Zašto su i kako propali sovjetski pokušaji stvaranja majmuna-čovjeka?

Majmunska genetika

U Rusiji je umjetna oplodnja stoke počela gotovo 20 godine ranije nego u SAD-u i Europi, gdje je ova metoda oplodnje domaćih životinja uvedena tek sredinom 30-ih godina. Ilja Ivanov bio je pionir na ovom polju. Poslije školovanja u Parizu, on je u Rusiji surađivao s prvim ruskim dobitnikom Nobelove nagrade Ivanom Pavlovom i uživao je financijsku podršku ruskih vlasti. Do 1914. godine umjetna oplodnja omogućila je uzgoj gotovo 7000 zdravih konja.

Sljedeći cilj ambicioznog biologa bio je križanje između vrsta. Počeo je s uspješnim križanjem vrsta stoke, no ubrzo je došao na ideju da ukriža ljude i majmune. Naravno da u pravoslavnoj Rusiji to nikako nije moglo proći, no sovjetska je vlast, naprotiv, željela iskoristiti znanost kao sredstvo za rušenje religijskih stavova, koji su u to vrijeme još uvijek bili snažno ukorjienjeni u svijesti ruskog naroda.

1924. godine Ivanov je poslao pismo Anatoliju Lunačarskom, sovjetskom narodnom komesaru za obrazovanje, u kojem je tražio financiranje za svoje eksperimente, a priložio je i pisma od Pasteurovog instituta, koji je Ivanovu dozvolio da koristi čimpanze iz uzgajališta u Francuskoj Gvineji. Lunačarski je odbacio ovu ponudu, ali je 1925. godine Ivanov dobio podršku Nikolaja Gorbunova, visokog sovjetskog dužnosnika i Lenjinovog bivšeg osobnog tajnika. Ivanov je dobio financijsku pomoć u vrijednosti od 10 000 dolara, a u sovjetskom su tisku objavljeni članci o njegovom projektu. Očigledno je da istraživač nije imao nikakve moralne dileme. Samo je želio ući u udžbenike kao tvorac nove rase.

1924. godine Ivanov je u Gvineji počeo oplodnju majmuna. Spermu je uzimao od nepoznatih muškaraca u okolini. Međutim, Ivanov je također želio oploditi afričke žene spermom majmuna, i to bez njihovog pristanka, što je francuska vlast odlučno odbila. Francuzi su samo pomogli Ivanovu da majmune prebaci u Suhum u Gruziji, gdje je podignuta još jedna eksperimentalna farma.

Ilja Ivanov

Wikipedia

Sovjetska akademija znanosti Ivanovljeve je eksperimente nad afričkim ženama osudila kao nemoralne. Do tada su sve ženke majmuna koje su donesene iz Afrike već uginule, nijedna od njih nije nosila potomstvo, ostao je samo jedan mužjak orangutana. Ali Ivanov nije odustao, sada je tražio najmanje pet žena koje bi dobrovoljno pristale biti oplođene spermom orangutana.

Začudo, Ivanov je čak dobio i pismo od žene iz Lenjingrada koja je bila spremna biti dio ovog eksperimenta, ali tada je orangutan uginuo. Planovi da se u Suhumu nastavi križanje čovjeka i majmuna propali su.

Osim toga, Ivanovljev pokrovitelj Nikolaj Gorbunov osuđen je za vrijeme čistki, što je ubrzalo Ivanovljev pad u nemilost. Uhićen je 1930. godine i osuđen na pet godina izgnanstva u Kazahstanu, odakle se nikada nije vratio.

"Ako ste prestari da plešete, nabavite majmunsku žlijezdu"

Ovaj stih iz pjesme "Monkey-Doodle-Doo" Irvinga Berlina odnosi se na stvarne transplantacije žlijezde majmuna koje je izveo ruski kirurg Sergej Voronov. Također se pretpostavlja da je Voronov bio prototip za lik profesora Preobraženskog iz čuvenog romana ruskog pisca Mihaila Bulgakova "Pseće srce". U romanu se navodi da je profesor ljudima transplantirao testise majmuna, što je točno ono što je radio Voronov.

Kao i Ivanov, Voronov je studirao u Francuskoj pod mentorstvom dobitnika Nobelove nagrade Alexisa Carrela. Kao izuzetan kirurg, 14 godina bio je osobni liječnik kralja Egipta. Tu je proučio posljedice kastracije kraljevih eunuha. Primijetio je da su dječaci kojima su testisi odstranjeni kad im je bilo šest godina spori i inertni, da imaju problema s pamćenjem i da brzo stare. Na osnovu toga Voronov je vjerovao da su testisi glavni organ odgovoran za energičnost i intelekt kod životinja i ljudi. 

Sergej Voronov uz pomoć asistenta operira psa. Naslovna strana Le Petit Journal Illustre, 22. listopada 1922.

Leemage/Getty Images

Koristeći svoje izvanredne kirurške sposobnosti, Voronov je počeo s transplantacijama testisa mladih jarčeva i ovnova starim jedinkama. 1914. godine Voronov je prvi put presadio štitnu žlijezdu majmuna 14-godišnjem mentalno zaostalom dječaku i tvrdio da je ova operacija značajno poboljšala njegovo mentalno zdravlje.

1920. godine Voronov je izvršio prvu transplantaciju dijelova reproduktivne žlijezde čimpanze u ljudske testise i pacijent je primijetio povećanje energije, bolje pamćenje i izdržljivost. Tijekom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća samo je u Francuskoj preko 500 muškaraca dobilo majmunske žlijezde kao dodatak vlastitima. Među klijentima Voronova bili su poduzetnik Harold McCormick, predsjednik Turske Mustafa Atatürk i francuski premijer Georges Clemenceau. Voronova su prozvali "doktor Mladost" i brzo je stekao nevjerojatno bogatstvo, okružio se slugama i obožavateljicama. Bio je plodan pisac i svoje je aktivnosti popularizirao u brojnim knjigama pod naslovima poput "Od kretena do genija".

Ali nije prošlo mnogo vremena, a medicinska je struka odbacila Voronovljeve eksperimente. Poslije nekoliko godina mnogi od njegovih pacijenata nisu više primjećivali nikakav učinak od operacije. 1940. godine Kenneth Walker, britanski filozof i urolog, Voronovljeve je operacije opisao kao "majmunska posla". Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačke su trupe opustošile njegov zamak na francuskoj rivijeri, a Voronov je pobjegao u Ameriku. Preminuo je potpuno zaboravljen 1951. godine u Lausannei. Međutim, Voronovljeve metode danas proučavaju medicinski stručnjaci koji traže lijek protiv starenja i zainteresirani su za zamjenu ljudskih hormona. Na sreću, ovoga puta bez dijelova majmunskih testisa.