Najrazličitije nijanse ljubičaste boje prelijevaju se na ovom dragom kamenu koji se vadi samo na jednom mjestu na svijetu: na jugu Jakutije u okolini rijeke Čare. Ovaj su mineral otkrili sovjetski geolozi koji su još četrdesetih godina intenzivno istraživali sibirsku tajgu u potrazi za nalazištima metala i kristala.
Prve primjerke novog kamena geolozi su sreli 1948. godine. Grupa znanstvenika pod rukovodstvom Vladimira Ditmara (1903.-1967.) vršila je geološka ispitivanja na području rijeke Čare, nedaleko od planine Murun. I u koritu potoka (koji danas nosi Ditmarovo ime) geolog je ugledao ljubičasti kamen za koji je najprije pomislio da je običan škriljavac s primjesama.
Pronalazak je ubilježen u kartu, ali se na njega zaboravilo. To je mjesto bilo toliko udaljeno od civilizacije da je desetljećima bilo "bijela mrlja" u geologiji.
Četvrt stoljeća kasnije, 1973. godine, na Murunu je radio Jurij Rogov s ekipom mladih geologa koji su tražili uran. Oni su se našli na istom mjestu gdje je ranije bio Ditmarov odred. Nedaleko od polutrule barake Rogov je primijetio "neobičan komad kamena visok jedan metar", kako ga je kasnije opisao.
"Kamen je imao specifičnu ljubičastu boju, kao da je pokriven bjeličastom patinom, bio je prilično neproziran. Pokušao sam odvaliti komadić, ali nisam uspio", prisjećao se Rogov. "Počeo sam udarati po kamenu, dok nije pukla drška geološkog čekića. Ipak sam odvalio komadić – i kao da me je zaslijepila boja jorgovana. Pomislio sam, odnijet ću ga ženi: zanimljiva boja, žene vole tako jarke nijanse."
Vera Rogova bila je stručnjakinja za minerale u istoj ekspediciji i u početku su je privukle upravo žute primjese. Pretpostavila je da se radi o novim mineralima (što je kasnije potvrđeno). Ali nije bilo jasno kakav je to ljubičasti kamen. Za ispitivanje su uzeli oko 30 kilograma rude i bavili se njome u slobodno vrijeme.
Nekoliko godina kasnije za kamen je saznao kolega bračnog para Rogov, geolog Jurij Aleksejev, stručnjak za drago kamenje. On je pretpostavio da je otkriven potpuno novi draguljarski kamen i, uzevši s Jurijem Rogovom još oko jedne tone uzoraka, poslao ih je na ekspertizu u Moskvu.
Do 1977. godine čaroit nije imao ime, jer su ga godinama proučavale čitave komisije geologa. Ispostavilo se da se osim novih ruda (tinaksita, tokoita, frankamenita, murunskita), u ovom mineralu sadrže rijetki zemni elementi koji mu daju nevjerojatne boje i šare. Na kraju je novi mineral dobio naziv čaroit, po rijeci Čari. Ovaj naziv nema ništa zajedničko s riječju očaravajući, jer na jakutskom i evenkijskom "čara" znači jednostavno "plićak".
Ali čak i prije službene registracije čaroit je u SSSR-u stekao popularnost među draguljarima i klesarima. A sve zbog svojih preljeva boje jorgovana, koji izgledaju nevjerojatno upečatljivo ne samo u srebrnom ili zlatnom okviru kod ženskog nakita, nego i kao pojedinačni predmeti od čistog kamena. Od čaroita su se pravile vaze i kutijice za nakit. Čaroit ima veliki broj nijansi, od svijetlo do tamnoljubičaste s preljevima.
Zanimljivo je da ma koliko da su geolozi tražili, nigdje više u Rusiji ni izvan nje nije nađeno ništa slično čaroitu. Jedino nalazište mu je na području planine Murun, koja je popularno dobila naziv "kamen boje jorgovana". Nalazište čini više od dvadeset razdvojenih kopova čaroita raspoređenih na površini od oko 10 kvadratnih kilometara.
Točne rezerve čaroita nisu utvrđene, ali se procjenjuje da ga ima barem 140 tisuća tona. Trenutno u Jakutiji važi ograničenje na vađenje čaroita od najviše 100 tona godišnje. Međutim, zbog teškoća pri dobivanju kamena u tim udaljenim predjelima tajge vade se mnogo manje količine i zato se u prodavaonicama on rijetko može vidjeti.
Pritom je 1987. godine na istom području otkriven još jedan jedinstven i rijedak kamen: plavi nefrit, za koji su geolozi predložili da se nazove dijanit u čast princeze Diane. Moguće je da nas u Jakutiji još očekuju nova geološka otkrića.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
