"Ostavljamo u zavjet svima da nitko nikada ne zarati s Rusima"

Ruska pješadija.

Ruska pješadija.

George H. Mewes/National Geographic Magazine, Volume 31 (1917)
Prije 100 godina, u lipnju 1916., počela je Brusilovljeva ofenziva, najčuvenija operacija ruske vojske u Prvom svjetskom ratu koja će kasnije biti okarakterizirana kao "preteča izvrsnih ofenziva Crvene armije u Drugom svjetskom ratu".

Proljeće 1916. Uveliko bijesni Prvi svjetski rat. Ruski stožer vrhovnog zapovjednika, koji se u tom trenutku nalazio u Mogiljovu, dobiva carsku direktivu o stupanju u ofenzivu na jugozapadnom frontu. Ruske trupe na jugozapadnom frontu predvodio je general-ađutant Aleksej Brusilov, tako da će i ratna operacija kasnije dobiti naziv Brusilovljeva ofenziva (rus. "Brusilovskij proriv").

 

Ofenziva počinje u zoru

U svibnju je Brusilov dobio telegram od Mihaila Aleksejeva, načelnika stožera vrhovnog zapovjedništva. Aleksejev u pismu moli generala da što prije krene u ofenzivu kako bi odvukao dio neprijateljskih snaga s talijanske fronte. Brusilov je odgovorio da će odmah pristupiti operaciji protiv Nijemaca i Austrougara, ali samo ukoliko ga podrži Zapadna fronta.

Međutim, general Aleksej Evert, zapovjednik Zapadne fronte, izjavio je da mu je potreban bar još jedan tjedan za pripreme.

Na kraju je odlučeno da Brusilov pokrene vojsku 4. lipnja (tj. 22. svibnja po starom kalendaru), a Evert 12 dana kasnije.

Noću uoči početka operacije Nikolaj II. došao je do zaključka da je planirana ratna operacija "suviše rizična" i da plan ofenzive treba promijeniti. Aleksejev je izravnom linijom prenio Brusilovu odluku ruskog cara, ali se zapovjednik Jugozapadne fronte odlučno odbio podrediti carevoj volji. Mihail Aleksejev je stao na stranu general-ađutanta i odlučio do zore ne javiti Nikolaju II. što je odgovorio Brusilov. A u zoru je ofenziva već počela.

Aleksej Brusilov. Izvor: časopis "Niva"  br. 22 - 1916. Wikipedia.orgAleksej Brusilov. Izvor: časopis "Niva" br. 22 - 1916. Wikipedia.org

"Neka nitko i nikada protiv njih ne ratuje!"

Vojnici Alekseja Brusilova stupili su u boj "puni poleta i spremni za pobjedu". Bili su dobro pripremljeni za vojnu operaciju i znali su da će iznenaditi neprijatelja.

U devet ujutro, poslije šest sati artiljerijske paljbe, ruska pješadija je krenula u ofenzivu protiv četiri austrougarske i jedne njemačke vojske.

"Neprijateljski položaji bili su izuzetno dobro utvrđeni", pisao je kasnije Brusilov. "Oni su se duž čitave fronte sastojali bar od tri utvrđene zone, koje su bile udaljene jedna od druge otprilike od tri do pet vrsta [jedna vrsta - 1,07 km]. Svaka zona se sastojala od nekoliko linija rovova, najmanje tri, na udaljenosti od 150 do 300 koraka... Svi rovovi su bili duboko ukopani, tako da se u njima moglo slobodno stajati, i svuda su u izobilju bili postavljeni teški bunkeri, skloništa, zemunice, mitraljeska gnijezda, puškarnice, nadstrešnice i čitav sustav mnogobrojnih prolaza za vezu s pozadinom. Rovovi su bili iskopani tako da su se prilazi položajima mogli gađati unakrsnom vatrom iz pušaka i mitraljeza. Skloništa su napravljena izuzetno dobro, duboko su ukopana u zemlju i zaklanjala su ljude ne samo od lakih, nego i od teških artiljerijskih projektila...

Svaka utvrđena linija je bila temeljito obložena bodljikavom žicom. Ispred fronte se protezala mreža bodljikavih ograda koja se sastojala od 19-21 reda kolaca.

Ponegdje je bilo nekoliko takvih linija međusobno udaljenih 20-50 koraka. Pojedini redovi su bili obloženi tako debelom čeličnom žicom da je nije bilo moguće presjeći škarama. Na pojedinim dionicama se kroz žicu puštala jaka izmjenična struja visokog napona, a ponegdje su bile okačene bombe, i na mnogo mjesta su ispred prve linije bile postavljene mine koje se same aktiviraju".

Vrlo brzo su ruski vojnici osme, jedanaeste, sedme i devete vojske do nogu potukli austrougarsku vojsku kojom je zapovijedao nadvojvoda Friedrich. Zarobljeno je mnoštvo neprijateljskih vojnika i časnika, ali oni su i dalje bili uvjereni da Rusi neće moći odnijeti pobjedu. Primjerice, zarobljeni mađarski časnik je tada rekao Brusilovljevim vojnicima:

"Naši položaji su neosvojivi, i nemoguće ih je probiti. Ako biste to uspjeli, onda nama ne ostaje ništa drugo nego da odlijemo ogromnu željeznu ploču, da je podignemo na liniji naših sadašnjih položaja i da napišemo: 'Ove položaje su zauzeli Rusi. Ostavljamo u zavjet svima da nitko nikada ne zarati s Rusima.'"

Brusilovljeva ofanziva. Ilustracija: Wikipedia.orgBrusilovljeva ofenziva. Izvor: Wikipedia.org

Bez Svetog Georgija drugog stupnja

Drugog dana ofenzive, po Brusilovljevom svjedočanstvu, "Rusi su zarobili 900 časnika, preko 40 000 nižih činova, i zaplijenili 77 artiljerijskih oruđa, 134 mitraljeza i 49 bacača bombi". Petog je dana "zarobljeno već 1240 časnika, preko 71 000 nižih činova i zaplijenjeno 94 oruđa, 179 mitraljeza, 53 bacača bombi i minobacača, kao i ogromna količina drugog raznog ratnog plijena". Prema sjećanjima ruskih vojnika, "neprijatelj je bio živčano rastrojen".

Nijemci i Austrougari su imali razloga za nervozu. Za nekoliko dana je Brusilovljeva vojska zauzela Luck (jedan od najstarijih gradova zapadne Ukrajine), a zatim Černovice (nakon 1944. godine Černovci). "To je pobjeda koju mi u svjetskom ratu dosad nismo odnijeli", uzviknuo je tada vojni povjesničar Anton Kersnovski.

Vijesti o sjajnoj Brusilovljevoj ofenzivi za tren oka su se proširile po cijeloj zemlji. Svi su proslavljali pobjedonosnog general-ađutanta.

Samo je Nikolaj II. bio suzdržan kada je govorio o Brusilovljevom uspjehu, a kasnije nije htio nagraditi vojskovođu ordenom Svetog Georgija drugog stupnja. Kasnije, 1917. godine, za vrijeme Veljačke revolucije, Brusilov se izjasnio za svrgavanje Nikolaja II. i dolazak na vlast Privremene vlade.

 

"Veliko dostignuće ruske ratne vještine"

Brusilovljeva ofenziva završena je tek 20. rujna 1916. godine. U ovoj vojnoj operaciji Rusi su zauzeli Volinj, Galiciju i Bukovinu. "Ova Frontovska operacija po svojim rezultatima ima strateški značaj", pisao je sovjetski vojskovođa Boris Utkin. "Ofenziva je uzdrmala Austro-Ugarsku, onesposobila njezinu vojsku da intenzivno djeluje do kraja rata; Rumunjska je odvojena od saveza s Njemačkom i ušla je u rat na strani Antante. Brusilovljeva ofenziva je prisilila austrijske trupe da zaustave ofenzivu na talijanskoj fronti i time je zapravo spasila talijansku vojsku od sloma.

Bitno je olakšan položaj engleskih i francuskih trupa, jer su njemački napadi kod Verdena i na Somi postali slabiji.

Ova operacija je veliko dostignuće ruske vojne vještine. Ona je otkrila novi oblik prodora pozicijske fronte, najuspješniji za ono doba. Ujedno je označila početak prekretnice u ratu u korist Antante. Perspektive okončanja rata i pobjede su postale realnost, prevladan je zastoj i dan je impuls za uspjehe u drugim operacijama i kampanjama".

Prema službenim podacima, ruska strana je izgubila 62 155 vojnika i časnika, koji su bili ubijeni ili su podlegli ranama ,376 910 ljudi je ranjeno, a nestalo je bez traga 38 902 vojnika. Neprijatelj je imao 1,5 milijuna ubijenih, ranjenih, zarobljenih ili nestalih bez traga.

Tekst na ruskom pročitajte na stranici Gazeta.ru.

Više