Pokušaj vojnog udara u Turskoj ide na ruku predsjedniku zemlje Tajipu Erdoganu, jer mu omogućava da otkrije i eliminira pripadnike vojske koji mu nisu lojalni. "Vojni udar" je toliko slabo organiziran i sproveden da se pojavljuju sumnje kako je izrežiran i isprovociran od samih vlasti, smatraju neki ruski analitičari.
Da vojni udar nije bio farsa Ergodana, on bi sigurno uspio, o čemu svedjoče uspješni vojni udari koji su u Turskoj ostvareni 1960., 1971. i 1980. godine, piše Grigorij Ignatov u članku za portal "Žurnalistskaja pravda". U sadašnjoj situaciji se osjeća prevara: kao prvo, pobunjenicima nisu rukovodila visoka vojna lica, nego nekakav „pukovničić” Muharem Kose. Osim toga, samih vojnika je bilo veoma malo, samo 500 ljudi, i moglo ih je razoružati čak i predsjednikovo osobno osiguranje. Nijedan medij, pritom nije objavio zahtjeve ili program pobunjenika, kao da nije u pitanju vojni udar, nego kao da "neki naoružani luđaci počinju odjednom terorizirati Ankaru i Istanbul", piše analitičar.
Osim toga, pobunjenici su djelovali nelogično: noću su gađali prazne zgrade vlasti, kao što je stožer obavještajne službe i uredi tvrtke satelitskog sustava "Turksat". Kako ističe stručnjak, ovakve zgrade obično se osvajaju, a ne gađaju.
Sljedeća nedosljednost je sam Erdogan, koji nije samo "imao sreće", nego kao da se našao "na ogromnoj svadbenoj torti", kada je puč dočekao na sigurnom mjestu, a zatim izašao pred narod u Istanbulu i rekao da "ostaje sa svojim narodom". On se tako pokazao kao "junak i čvrsta ruka", ironično piše Ignatov.
"Poslije svega što se dogodilo, Erdogan ima sve šanse da preplašenom narodu "uvali" novi oblik vlasti: čvrstu predsjedničku republiku, i da na taj način definitivno sve niti vlasti preuzme u svoje ruke i postane potpuni autokrat. Zbog toga je, po svoj prilici, sve i izvedeno. Pobunjenički bataljun je iskorišten prikriveno, i ni sam nije znao šta radi , na što ukazuje i to što se lako predao, bez posebnog otpora”, zaključuje analitičar.