"Ljuba, burjatska djevojka iz Čitske oblasti, odlučila je živjeti u skladu s prirodom i u rano je proljeće ušla u tajgu razodjevena. Tri kasnije pronađena je nasmrt smrznuta. Ira Goldina je odbila liječenje i umrla od uznapredovalog raka dojke. Kapitolina je imala rak, koji je liječila izgladnjivanjem. Umrla je od pothranjenosti. Nina Mikova je počinila samoubojstvo pred Vissarionovim portretom. Arkaša Drozdov je umro u dobi od 15 mjeseci od patološkog stanja koje se nije liječilo na vrijeme."
Ovaj sažetak tragičnih smrtnih slučajeva nije crna kronika. To je samo mali dio popisa koji su iz sjećanja na forumima društvenih mreža stvorili bivši sljedbenici Crkve posljednjeg zavjeta i njezinog "spasitelja" Sergeja Toropa, poznatog pod imenom Vissarion.
Gotovo je 30 godina komuna Toropa-Vissariona usred tajge postojala kao zasebna država - živjela je mirno u skladu sa svojim običajima i pravilima, ogradivši se od ostatka svijeta pregradnim vratima, zaštitarima i gustom šumom. Informacije o životu unutar naselja u vanjski su svijet donijeli uglavnom ljudi koji su napustili zajednicu nakon što su se razočarali u umjetnu vjeru bivšeg prometnog policajca Toropa i htjeli se vratiti u društvo. No takvih je bilo malo. Pustinjaci iz tajge su brižno čuvali svoju samoizolaciju i trudili se ne praviti buku, čak i kada su shvatili da nešto nije u redu. Sada je njihovoj utopiji došao kraj.
Incest, pedofilija, samoubojstva, ubojstva i drugi zločini iznenada su isplivali na površinu. Vanjski promatrači sliježu ramenima i pitaju se - kako je moguće da je u Ruskoj Federaciji, na teritoriju veličine dvije trećine Belgije, takva zajednica mogla postojati toliko dugo, bez da se itko miješao u njezin život?
Nakon otkaza u prometnoj policiji, Sergej Torop je postao redovni član sibirskog ufološkog kluba i neko je vrijeme "tražio kontakt" u takozvanim anomalnim zonama. No potraga za neidentificiranim letećim objektima nije postala njegova fiks-ideja. Torop je svoju pozornost usmjerio na metode psihološkog utjecaja na ljude. U Moskvi je pohađao nekoliko tečajeva koji su bili popularni devedesetih godina, a svoju je prvu propovijed održao u eteru jednog malog televizijskog studija u Sibiru.
Sergej Torop
Aleksandar Rjumin/TASSBilo je to 1991. godine, kada je bivši bravar, policajac iz susjedstva i prometni policajac osjetio "duhovno buđenje" i proglasio se reinkarnacijom Isusa Krista. "Ako ne postanem svjetski poznat, neću moći živjeti na ovoj Zemlji", napisao je u jednom od svojih pisama kući u dobi od 18 godina. Popularnost ga je pronašla. U vrijeme ekonomskog kolapsa, raspada SSSR-a, urušenih nada i diskreditiranih vrijednosti, ideje 30-godišnjeg "Isusa" o univerzalnoj sreći u zabačenoj tajgi i približavanju kraja svijeta pronašle su svoju publiku. U svojim je ranim propovijedima revidirao Novi zavjet i ispričao "istinitu priču o Prvom dolasku".
U sljedeće je dvije godine proputovao pola Rusije, sovjetske republike i nekoliko europskih zemalja novcem od donacija, privlačeći vjerno stado i nevjerojatne glasine. Jelena Meljnikova je poslušala sve Vissarionove propovijedi, no nije ga mogla razumjeti. No njezin se suprug navukao.
"Posebno me izluđivao njegov način prenošenja informacija. Vrtio se u krug i okolišao. Kao u ciganskoj hipnozi, kada vas počnu dodirivati i stvarati buku, a vi se zbunite. Sve su njegove propovijedi bile zapetljane i nesuvisle. Pokušao je u ljude usaditi ideju da trebaju prekinuti vezu s vanjskim svijetom, kao i vezu s obitelji i rodbinom. Što je osoba bila po većim stresom, to je bila podložnija njegovom utjecaju. Odmah sam shvatila da će moj suprug otići - sa mnom ili bez mene", ispričala je Jelena. Oni su u svibnju 1994., s dvoje djece i trećim na putu, prodali svoj stan u Novosibirsku i preselili se na jug Krasnojarskog kraja. Tamo je u blizini jezera Tiberkul i planine Suhaja, koje je proglasio svetima, Vissarion osnovao komunu, a Ministarstvo pravosuđa Rusije je njegovu Crkvu posljednjeg zavjeta službeno registriralo kao vjersku organizaciju.
"Na moje iznenađenje, Vissarion se činio kao razumna osoba, nije od nas tražio ništa. Naprotiv, savjetovao mi je da sam krojim vlastitu sudbinu, i što je najvažnije, da ne činim zlo", prisjeća se još jedan bivši sljedbenik, Mihail Iljin iz Samare. Vissarion doista nije tražio ništa. U to se vrijeme oko 5 tisuća ljudi uputilo prema tajgi i svetoj planini da bi tamo izgradili "Grad Sunca". Poput obitelji Meljnikov, mnogi su prodali svoju imovinu i novac stavili u zajedničku "kasicu". Navodno su to učinili vlastitom voljom. No Vissarion je vrlo brzo počeo uvoditi zabrane.
Crkva posljednjeg zavjeta mogla je naći opravdanje za bilo koji način života i dogmu. Ako ni zbog čega drugog, zato što je križala čitav niz svjetskih religija i vjerskih praksi - od hinduizma i budizma do apokaliptike i ateističkih učenja Karla Marxa. Dakle, kad bi Vissarion "zavještao" još jednu zabranu, nitko nije sumnjao u ispravnost njegove odluke.
Restrikcije vezane za hranu uvedene su od gotovo samog početka postojanja komune. Meso je bilo zabranjeno, kao i svi proteini životinjskog porijekla - mlijeko, jaja i dr. Sljedbenici su vjerovali da nakon ubijanja životinje u njezinim stanicama ostaje "agresivna energija". Vissarionov vozač se vozio po selima u kojima su se nastanili sljedbenici i objavljivao: "Šećer je od 1. kolovoza otrov." U rujnu 1994. zabranjeni su biljno ulje, čaj, griz i brojne žitarice. Zatim je na red došao kruh koji je sadržavao kvasac. Iznimke su se pravile samo za trudnice. Ljudi su do 1995. mogli govoriti samo o hrani. Dozvoljena prehrana je uključivala krumpir, med, žitarice, povrće, gljive i beskvasne pogače. Sljedbenici su patili, ali su trpjeli.
Sam Vissarion se nije često pojavljivao u javnosti, a kad bi se pojavio, to se odvijalo na posebno određenom Stjecištu - iz daljine. On je živio na brdu zajedno sa svojim najbližim sljedbenicima ili "apostolima". Susretao se sa svim pridošlicama i zatim donosio odluku hoće li biti smješteni u selu ili na periferiji, ukoliko ne bi dobili njegov blagoslov. "Spasenje" je bilo njegova ključna ideja. Nevolja je bila u tome što je "spasitelj" predvidio kraj svijeta, odredio određene datume i, kad kraj ne bi nastupio, doslovno slegnuo ramenima i rekao "Ništa vam nisam obećao" te prorekao novu apokalipsu.
Violinist Dmitrij Hetemov (42), sljedbenik Crkve posljednjeg zavjeta, sa suprugom Natalijom, kćerkom Sofijom (6) i sinom Aleksandrom (9).
Aleksandar Rjumin/TASSU kolovozu 1999. je održao propovijed koju je nazvao "Želim vam pokazati kako se voljeti na prekrasan način". Ustvrdio je da muškarac može imati koliko god žena želi "radi ženske poniznosti". Od tog su se trenutka u zajednici počeli pojavljivati ljubavni trokuti i muškraci su smjeli razmjenjivati žene. Neke obitelji nisu mogle podnijeti takav psihološki nasrtaj te su se raspale. Tada se i sam Vissarion rastao od supruge i uzeo sebi novu ženu - 16-godišnjakinju.
Sve se to ispreplelo s ustaljenom praksom netraženja liječničke pomoći i zabrane da djeca pohađaju seosku školu. "Jasno se sjećam ove zapovijedi - broj 37 - u kojoj je rekao da sve naše bolesti proizlaze iz duhovnog nesklada. Zbog toga se nevjernika još ne treba liječiti, dok se vjernika više ne treba liječiti", kaže Jelena. S obrazovanjem je logika bila ista - vjernicima nije trebalo puno znanja.
Tako, međutim, nije bilo unedogled. Vissarion je znao da se vremena mijenjaju, da ljudi postaju drugačiji i da komuna također treba promjenu. Čak i u tajgi.
Crkva posljednjeg zavjeta je već jednom bila blizu toga da bude zabranjena - na prijelazu stoljeća - kada su se počele događati "razne grozote". Lokalni liječnici i učitelji su inicirali provođenje sudske istrage. No istraga tužiteljstva u vezi s jednom takvom tužbom naglo je zaustavljena. Fotograf Jurij Kozirev, redoviti posjetitelj komune tijekom godina, vjeruje da su organi reda u to vrijeme bili ozbiljno zabrinuti da bi bilo kakav oblik lišavanja slobode mogao rezultirati masovnim samoubojstvima: "Vissarionu je također sve bilo jasno - sekta se nakon ovoga transformirala u ekoselo Tiberkul i ta je tema zatvorena. Tamo žive vegani - neka ih."
U stvarnosti, međutim, komuna nikada nije prestala biti pod povećalom. Prema Vadimu Redkinu, jednom od prvih Visssarionovih sljedbenika, koji je bio zadužen za "odnose s javnošću" i službenu Facebook stranicu komune, crkvi je od samog početka dodijeljen "voditelj slučaja" iz okružne uprave FSB-a. Međutim, to nikada nije predstavljalo ozbiljnu smetnju za sljedbenike kulta. S FSB-om je, kaže, postojao "poslovni odnos". "Puno se raznih voditelja slučaja promijenilo tijekom godina. Ovdje sam od 1992. godine", kaže Redkin.
Lokalne vlasti također nisu imale gotovo nikakvih pitanja. Štoviše, pravila su se u komuni od početka 2000-ih počela ublažavati. Vissarion je dopustio mobilne telefone, televizore, satelitske antene i posjete liječniku. Za djecu su otvorili vlastite škole, a pojavili su se i glazbeni sastavi, studiji za snimanja te nogometne i hokejaške ekipe. Polako je sve počelo više nalikovati na ekoselo nego na sektu.
Uz to, sastav sljedbenika je s godinama postajao manje homogen - sve je manje sljedbenika vjerovalo u kraj svijeta i bilo je sve više onih koji su jednostavno voljeli živjeti u komuni sa svojim vlastitim pravilima i zakonima - u ekološkom naselju u kojem su svi "obitelj". Čak su i oni koji su bili izuzetno skeptični prema Vissarionu ostali u komuni. "Rekao nam je da se trebamo kloniti novca, no on sam je putovao u Izrael ili na Tajvan radi liječenja. Zašto bi Kristu trebalo liječenje?", rekla je Tatjana Holjavko, jedna od "razočaranih" stanovnica komune.
U Grad Sunca su počeli puštati "autsajdere", što prije nije bio slučaj, a sljedbenici kulta su se počeli aktivno infiltrirati u lokalne vlasti i integrirati se s lokalnom elitom - mogli su isporučivati vrhunsku posječenu drvnu masu za izgradnju kvalitetnih kuća pa su ih "ljudi s novcem" voljeli angažirati. Sam Vissarion se svom "stadu" počeo obraćati jednom u četiri mjeseca i uvijek je govorio otprilike isto - da će svijetu doći kraj, ali da će njegovi sljedbenici biti spašeni.
Vjačeslav Osipov, čelnik jednog od seoskih naselja u Kuraginskom rajonu, kaže da ne vidi problem s komunom. Naprotiv, ljudima je bilo drago da je tamo - sljedbenici su bili radišni, bavili su se poljoprivredom i poticali gospodarstvo; zahvaljujući njima, obližnja sela nisu izumrla, vrijednost zemljišta je porasla, a stanovništvo se povećalo. Sami plusevi.
Međutim, u posljednje su dvije godine tijela za provedbu zakona počela budno pratiti komunu.
Vjeruje se da je sve počelo smrću dvije bebe u obiteljima sljedbenika kulta zbog nemara. Istražitelji su u ljeto 2018. izvršili pretres kuće obitelji Nazemcev nakon smrti njihovog desetomjesečnog sina. Istodobno su došli i kod obitelji Karmanov, čije je dijete umrlo od upale pluća. Kasnije je federalni kanal REN TV objavio priču u kojoj se kao razlog istrage komune navodi pronalazak tijela djeteta.
Uslijedio je čitav niz istraga. Prema Redkinu, općina se našla pod "otvorenim pritiskom". Istraživalo se sve - od psihološkog nasilja, imovinskih prijevara, ritualnog seksa s maloljetnicima i porođaja kod kuće do ilegalne upotrebe zemljišta i sječe cedrova. U godini nakon prvih istraga ispitano je više od 300 sljedbenika.
"2019. godine, kad je sve krenulo, istražitelji bi se pojavili i rekli: 'To je to. Gotovo je.' Mislili su na našu zaštitu. 'A cijelo će vodstvo biti uhićen0 na jesen.' Takve su stvari inspektori FSB-a govorili šumarima. Oni bi nam samo ponovili što su čuli", prisjeća se Redkin. Nova Gazeta također piše o zaštiti koju je komuna ranije uživala: "Nedavna ostavka i uhićenje regionalnog ministra šumarstva Dmitrija Maslodudova u Krasnojarsku mogli bi biti povezani s istragama i pritvorima u Gradu Sunca."
Postoji i nekoliko drugih teorija koje objašnjavaju zašto je Grad Sunca tek sada postao predmet istrage. Ovo je područje tijekom svih tih godina postalo središte sječe kvalitetne drvne mase u Rusiji, a sljedbenici vjeruju da ih se želi "istisnuti iz biznisa". Drugi bi čimbenik mogao biti protest lokalnih stanovnika protiv sječe drveća i izgradnje ceste kroz susjedna mjesta netaknuta civilizacijom - da bi se omogućio pristup nalazištima zlata.
Specijalne snage FSB-a su sredinom rujna 2020. u helikopterima stigle u krasnojarsku tajgu i ogradile područje Grada Sunca. Torop, Redkin i još jedan organizator komune, Vladimir Vedernikov, uhićeni su, a državno je odvjetništvo zatražilo zabranu vjerske organizacije "Crkva posljednjeg zavjeta", koja, prema najnovijim podacima, ima 4500 članova. Odluku o tome će donijeti sud.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
