražio uspostavljanje vojne baze, očekujući da će mu Slaveni pomoći u njegovom ratu protiv Talijana.

Ivan IV. / ArhivaIvan IV. / Arhiva

Problemi s Francuzima

Ruska kolonija bila je prilično jednostavna, ali su, unatoč njezinoj jednostavnosti, Ašinov i njegovi ljudi naselje nazvali Nova Moskva i stvorili zastavu za novi teritorij. Kombinirali su rusku zastavu sa žutim križem San Andresa. Prema 
The World at War, nemirni Kozaci zahtijevali su da im daju dozvolu da napadaju rute karavana koje su prelazile njihovu zonu. Ašinov im je dao zlatne i srebrne kovanice kako bi ublažio njihove ratničke instinkte i izbjegao veća zla.

Francuzi, koji su se prije Rusa nastanili u Obocku i 1883. godine uspostavili protektorat, uključujući područje koje su Rusi okupirali, brzo su pokazali svoje mišljenje o Novoj Moskvi.

Bandera de Nueva Moscú / Dominio públicoZastava Nove Moskve / Arhiva

Ašinov je pokušao smiriti Francuze, nudeći im da podigne zastavu kolonije uz francusku zastavu. Međutim, kada su vijesti o prisutnosti Rusije na tom području došle do Pariza, francuska je vlada naredila da ih se razoruža i izbaci. Istodobno je uspostavljen kontakt s vlastima Ruskog Carstva iz glavnog grada Francuske, u potrazi za objašnjenjem prisutnosti Kozaka na teritoriju pod francuskom kontrolom.

Ruski veleposlanik u Parizu je 
objasnio da Ašinov nije bio "službeni izaslanik Rusije", pa je ostavio Ašinova sasvim samog među Francuzima.

Napad na Novu Moskvu

16. veljače su se pred Sagallom pojavila 4 francuska vojna broda, Seignelay, Primauguet, Météore i Pingouin, pod zapovjedništvom zapovjednika Jeana Baptista Olryja. Ašinovu i njegovim suputnicima je naređeno da ostave svo oružje na plaži i da se odmah ukrcaju na brod kako bi ih prevezli u Obock i pokrenuli povratak u Rusiju.

Seignelay, Primauguet, Meteore i Pingouin ispred obale Obocka. Ilustracija: London News, 15. lipnja 1889. / ArhivaSeignelay, Primauguet, Meteore i Pingouin ispred obale Obocka. Ilustracija: London News, 15. lipnja 1889. / Arhiva

Ašinov je odbio naredbu (ili je nije razumio, prema nekim izvorima) i francuski brodovi su ispalili 16 topovskih kugli na englavu, ostavljajući za sobom 8 mrtvih i 22 ranjenih Kozaka. Ašinov nije mogao učiniti ništa drugo no proglasiti kapitulaciju podizanjem bijele košulje kao zastave. Francuske trupe odmah su se iskrcale. Do popodneva su svi Rusi bili na brodu. Na plaži je ostalo 50 pušaka i nekoliko strojnica koje nisu pomogle u spašavanju Nove Moskve.

Povratak u majku Rusiju

Rusi su vraćeni u Obock, da bi kasnije bili deportirani u Odessu na brodu Zabikaia.

Kada se otkrilo što se dogodilo u Sagallu, ruska je vlada zanijekala svaku povezanost s Ašinovim i njegovim ljudima. Car Aleksandar III. nije želio sukob s Francuskom, koja je kroz svoje banke trebala dati važan zajam ruskoj vladi. Car je zabranio službenim novinama da pišu o cijeloj priči ili intervjuiraju neke od povratnika. Ašinov je optužen za piratstvo i neposlušnost caru.

"A što bi bilo da...?"

Zamislite da je Nova Moskva ipak osnovana na obali unatoč Francuzima, da nije stekla neovisnost prema 
Brest-Litovskom sporazumu zbog kojeg je Rusko Carstvo izgubilo teritorije kao što su Finska i baltičke zemlje, ili da su sovjetske trupe, koje su se tamo smjestile, odbile Mussolinijeve trupe za vrijeme Drugog Svjetskog rata.

Kako bi Sagallo izgledao danas? To bi sigurno bila neka vrsta ruskog Gibraltara, jedna od najvažnijih luka za rusku mornaricu, koja bi se 
odatle aktivno borila protiv gusara u Indijskom oceanu. U isto vrijeme, to bi bio veliki turistički centar gdje bi Rusi ronili i divili se koraljama. Osim toga, njihovi biseri bi bili vrlo popularni među bogatim Rusima. Na središnjem trgu grada turisti bi radili selfije pored kipa Nikolaja Ašinova, kozaka koji je osvojio dio Afrike za Rusiju.

Više