Ivan, 46-godišnji muškarac iz podmoskovskog grada Sergijevog Posada, na svojoj stranici na društvenoj mreži VKontakte postavlja fotografije motocikala i supruge. Oženjen je već šest godina. Po njegovim riječima, ima sretnu obitelj, ali je u svibnju ove godine pristupio manjoj grupi "Tražim drugu ženu" i objavio da traži još jednu ženu uz pružanje pune financijske podrške.
"Nudim smještaj, hranu, odjeću, kozmetiku i ako treba plaćam kozmetičke usluge i slično. Sve vezano za poklone individualno i po želji. Postoji odvojena soba i zajednička soba. U kući postoje kino i bazen", napisao je Ivan odgovarajući na moje javljanje.
Službeno je u Rusiji poligamija zabranjena, ali nije kažnjiva, objašnjava pravnik i stručnjak za obiteljsko pravo Jurij Kapštik.
U Obiteljskom zakonu iz 1969. godine za poligamiju se krivično odgovaralo i bila je predviđena zatvorska kazna u trajanju od dvije do tri godine, ovisno o broju brakova, no to je kasnije ukinuto. Aktualni Obiteljski zakon tim se pitanjem uopće ne bavi, kaže Kapštik.
Pri tom na društvenoj mreži VKontakte i Instagramu postoji više od deset ruskojezičnih grupa posvećnih poligamnim brakovima. U tim grupama muškarci i žene razmatraju i promoviraju ideje grupnih odnosa i traže druge i treće žene za svoje obitelji. Nove žene ne traže samo muškarci, nego i njihove "prve" supruge.
Članovi grupe su pretežno pravoslavni Rusi. Po njihovom mišljenju, poligamija je drevni slavenski običaj koji treba poštovati i danas.
Jednu od najstarijih grupa posvećenu mnogoženstvu "Poligamija - pravo stanje stvari" napravio je Oleg Pokrovski iz Sankt-Peterburga. On je oženjen od 1982. godine i zasad ne traga za drugom ženom. Pokušaji su postojali, kako kaže, ali nisu urodili plodom iz "fizičkih razloga". Međutim, po njegovom priznanju, od djetinjstva su ga privlačile arapske bajke u kojima se muškarci žene s nekoliko žena. Ta ideja mu se urezala u pamćenje još kada je imao 13 godina i nikako ga nije napuštala.
"Muškarci u braku koji traje godinama zapadaju u krizu. Oni žele promjene. Muškarac pritom voli svoju ženu i ne namjerava se razvoditi, pa se tako i dolazi na pomisao 'da bi se netko mogao pozvati u obitelj'. Poznajem mnogo oženjenih ljudi, a moji razgovori o poligamiji jako su im se svidjeli, pa sam otud i odlučio napraviti grupu", rekao je Oleg.
Osnovno je geslo grupe: "Svakoj ženi dobrog muža, pa makar s još dvije-tri žene." Najveći dio grupe čine žene (55 posto) u dobi od 21 do 24 godine, kao i od 30 do 35, a ostalo su muškarci između 30 i 45 godina.
U razdoblju od 1990. do 2019. godine u Rusiji je natalitet opao za 34,2 posto, prema podacima Rosstata, pri čemu u Rusiji na tisuću žena dolazi 866 muškaraca. Administratori grupe u svojim postovima iznose mišljenje da će poligamija doprinijeti poboljšanju nataliteta u zemlji, usrećiti same žene koje se također žele udati, riješiti pitanje muških prevara i pobijediti žensku ljubomoru i egoizam. Tim je tezama Oleg čak posvetio esej na 12 strana.
"Žene se apsolutno mogu složiti živeći zajedno, ukoliko se doživljavaju kao sestre. Osim toga, ženska bi biseksualnost mogla biti odgovor na pitanje kako žene mogu dijeliti istog muškarca. One ne moraju biti ljubavnice, ali pokreti i dodiri ne trebaju im predstavljati problem. Kod svih je muškaraca koje poznajem najbolji lijek protiv ženske ljubomore spavanje pod istim pokrivačem utroje", došao je do zaključka Pokrovski.
Prema informacijama koje plasira ova grupa, poligamija je navodno bila zastupljena u staroj Rusiji sve do početka vladavine Petra Prvog. Dokazi mnogoženstva zaista su se sretali u povijesnim izvorima, ali su oni odveć fragmentarni da bi se moglo govoriti o njihovoj širokoj raprostranjenosti u Rusiji. Pored toga, svećenstvo nije prihvaćalo bigamiju.
Pokrovski čvrsto vjeruje da je odsustvo poligamije u suvremenom društvu posljedica svojevrsne svjetske zavjere. Kompanijama više odgovaraju potrošači koji su sami, kako bi svatko za sebe kupovao stan, bijelu tehniku i druge stvari za svakodnevnu upotrebu. Tako korporacije zarađuju i po nekoliko puta više nego na obiteljima u kojima su stan i oprema zajednički.
"Pritom uopće ne zagovaram poliamoriju (za razliku od poligamije, dozvoljeni su ljubavni odnosi bez službenog sklapanja braka i rađanja djece, pri čemu žena također ima pravo na nekoliko ljubavnika). Ona dodatno komplicira život. Treba biti veliki avanturist da bi se čovjek na tako nešto odlučio, premda su nekim ljudima i takvi eksperimenti potrebni. Za poligamiju sam u slučajevima kada ljudi razmišljaju o djeci, mladim generacijama i poboljšanju nataliteta u zemlji", zaključuje Pokrovski.
U većini grupa posvećenih mnogoženstvu korisnici, najčešće muškarci, postavljaju ankete u kojima govore o sebi i o tome što očekuju od budućih drugih ili trećih žena.
Oleg Nikolajevič Dimkovec, 42-godišnji stručnjak za demontažu zgrada iz Krasnodara, od siječnja ove godine traži treću ženu za svoju obitelj, kako navodi, Ruskinju iz obitelji s više djece s plavim očima i dugom kosom, koja umije voditi domaćinstvo i spremnu roditi "zdravo potomstvo". Među dopunskim željama je da umije pjevati i svirati na glazbenim instrumentima.
Po Olegovim riječima, njegove dvije prethodne žene na različite su načine reagirale na odluku o trećoj ženi. Kako ih je nagovorio na drugi i treći brak nije iznio. Dok je tragao za trećom izabranicom, odbio je 40 žena i dvaput i sam bio odbijen.
"Smatram da djece u obiteljima treba imati mnogo, od 20 pa naviše. U Rusiji ljudi još uvijek nisu spremni na ispravno razumijevanje poligamije. Većina ljudi misli da poligamija jednostavno znači više seksa. Međutim, u stvarnosti poligamni savez predstavlja svijet u kojem svako živi isključivo onako kako želi, drugačije se takva obitelj ne bi sačuvala. Takva obitelj može biti jaka, ukoliko se njezin koncept temelji na čestitosti, istini, redu, strogosti, čistoći, poštovanju", kaže on.
Jedna od članica grupe, Irina Ušakova, majka dvoje djece i treća žena, s mužem se upoznala 2010. godine, kada je imala 36 godina. Ona je tada radila u gradskom restoranu društvene prehrane (u kojem je gradu živjela nije rekla), a on je bio gost. Zaljubili su se jedno u drugo na prvi pogled, a neposredno poslije toga budući joj je suprug rekao da u njegovoj obitelji žive još dvije žene i Irini ponudio da postane treća žena.
"Muž me je stavio pred izbor. Ljubav i poštovanje prema njegovom izboru nadvladali su ljubomoru i bijes. Međutim, prošla sam kroz psihološku borbu sa svojom ljubomorom. Na kraju sam donijela mudru odluku da se ne opirem, nego da prihvatim situaciju kao normalnu", kaže Ušakova.
Prva žena rodila je kćer, ali na kraju nije uspjela podnijeti treću ženu u obitelji i razvela se, a druga je umrla od moždanog udara. Irina je i sama mužu tražila nove žene, ali bezuspješno, budući da se sretala, kako kaže, s merkantilnim ili perverznim osobama.
"Muškarci su vrlo jaki i pametni, samo što nailaze na neodgovarajuće žene, odgojene u duhu matrijarhata. One žele posjedovati muževe u potpunosti i zapovijedati im i ni s kim ih ne dijeliti. Tako da jadni muškarci pate, iako mogu učiniti sretnima mnogo žena", žali se Irina.
Svi anketirani junaci teksta pozdravljaju legalizaciju poligamije u zemlji, međutim direktne zahtjeve ne postavljaju. Najvažnije je, kažu, da se država ne miješa u njihove obitelji.
Pri nepostojanju direktne zabrane i krivične i prekršajne odgovornosti, muškarci mogu ne registrirati brak i pritom živjeti i spavati s nekoliko žena istovremeno, nazivajući to brakom. To i traži Ivan koji se spominje na početku teksta.
"Od zahtjeva, održavanje čistoće i spremanje hrane zajedno s prvom ženom i ponekad sa mnom", navodi on očekivanja od druge žene.
"A seks", pitam ja.
"Seks možemo utroje, a mogu i sa svakom pojedinačno, obje varijante dolaze u obzir, slobodni smo ljudi", odgovara Ivan.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
