„Juriš mrtvaca”: Stogodišnjica podviga branioca tvrđave Osovec

„Juriš mrtvaca“.

„Juriš mrtvaca“.

Umjetnik: Evgenij Ponomarjov.
Šestog kolovoza navršilo se 100 godina od „Juriša mrtvaca” – događaja bez presedana u povijesti ratovanja. Riječ je o kontranapadu 13. čete 226. Zemljanske pukovnije poslije trovanja plinom prilikom napada njemačke vojske na tvrđavu Osovec. Obrana Osoveca se po pokazanom junaštvu može usporediti s odbranom Brestovske tvrđave i Sevastopolja u Drugom svjetskom ratu.

U tijeku je bila druga godina Prvog svjetskog rata. Situacija na Istočnom frontu nije bila povoljna po Rusiju. Nijemci su 1. svibnja 1915. izvršili kemijski napad kod Gorlice i uspjeli probiti ruske položaje. Tada je otpočela velika ofanziva njemačkih i austrijskih trupa. Rusi su se povukli iz Poljskog kraljevstva, Litve, Galicije, dijela Latvije i Bjelorusije. Zarobljeno je milijun i pol vojnika ruske carske vojske, a ukupno je tijekom 1915. godine ubijeno, ranjeno i zarobljeno oko 3 milijuna ruskih vojnika.

Ruska vojska se povlačila jer nije imala dovoljno municije i topova. Na sto njemačkih projektila ruska artiljerija je mogla ispaliti samo deset. Plan opskrbe ruske vojske artiljerijom nije realiziran. Umjesto planiranih 1 500 stiglo je samo 88 topova. Ali čak i bez projektila i municije, Rusi su u povlačenju zadavali teške udarce njemačkim i austrijskim trupama, čiji su ukupni gubici tijekom 1915. godine iznosili oko 1,2 milijuna ljudi.

Garnizon tvrđave Osovec. Fotografija sa stranica Pravoslavie.ru.

Tvrđava Osovec nalazila se svega 23 kilometra od granice s Istočnom Pruskom. Po riječima sudionika obrane Osoveca S. Hmeljkova, glavni zadatak tvrđave bio je „pregraditi neprijatelju najkraći i najlakši put na Belostok... da neprijatelj dugo drži tvrđavu pod opsadom ili tražiti zaobilazne puteve i tako u svakom slučaju izgubiti vrijeme”. Belostok je put za Vilno (Vilnjus), Grodno, Minsk i Brest, tj. put za Rusiju. Prvi napadi Nijemaca uslijedili su već u rujnu 1914. godine, a od veljače 1915. su počeli planski juriši, koji su odbijani tijekom 190 dana i pored velike tehničke moći koju je posjedovala Njemačka.

Stigle su čuvene „Debele Berte”, haubice za opsadu kalibra 420 mm, čiji su projektili bili teški 800 kg i prolamali su čelične i betonske pregrade debele dva metra. Ti projektili prave jame duboke 5 metara i široke 15 metara. Na Osovec su poslane četiri „Debele Berte” i 64 druga moćna oruđa za opsadu – ukupno 17 baterija.

Branioci Osoveca zamoljeni su izdržati bar 48 sati, a oni su izdržali 190 dana.

Najteži artiljerijski napad izvršen je na samom početku opsade. „Neprijatelj je 25. veljače na tvrđavu otvorio vatru koja je 27. i 28. veljače prerasla u uragansku paljbu, i tako je Osovec bombardiran do 3. ožujka”, sjećao se S. Hmeljkov. Prema njegovim proračunima, za tih tjedan dana jezivog bombardiranja na tvrđavu je ispaljeno 200-250 tisuća teških projektila, a 400 tisuća je ispaljeno tijekom cijele opsade.

Branioci Osoveca zamoljeni su izdržati bar 48 sati, a oni su izdržali 190 dana, i uspjeli su uništiti dvije „Berte”.

Videći da artiljerija ne postiže željeni rezultat, Nijemci su počeli pripremati kemijski napad. Njemački kemijski napadi u Prvom svjetskom ratu bili su preteča plinskih komora u Drugom svjetskom ratu. Prvi kemijski napad na Ruskom frontu bio je izveden u zimu 1915. godine. On je bio neuspješan, jer je temperatura bila suviše niska. Kasnije su plinovi (prije svega klor) postali pouzdani saveznici Nijemaca. Tako je bilo i kod Osoveca u kolovozu 1915. godine.

Njemačka kemijska baterija. Fotografija sa stranica Pravoslavie.ru.

Nijemci su ovaj kemijski napad pažljivo pripremali. Strpljivo su čekali da vjetar počne puhati u odgovarajućem smjeru. Postavili su 30 kemijskih baterija s nekoliko tisuća boca, i 6. kolovoza u 4 sati ujutro prema ruskim položajima krenula je tamnozelena magla od smjese klora i broma, i stigla je do njih za 5-10 minuta. Sloj plina bio je visok 12-15 metara i širok 8 kilometara, a prodro je 20 kilometara u dubinu ruskog teritorija. Branioci tvrđave nisu imali plin-maske.

Prvi svjetski rat u pismima ruskih vojnika
Strahote Prvog svjetskog rata i danas nam mogu dočarati pisma njegovih sudionika. RBTH prenosi potresna svjedočanstva ruskih vojnika s prve linije fronta, sačuvanih u Ruskom državnom vojno-povijesnom arhivu.

„Sve živo na otvorenom zraku na području tvrđave bilo je smrtno otrovano”, sjećao se sudionik obrane. „Sve zelenilo u tvrđavi i okolini, kamo god je prošao plin, bilo je uništeno. Lišće na drveću je požutjelo, skupilo se i opalo, trava je pocrnjela i polegla, latice su opale sa cvijeća. Svi bakarni predmeti na području tvrđave, bilo da su dijelovi topova i projektila, ili umivaonici, rezervoari i ostalo – sve je bilo pokriveno debelim slojem oksida klora. Namirnice nisu bile hermetički zatvorene, tako da su meso, mast, slanina i povrće bili zatrovani i nisu više bili za upotrebu”.

Njemačka artiljerija je ponovo otvorila intenzivnu vatru, i odmah nakon baražne vatre i oblaka otrovnog plina 14 bataljona landwehra (a to je najmanje 7 tisuča pješadinaca) krenulo je u juriš na isturene ruske pozicije. Rečeno im je da neće sresti nikoga osim mrtvaca.

Sudionik obrane Osoveca Aleksej Lepjoškin sjećao se: „Nismo imali plin-maske, i zato su plinovi nanosili užasne ozljede i kemijske opekotine. Prilikom disanja čulo se škripanje i iz pluća je na usta izlazila krvava pjena. Na rukama i licu su iskočili plikovi. Nisu pomagale krpe kojima smo omotali lica. Međutim, ruska artiljerija je počela djelovati, ispaljujući iz zelenog oblaka klora projektil za projektilom u pravcu Prusa. Tada zapovjednik drugog odjeljenja obrane Osoveca Svečnikov, tresući se od jezivog kašlja, viknu promuklim glasom: „Prijatelji moji, nećemo valjda umrijeti kao bube od otrova! Idemo im pokazati, da zapamte za sva vremena!”

Alegorične mape Europe iz Prvog svjetskog rata

I podigoše se oni koji su još mogli hodati poslije strašnog kemijskog napada, a među njima i trinaesta četa, tj. to što je ostalo od nje. Četu je poveo potporučnik Vladimir Karpovič Kotlinski. U susret Nijemcima krenuli su „živi mrtvaci”, s licima umotanim u krpe. Nisu imali snage da viču „Ura!” Tresli su se od kašlja. Mnogi su pljuvali krv i komade pluća.

Jedan svjedok je izjavio za list „Rusko slovo”: „Ne mogu opisati gnjev i zlobu s kojom ruski vojnici išli na Nijemce, svoje trovače. Ovi su otvorili snažnu vatru iz pušaka, iz mitraljeza, ali ni gusta kiša kuršuma nije mogla zaustaviti juriš ljutih vojnika. Izmučeni otrovom, oni su trčali samo s jednim ciljem – pobijediti Nijemce. Nitko nije zaostajao, nikoga nisu morali požurivati. Tu nije bilo pojedinačnih junaka”.

Položaj je povraćen i uspostavljeno je prethodno stanje. Taj uspjeh je skupo plaćen – u jurišu je poginulo 660 ljudi.

Već krajem kolovoza više nije imalo nikakvog smisla držati Osovec, jer se front preselio daleko na istok. Tvrđava je evakuirana. Neprijatelju nije ostavljeno ništa: ni top, niti projektil ili metak, pa čak ni konzerva. Noću uoči 24. kolovoza ruski mineri su digli u zrak ostatke obrambenih objekata i otišli. Nijemci su se tek 25. kolovoza odvažili ući u ruševine...

Ruski tekst na stranicama Pravoslavie.Ru.