Najtraženije rusko oružje na stranim tržištima

Helikopteri Mi-35.

Helikopteri Mi-35.

Lori / Legion Media
Već dvije godine zaredom izvoz ruskog oružja bilježi rast. Predstavljamo vam naoružanje najzaslužnije za ovako dobre poslovne rezultate.

Ruska industrija naoružanja u posljednjih nekoliko godina ostvarila je vrlo značajan rast prodaje i, usprkos teškom ekonomskom okruženju, ovaj trend započet u 2014. godini i dalje se nastavlja. Sudeći prema izvještaju Stockholmskog međunarodnog instituta za proučavanje mira (SIPRI), među 100 najvećih izvoznika oružja ranije je bilo 9, a sada ima 11 ruskih kompanija, pri čemu njihov udio iznosi 10,2% u ukupnoj vrijednosti naoružanja prodanog u 2014. godini.

„U Rusiji je povećana količinu nabavke vojne opreme i ruske kompanije su iskoristile tu priliku za plasiranje svojih proizvoda u inozemstvu. Sada se 11 ruskih poduzeća nalazi među 100 najvećih proizvođača, a njihov rast kombiniranih prihoda iznosi 48,4% u razdoblju od 2013. do 2014. godine“, kaže viši istraživač instituta SIPRI Simon Vezeman.

Infografika: Što je ruska vojska dobila u 2015. godini? Povećati sliku.

Poduzeće iz Rusije koje je ostvarilo najveći rast prodaje naoružanja je „Uralvagonzavod“ (proizvođač tenkova T-90 i T-72) i to čak za 72,5% u referentnom razdoblju. „Almaz-Antej“ (proizvođač poznatog raketnog kompleksa S-400) ostvario je rast prodaje od 23% i zauzeo 11. mjesto na najnovijoj listi švedskog instituta.

S druge strane, prodaja američkih kompanija smanjena je za 4,1% u razdoblju 2013-2014, što je trend sličan onom u razdobllju 2012-2013. godine. Ipak, među 100 najvećih izvoznika naoružanja najveći udio u vrijednosti prodane opreme (54,4%) i dalje imaju američke kompanije, za šta je najzaslužnija korporacija Lockheed-Martin.

 

Veliki pomak na novim-starim tržištima

Rusija je povratila nekadašnje pozicije na starim tržištima i uspjela ući na neka nova. Na primjer, ponude ruskih oružara naišle su na dobar prijam u Iraku, svojevremeno velikom kupcu sovjetskog oružja. Poslije kraće pauze, Kinezi su s Moskvom obnovili pregovore o kupovini najsuvremenije vojne opreme. Indija, usprkos želji izvršiti diverzifikaciju dobavljača, i dalje naveliko kupuje razne vrste naoružanja od Ruske Federacije.

Ono što Rusiju čini važnim akterom na svjetskom tržištu vojne tehnike je odluka Moskve da oružje prodaje pod povoljnim financijskim uvjetima. „Spremnost da sofisticirano oružje izvozi tako što kupcima daje povoljne kreditne aranžmane i druge financijske pogodnosti daje prednost Moskvi u odnosu na druge izvoznike“, stoji u izvještaju agencije UPI.

Naravno, povoljni krediti ne bi nikako mogli pomoći prodaji ruskog naoružanja da ono nije pouzdano i tehnološki napredno. Rat u Siriji dao je neočekivani bonus izvoznicima ruske vojne opreme u vidu potvrde o njenom učinkovitosti na bojnom polju. Predstavljamo vam pet tipova naoružanja koje je najzaslužnije za rast ruskog izvoza u domenu ratne tehnike.

 

Podmornice klase „Kilo“

Dizel-električne podmornice klase „Kilo“ svrstavaju se među najtiša plovila s konvencionalnim pogonom na svijetu, a mogu nositi vrlo ubojito oružje, uključujući rakete brod-brod i brod-zemlja.

David Eisenberg iz časopisa Asia Times kaže: „Jedinstvene mogućnosti i moćno naoružanje su dva najvažnija čimbenika koji privlače strane kupce. Kada se sprovode simulacije podvodnog sukoba, podmornice klase ,Kiloʻ uvijek izlaze kao pobjednik iz virtualnih bitaka s njemačkim, francuskim ili danskim protivnicima“.

Tijkom manevara u listopadu 2015. godine indijska podmornica ove klase je uspjela „potopiti“ nuklearnu podmornicu Ratne mornarice SAD-a klase „Los Angeles“.

Pored Indije, potražnja za ovim podmornicama postoji i u Indoneziji, Vijetnamu i Kini. Moguće je da će ih kupiti i Bangladeš – zemlja koja nije u centru svjetskih zbivanja. Ranije je postojala namjera kupiti kineske podmornice, ali je Indija, koja posjeduje 10 plovila klase „Kilo“, uvjerila vlasti u Daki da nabave ruska plovila. Stranica defenceradar.com je objavio da Bangladeš razmatra kupovinu dviju podmornica od Rusije.

 

S-300 „Favorit“

Raketni sustav zemlja-zrak S-300 „Favorit“ srednjeg i velikog dometa namijenjen je borbi protiv aviona, raketa i bespilotnih letjelica. Proizvodi ga koncern „Almaz-Antej“. Sustav djeluje protiv 6 letjelica istovremeno, a po jednom cilju može ispaliti 12 raketa. Na taj način se za neprijateljske avione učinkovito stvara „zona zabranjenog leta” u promjeru od 300 kilometara.

Iran je najnoviji kupac ovog sustava zastrašujuće vatrene moći. Poslije više godina konačno su se stvorili uvjeti da Moskva odobri isporuku. Formiranje mreže divizija S-300, uz istovremeno raspoređivanje na borbeno dežurstvo sustava PZO kratkog dometa i lovaca-presretača, ojačat će moć Irana i omogućiti mu da učinkovito kazni upad Amerike ili Izraela u svoj zračni prostor.

Upravo zato je Teheran bio vrlo nezadovoljan što nije mogao dobiti rakete poslije odluke Moskve da obustavi isporuku zbog sankcija Ujedinjenih naroda protiv Irana. Pokrenuta je i tužba protiv Rusije pred Međunarodnim arbitražnim sudom zbog kršenja ugovora. Jasno je da je Rusija svojevremeno povukla ispravan potez, jer sada može bez ikakvih ograničenja da Iranu isporučuje sustave S-300.

Prema podacima instituta SIPRI, Iran je od 1995. do 2005. godine preko 70% svog uvoza naoružanja realizirao putem kupovine od ruskih proizvođača. U navedenom razdoblju količina iranskih nabavki je bio nekoliko puta manja od kineskih ili indijskih, ali je ova zemlja ipak bila na trećem mjestu liste najvećih kupaca ruskog oružja. Sada su trgovinski odnosi obnovljeni i očekuje se da isporuka kompleksa S-300 „Favorit“ bude vjesnik novih velikih isporuka ruskog oružja Iranu.

Irak, Libija i Sirija (prije aktualnih događaja i Turska) isto su pokazali želju da nabave ove protuzračne raketne sustave.

 

Višenamjenski lovac Mig-35

Mig 35 je 2010. godine sudjelovao na indijskom tenderu za nabavku višenamjenskih lovačkih aviona, ali nije izabran. Ipak, možda će uspjeti na drugom tržištu – velike su šanse da će ovi aparati postati čuvari egipatskog zračnog prostora. Moskva i Kairo su objavili da su u tijeku pregovori o sklapanju ugovora vrijednog 2 milijarde dolara za isporuku od 46 do 62 modernizirana lovca Mig-35 ovoj arapskoj strateški važnoj zemlji.

Novi avion iz porodice Mig prvi put je predstavljen 2007. godine u indijskom gradu Bangaloru, a konstruiran je kao multifunkcionalni avion namijenjen zračnim duelima, ali i izvođenju preciznih napada na ciljeve na zemlji u svim vremenskim uvjetima. Verzija namijenjena izvozu opremljena je radarskim sustavima „Žuk-AE“ klase AESA (active electronically scanned array – aktivni elektronski uređaj za skeniranje), kompatibilnim i s ruskim i sa zapadnim vojnotehničkim standardima.

Postoje mišljenja da je Mig-35 samo kozmetički izmijenjen lovac Mig-29, ali je neoboriva činjenica da se radi o vrlo unaprijeđenom avionu, pripadniku generacije 4++, za 30% većem od svog prethodnika.

Treba dodati da je ovaj avion već dobio važnu ulogu u ruskoj avijaciji. Prema riječima general-pukovnika Aleksandra Zelina, zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Rusije, sve dok stealth-lovac T-50 (PAK-FA) ne bude uveden u upotrebu, u ruskom ratnom zrakoplovstvu će nove višenamjenske letjelice Mig-35D biti zadužene za neutraliziranje prijetnje koja dolazi od najmodernijih američkih stealth-lovaca F-35.

Ako se prodaja Egiptu ostvari, to će imati stratešku važnost jer će dokazati da se Rusija vraća u središte zbivanja na Bliskom istoku poslije 40 godina diplomatskog odsustva.

U trenutku kada je Mig-35 nuđen Indiji glavni problem je bio izostanak državne podrške ovom programu. To je bila velika prepreka da se realiziraju poslovi sa stranim kupcima.

Osim toga, nije bilo riješeno ni pitanje održavanja. Vrijeme rada motora do remonta trebalo bi  biti najmanje 2 000 sati, sa zajamčenim radnim vijekom od 4 000 sati, ali prema izjavi neimenovanog izvora za list „Kommersant“ avionski motor RD-33 nije zadovoljavao ove parametre. Međutim, problemi su u međuvremenu riješeni i avion je sada potpuno spreman za eksploataciju.

 

Borbeni helikopteri

Jedan od najčuvenijih konstruktora helikoptera, Igor Sikorski, rođen je u Ruskom Carstvu, pa nije čudo što ruski helikopteri spadaju među najtraženije letjelice ove vrste u vojskama širom svijeta.

Iraku, nekada važnom sovjetskom i ruskom klijentu, krajem 2013. godine je isporučen prvi od četiri ugovorena borbena helikoptera Mi-35, a ova zemlja otpočela je i plaćanje tranši za 30 jurišnih helikoptera Mi-28, kao i 50 protuzračnih raketnih sustava kratkog dometa „Pancir-S1“.

Spomenuti ugovori s Irakom sklopljeni su usprkos činjenici da SAD ima izrazito veliki utjecaj na vlast u ovoj zemlji. Najvjerojatnije je američki pritisak razlog za raskid ugovora o nabavci lovaca Mig-29.

I Egipt je za dobavljača isto izabrao rusku korporaciju, i to „Rosoboronoeksport“, a predmet ugovora je isporuka 50 borbenih helikoptera Ka-52. Neki od novih helikoptera egipatske vojske su mornarička verzija Ka-52K „Katran“, javnosti predstavljena prošle godine.

Smatra se da egipatske nabavke naoružanja financira Saudijska Arabija, jer joj je potrebna podrška egipatskih trupa u Jemenu.

 

Supertenk T-90

T-90 je poznat i kao „leteći tenk“, i to ne bez razloga. Naravno, on ne leti u doslovnom smislu, već je ovakav epitet zaslužio pošto je lakši od svakog zapadnog tenka, a samim time postiže veliku brzinu kretanja za vozilo svoje kategorije, a po kategoriji je to glavni borbeni tenk. S druge strane, njegov oklop je dovoljno debeo da bez posljedica po sebe i posadu prilikom kontakta uništi protutenkovsku raketu. Tenk T-90 opremljen je 125-milimetarskim glatkocjevnim topom koji može ispaljivati protutenkovske granate i vođene rakete.

Najveći korisnik tenka je ruska vojska, a najznačajniji strani kupac je Indija. Ona planira nabaviti preko 1 600 ovih tenkova koji će se koristiti u teškim uvjetima (prašina i visoke temperature) u pustinji Radžastan. Drugi kupci su Alžir (koji već koristi 305 ovih grdosija, a možda će nabaviti još 200), Uganda, Sirija, Azerbajdžan i Turkmenistan. Potencijalni klijenti su Cipar, Peru, Venezuela i Vijetnam.

 

Budući trendovi

Po tradiciji, kupci ruskog naoružanja su zemlje koje su u određenoj mjeri politički suprotstavljene Zapadu. Kina, Indija i brojne druge zemlje u razvoju uklapaju se u ovaj profil. U posljednje vrijeme, efikasnost ruskog oružja doprinijela je i da neki redovni kupci zapadne vojne opreme počnu razmišljati o traženju ponude od Moskve.

Među njima ima i bogatih arapskih država s obala Perzijskog zaljeva. Ne radi se samo o tome da zemlje poput Saudijske Arabije ili Kuvajta sprovode proces modernizacije, već žele biti spremne za eventualne sukobe na svojem teritoriju, ali i u neposrednom okruženju. Veliki dio naoružanja nabavljenog od SAD-a, kao što su rakete „Patriot“, potpuno je neupotrijebljiv u aktualnim nekonvencionalnim ratovima.

Na primjer, Saudijska Arabija je pokazala zanimanje za rusku vojnu tehniku, jer vjeruje da tako, između ostalog, može utjecati na veze Moskve i Irana. Istovremeno, Saudijci se bore protiv gerilskih snaga u Jemenu, gdje njihov angažman ima karakter intervencije niskog intenziteta. Za takvu vrstu ratovanja potrebni su im dronovi, jurišni i transportni avioni. Upravo u tim oblastima suvremene ruske kompanije koje izvoze vojnu opremu trebaju tražiti svoju šansu.

Rakeš Krišnan Simha je novinar i politički analitičar, gostujući autor Russia & India Report. 

Više