Kontroverze oko nove skulpture: "Hrpa gov*na u centru Moskve"

Na otvaranje novog Centra za suvremenu umjetnost V-A-C, u vlasništvu ruskog milijardera Leonida Mihelsona, Moskva je čekala godinama. Mihelson je zgradu napuštene elektrane u srcu Moskve, na Bolotnoj obali, kupio još 2014. godine. Dobitnik Pritzkerove nagrade Renzo Piano, autor Centra Pompidou u Parizu i mnogih drugih muzeja diljem svijeta, angažiran je za rekonstrukciju zgrade i okolice. Gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin osobno je odobrio projekt.

Otvaranje Centra odgođeno je za godinu dana zbog pandemije, no organizatori su odlučili na već obnovljeni nasip postaviti javni umjetnički objekt, kao svojevrsnu najavu. Riječ je o 12 metara visokoj skulpturi "Big Clay nº 4" (hrv. Velika glina) poznatog švicarskog umjetnika Ursa Fischera, pretjerano hipertrofiranom komadu gline, oblikovanom rukama kipara. Međutim, stanovnicima glavnog grada i "hejterima" na društvenim mrežama ovo se djelo nije nimalo svidjelo.

U čemu je problem sa skulpturom?

Prema kritičarima umjetnosti, skulptura slavi sirovinu i sva buduća djela koja iz nje mogu proizaći. "Običan radni materijal u ogromnim dimenzijama na samom početku poprimanja zamišljenog oblika znak je nedovršenosti, transformiranja i formiranja", rekli su predstavnici zaklade V-A-C u intervjuu za ТАSS.

Interpretacije djela suvremene umjetnosti mogu se razlikovati, no mnogi su korisnici društvenih mreža u "glini" vidjeli isto – hrpu izmeta. "Izgleda kao ne pretjerano uredna 12 metara visoka hrpa gov*na", izjavio je na svom Instagramu komičar i televizijski voditelj Maksim Galkin čak i prije no što je spomenik postavljen. Stotine sličnih komentara pojavile su se na društvenim mrežama nakon postavljanja spomenika.

Sergej Kiselev/Agencija Moskva

Većinu su nezadovoljstva izrazili "obični ljudi", premda su negativne reakcije imali i ljudi iz svijeta umjetnosti. "U Moskvi su nagomilali hrpu gov*na!", nije se libila reći poznata fotografkinja i modna dizajnerica Jekaterina Roždestvenska. "Autor je izvjesni Fischer, koji je svoju kakicu nazvao 'Velika glina broj 4', gnječio je glinu rukama i kompozicija mu se taaaako svidjela! I evo rezultata, vidite ga i sami", napisala je Roždestvenska na svom Facebooku. Treba reći da skulpturu nije vidjela uživo, jer je u to vrijeme bila u inozemstvu.

Kritičar arhitekture Grigorij Revzin na svom je Facebooku ironično formulirao pritužbu svih nezadovoljnika: "Za*jebali su nas! Sve nas! Tko? S kojim pravom? Gdje vlada gleda?"

Sergej Kiselev/Agencija Moskva

Revzin također smatra da je skulptura prilično banalna, no da je skandal dio ideje, te je s te točke gledišta rad uspio. Podsjetio je slabije upućene i na skandaloznu rusku avangardu. "Prije nešto više od jednog stoljeća umjetnost je otkrila strategiju 'šamaranja ukusa javnosti'. Odnosno, umjetnost je počela namjerno izazivati negativnu emociju u običnog čovjeka, a njezina je snaga postala kriterij kvalitete djela."

Prema riječima stručnjaka, pometnja oko umjetničkog djela često je sastavni dio suvremene umjetnosti. "Naravno da je ovo namjerna (i vrlo uspješna) provokacija Ursa Fischera, koja je već razbjesnila komentatore, što govori puno o ispravnosti izbora", napisao je na Facebooku likovni kritičar Dmitrij Pilikin. "Činjenica da toliko ljuti obične ljude također je dio njezine kvalitete."

Zašto u Rusiji ne vole suvremenu umjetnost?

Ivan Polisski, organizator najvećeg land art festivala, Archstoianie, smatra da je Zaklada V-A-C odabrala pogrešnu strategiju. “Ne možete ignorirati vlastiti narod. Možda ljudi zbilja jesu takvi i možda zaista samo žele kavgu, no trebali bi htjeti ići u muzeje, a ne propovijedati antiumjetničku ideologiju", napisao je Polisski na Facebooku.

Djelo Ursa Fischera postalo je pravi lakmus-papir za odnose prema suvremenoj umjetnosti u Rusiji. Uostalom, skulptura je već bila izložena u New Yorku, kao i u Firenci, tik do kopije Michelangelovog Davida, ali nije izazvala histeriju.

Kulturna novinarka Anna Narinska ima odgovor na pitanje zašto je "Velika glina" toliko naljutila Moskovljane. Nju reakcija uopće nije iznenadila. Po njezinu mišljenju, djelo podsjeća na spomenik Petru I. Zuraba Ceretelija na istoj toj Bolotnoj - jedan od najomraženijih spomenika Moskovljana. "Skulptura potiho postaje omraženi objekt", piše Narinska u svom članku u Novoj Gazeti.

Sergej Kiselev/Agencija Moskva

Polemika na temu "Velike gline" nadišla je komentare na društvenim mrežama. Društvo je doslovno bilo podijeljeno, a val mržnje natjerao je čak i vlasti na reakciju.

"Sve što vrijeđa osjećaje stanovnika, Moskovljana i posjetitelja [glavnog grada], ne bi trebalo biti izloženo", rekao je za TASS Mihail Ljermontov, šef Javnog vijeća Ministarstva kulture. Također je obećao da će se o tom pitanju raspraviti u Javnoj komori Moskve.

Slučaj s glinom Ursa Fischera nije jedini skandal vezan uz suvremenu umjetnost u posljednje vrijeme. U Rusiji, koja je dugo odgajana na kristalno jasnim slikama socrealizma, sve što je novo i zahtijeva tumačenje i analizu u pravilu izaziva negodovanje. (U Rusiji se, kako je primijetio Rezvin, kritizira svaki veći kiparski projekt, bilo da se radi o spomeniku Rževskom vojniku ili spomeniku Mihailu Kalašnjikovu, tvorcu jurišne puške AK-47.)

Jan Fabre: Vitez očaja/Ratnik ljepote. Ermitaž, 2016.

Sergej Konkov/TASS

Jedan je od najburnijih skandala posljednjih godina bila peterburška izložba Belgijanca Jana Fabrea, čija su djela bila izložena u Louvreu, na Venecijanskom bijenalu i stotinama drugih prestižnih mjesta. Peterburžane je tada naljutilo što su Fabreovi "životinjski leševi" izloženi među klasičnim slikama Ermitaža.