Temperatura zraka bila je sedam stupnjeva ispod nule, a voda u jezeru nešto toplija, plus četiri. Žena u plavom sarafanu preko ronilačkog odijela, s velom i naočalama spušta se pod vodu, a za njom zaranja mladić. Oni zajedno plivaju sinkronizirano kao rusalke, a onda se polako podižu ka površini, kružeći. Tako je izgledalo vjenčanje na Bajkalu dvoje ronilaca na dah iz Irkutska, četrdesetdevetogodišnje Natalije Černih i pedesetogodišnjeg Dmitrija Sokolova.
Natalija je prvakinja u ronjenju na dah Irkutske oblasti (2019. godine) i Krasnojarskog kraja (2020.). Dmitrij je višestruki prvak Rusije u dinamičkoj apnei (prsno) i majstor sporta u ronjenju na dah 2019. godine. Sokolov je također ušao u Knjigu rekorda Irkutske oblasti kada je zaronio na dah ispod leda sto metara.
Dmitrij i Natalija upoznali su se u travnju 2018. godine u bazenu na radionici podvodnog ribolova. Dmitrij je odmah zapazio Natalijino sportsko umijeće. Ona se od devete godine bavi plivanjem, a potom je prešla na brzo podvodno plivanje i orijentacijski sport. Poslije radionice predložio joj je da se okuša u ronjenju na dah.
"Pomislila sam, što mi to treba. Imam 45 godina i dijete od sedam godina kojem je potrebna moja pažnja. Zašto bih putovala tri puta tjedno 40 kilometara na trening, iz Angarska u Irkutsk. Dmitrij je bio uporan, telefonirao mi je više puta i na kraju me nagovorio da barem prođem osnovni tečaj", rekla je Natalija.
Kako je rekla, ona u principu voli isprobavati sve što je novo pa je zato i pristala. Od tada su bili stalno zajedno i s vremenom su počeli izlaziti. Dmitrij je zaprosio Nataliju 2020. godine.
"Predložio je da prošetamo kejom u Angarsku. Tamo se nalazi dizajnersko drvo na koje mladenci vješaju lokote. Ispod tog drveta Dima je kleknuo na koljena i otvorio kutijicu s prstenom. Ja sam bila u potpunom šoku", otkrila je Natalija. Vjenčali su se u studenom 2021. godine, kada je bila "obična" svadba, a kroz mjesec dana podvodna, koju je ovaj par prvo planirao.
Zajedno s mladencima u dubine Bajkalskog jezera zaronilo je deset ronilaca u sarafanima koji su formirali svadbeno kolo. Prema prethodno osmišljenom scenariju, par je zaronio na naredbu i kružio u smjeru kazaljke na satu, dok su se drugi ronioci kretali u suprotnom pravcu. Na Natalijino ronilačko odijelo debelo devet milimetara haljina ne paše pa je ronila sa slobodno njišućim sarafanom i velom.
"Na kopnu to tako smiješno izgleda, a u vodi prelijepo. Istina, veo je stalno letio i gubio se u dubinama. Dima je morao roniti da ga donosi, pričvršćuje za masku na mojoj glavi", rekla je Natalija.
Po njezinim riječima, kod jednog dijela gostiju letjele su suknje, i nisu svi imali daha za dugo ronjenje, pa sve nije moglo biti idealno sinkronozirano.
Poslije ronjenja dio grupe uputio se plivajući do legendarne stijene Šamanski kamen. Par je otišao u parnu kupelj, a poslije za goste koji su se vratili priredio ronilačku večeru s roštiljem i tortom.
"Uopće uzevši, sve je bilo prilično spontano. I dok smo proslavu vjenčanja na suhom pažljivo pripremali, podvodna svadba bila je nešto poput vesele probe. Podvodnu svadbu želheli smo napraviti u ljeto, a ne zimu. Ipak je dobro što smo to uradili", rekla je ona.