7 kemijskih elemenata nazvanih po Rusiji

1869. godine ruski znanstvenik Dmitrij Mendeljejev otkrio je periodni sustav elementa koji je pokazao ovisnost osobina elemenata o njihovom atomskom broju. To mu je omogućilo da napravi tablicu koja ne samo što je obuhvatila sve tada poznate elemente, nego je mogla predvidjeti i fizičke osobine još nepoznatih elemenata. Svi elementi do broja 94 (plutonij, Pu) pronađeni su u prirodi, a oni koji slijede nestali su prije više milijardi godina i danas mogu biti sintetizirani samo u laboratorijima, što čini suvremena znanost. U prošlom se stoljeću smatralo da ne može biti više od sto elemenata, ali danas ih ima već 118. Nekoliko kemijskih elemenata dobilo je nazive po ruskim znanstvenicima i mjestima gdje su otkriveni.

1. Rutenij (Ru)

Legion Media, Getty Images

Prvi kemijski element koji je dobio ime po Rusiji u tablici se nalazi pod brojem 44. To je metal koji je 1844. godine otkrio profesor Carl Ernst Claus s Kazanjskog državnog sveučilišta. Claus ga je nazvao latinskom riječju Ruthenium, što je bio europski naziv za zemlje istočnih Slavena u srednjem vijeku.

Rutenij se dobiva iz rude platine. Danas je to važan element u industriji i njegova je upotreba ograničena jedino malim količinama u kojima se nalazi u prirodi. Na primjer, njegov dodatak čini titanij otpornim na hrđu, dok se mješavina s platinom koristi za električne spojeve. Rutenij se također koristi kao katalizator za pročišćavanje vode u svemirskim stanicama.

2. Samarij (Sm)

Legion Media, Getty Images

Element s atomskim brojem 62 dobio je ime u čast inženjera rudarstva Vasilija Samarskog-Buhovca. 1847. godine ruski inženjer dao je uzorke izvjesnog minerala iz Iljmenskih planina (danas Čeljabinska oblast) njemačkom kemičaru i članu Ruske akademije znanosti Heinrichu Roseu na proučavanje. Rose ga je nazvao samarskit, a zatim su 1878.-1879. kemičari Marc Delafontaine i Paul-Emile Lecoq de Boisbaudran u njemu otkrili novi kemijski element i nazvali ga samarij.

Danas se koristi za proizvodnju magneta i u medicini.

3. Mendelevij (Md)

Javna domena, Getty Images

Element s atomskim brojem 101 dobio je ime po Dmitriju Mendeljejevu. Sintetizirali su ga 1955. godine američki znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornije u Berkeleyju. Oni su predložili da dobije ime po kreatoru periodnog sustava. Iste godine komisija Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC) nazvala ga je mendelevij.

To je vrlo radioaktivan metal. Do danas znanost poznaje 17 njegovih izotopa s vremenom poluraspada od 1 sata do 51 dana. Još se ne koristi u praksi.

4. Dubnij (Db)

Yokki (CC BY-SA 3.0), Getty Images

U Moskovskoj oblasti postoji znanstveni grad Dubna u kojem se nalazi "Objedinjeni institut za nuklearno istraživanje". Od kraja 50-ih to je glavni centar u Rusiji u kojem znanstvenici sintetiziraju nove kemijske elemente pomoću nuklearnih reakcija. Kemijski element s atomskim brojem 105 otkrili su 1970. znanstvenici iz instituta u Dubni i američki znanstvenici iz Laboratorija "Lawrence Berkeley" u Kaliforniji (u Dubni su prvi rezultati dobiveni još ranije, već 1968. godine). Ova dva znanstvena centra vodila su neovisna istraživanja.

Element je također dobio različite nazive: u SSSR-u nazvan je nilsborij (Ns) u čast danskog fizičara Nielsa Bohra, a u SAD-u hanij (Ha) u čast njemačkog fizičara Otta Hahna. 1994. komisija Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju predložila je naziv joliotij (Jl) po francuskom fizičaru Frédéricu Joliot-Curieju. Zato, ako pogledate tablicu elementa iz različitih godina, možete vidjeti različite nazive ovog elementa. Komisija je konačnu odluku donijela tek 1997. godine, dajući elementu 105 ime po Dubni.

Što se samog elementa tiče, zna se da je ekstremno radioaktivan. Njegov najstabilniji izotop ima vrijeme poluraspada od samo 28 sati. Dubnij još nema praktičnu primjenu.

5. Flerovij (Fl)

A. Lidov/Sputnik, Getty Images

Element 114 sintetiziran je 1998. pod rukovodstvom izvanrednog stručnjaka za eksperimentalnu nuklearnu fiziku Jurija Oganesijana, uz sudjelovanje američkih fizičara iz Nacionalnog laboratorija "Lawrence Livermore". Komisija IUPAC-a službeno je 2012. potvrdila ime flerovij u čast osnivača laboratorija u Dubni, sovjetskog fizičara Georgija Flerova. Od 1965. do 1974. godine Flerovljev tim uspio je sintetizirati elemente 102-106.

Flerovij je metal koji ne postoji u prirodi (barem do danas). Njegovi se izotopi raspadaju u djeliću sekunde. Međutim, fizičari pretpostavljaju da bi, ako bi mogao biti dobiven u ma kojoj količini, bio nalik na olovo po gustoći i mogao bi boto jedan od najlakše topivih metala.

6. Moskovij (Mc)

Sputnik, Getty Images

Element broj 115 sintetiziran je u Dubni 2003. godine, ali je međunarodno priznat tek 2015., nakon serije eksperimenata u znanstvenim centrima širom svijeta. 2016. godine komisija IUPAC-a službeno mu je dala ime moskovij po Moskovskoj oblasti u kojoj se Dubna nalazi.

Ovaj superteški element vrlo je radioaktivan i ima vrijeme poluraspada od nekoliko djelića sekunde. Njegove osobine tek trebaju biti proučene. Zanimljivo je da se moskovij raspada u dubnij.

7. Oganeson (Og)

Sergej Karpuhin/TASS, Getty Images

Posljednji i najteži među poznatim elementima broj 118 dobio je ime po Juriju Oganesijanu, koji je rukovodio njegovim sintetiziranjem u Dubni 2002. godine, u suradnji s Nacionalnim laboratorijem "Lawrence Livermore".

Element 118 je, kao i 115, vrlo radioaktivan. Njegovo vrijeme poluraspada nije duže od djelića sekunde. Njegove osobine još su uvijek predmet nagađanja. Oganeson bi trebao biti plemeniti plin, kao neon ili ksenon.

Znanstvenici širom svijeta trenutno rade na elementima 119-126. Njihovo postojanje predviđa teorijska znanost, ali u praksi još nije potvrđeno.