Neposredno prije pada SSSR-a, Martin je poslan u Moskvu da pomogne u uspostavljanju proizvodnje kompaktnih diskova u tvornici koju je vodila sovjetska diskografska kuća "Melodija". Tada je imao 30 godina i bio je sumnjičav oko odlaska u Rusiju. Kao dijete, odrastao je u Amsterdamu tijekom hladnog rata i odgajan je pod stalnom prijetnjom nizozemskih medija da bi "crvena opasnost" u svakom trenutku mogla zahvatiti Europu. Sjeća se da se plašio nuklearnog napada svaki put kad bi avion preletio iznad njegovog susjedstva. Dok je služio u nizozemskoj vojsci, veliki dio njegove obuke bio je usmjeren na obranu zemlje od Rusa. Ova osobna povijest učinila je njegovo prvo poslovno putovanje u Rusiju vrlo posebnim iskustvom.
Njegove su se predrasude o jakoj prisutnosti policije potvrdile kada je stigao u Moskvu. "Svuda su me provjeravali. Zabilježavali su vremena kada sam stizao u hotel. Nisam mogao ući u restoran [sic] bez rezervacije. Nisam znao ni kako se zove restoran, jer nisam znao ćirilicu. Sjećam se da sam ruska slova čitao kao latinična, nazivajući restoran "pec-to-pah" (ресторан). Tijekom tog prvog tjedna želio sam se vratiti kući", kaže Martin.
Osobna arhiva
Martin je tada zamolio kolegu ekspata za pomoć, jer se osjećao izgubljeno. Njegov ga je kolega uzeo pod svoje i pokazao mu dobra mjesta za jelo. Tamo je Martin upoznao grupu Rusa koji su ga pozvali na rođendan u nečiju kuću koristeći znakovni jezik. "Tamo sam vidio potpuno drugačiji svijet. Gostoprimstvo koje me dočekalo u domu stranaca bilo je jedinstveno iskustvo. Čvrste obiteljske veze, hrana, pjesme, zdravice. Preplavila me toplina."
Osobna arhiva
Martin je svjedočio prijelazu iz socijalizma na slobodno tržišno gospodarstvo kada je pao SSSR. Kada je prvi put došao u Rusiju 1989., Gorbačov je bio predsjednik, a socijalistički su načini još uvijek bili vrlo prisutni. "Razina birokracije bila je iznimno visoka, no uvijek sam se osjećao sigurno. To se promijenilo nakon što sam došao u Rusiju po drugi put nakon navodnog državnog udara. Pod Jeljcinom su se hoteli i razina luksuza znatno poboljšali, no Rusija je postala opasna zemlja. Kriminalitet, uključujući onaj među običnim građanima, eksplodirao je. Nismo nikamo mogli bez osobnog osiguranja. Jednom je došlo do pucnjave u restoranu gdje sam večerao. To je bio najstrašniji trenutak koji sam doživio u Rusiji", kaže Martin.
Nakon što je naučio osnove ruskog, Martin je na zabavi upoznao svoju suprugu Jelenu. Kaže da to što ga je ona privukla nije imalo nikakve veze s njezinom ruskom nacionalnošću. Martin ju je jednostavno smatrao vrlo posebnom osobom. Na pitanje o razlikama između Ruskinja i Nizozemki, Martin smatra da nema kratkog odgovora. "Ruskinje se drže tradicionalnih muško-ženskih uloga. Muškarac treba privređivati za kuću, dok se žena brine o njoj. Ruskinje se nimalo ne unižavaju vjerujući u ovu tradiciju, ali se striktno drže svoje uloge supruge."
Osobna arhiva
Nakon tri godine provedene u Rusiji, Martin se vratio u Nizozemsku s Jelenom i njezinim sinom. Sa sobom je ponio mnoge navike i uspomene koje utječu na njegov život do danas. Još uvijek uživa u ruskim jelima, kao što su soljanka, boršč, plov i peljmeni. No ono što ga je najviše inspiriralo bio je ruski narod.
Osobna arhiva
"Rusi su otporniji od svih drugih naroda koje sam susreo. Zbog godina opresije i neizvjesnosti, morali su biti inventivni na sve svoje načine. Oko sebe su razvili štit koji se čini nemoguće probiti. Ništa ne može ubiti duh ruskog naroda. A to vrijedi i za njihove inovativne umove. Bio sam zaprepašten kada sam vidio razinu obrazovanja u Rusiji, posebno na kulturnoj razini. Ruski bih narod opisao kao neustrašiv, ponosan, inventivan i vrlo inteligentan", kaže Martin.
Osobna arhiva
Martin već duže vrijeme opet živi u Nizozemskoj. No razmišlja o povratku u Rusiju ako se situacija u Europi pogorša. "Zabrinut sam zbog razine kontrole koju vlada sada nameće građanima u Europi. Razumijem da i Rusija ima svoje negativne strane, ali mislim da ruski narod neće prihvatiti neljudske zakone i mjere koje prihvaća većina ljudi ovdje u Nizozemskoj. Ruski duh nije stvoren za to. Možda baš zato ponovo vidim Rusiju kao dobro mjesto za život."