Zašto NASA-ini astronauti ne bi prošli prijemni ispit u Sovjetskom Savezu i Rusiji?

Prvi čovjek u svemiru Jurij Gagarin nikada ne bi postao legenda da je živio u Sjedinjenim Državama, s obzirom na to da jednostavno ne bi imalo nikakvog smisla čak ni da predaje dokumente.

Prvi odred

Gagarin je iza sebe imao običnu pilotsku školu i svega dvije godine prakse kada je 1960. odabran za prvi odred kozmonauta. U to su vrijeme kozmonauti regrutirani isključivo među vojnim pilotima lovačkih aviona i nije bilo visokih kriterija u pogledu obrazovanja.

Sputnik

I u Sjedinjenim je Državama odabir bio strogo povjerljiv, a provodio se među probnim pilotima s visokim obrazovanjem (bar završenim osnovnim studijem) i najmanje 1500 sati leta. Kada bi se ovi kriteriji primijenili na prvi sovjetski odred, ispostavilo bi se da su samo Pavel Beljajev i Vladimir Komarov završili vojnu zrakoplovnu akademiju. A tražene sate leta imao je samo Beljajev.

Propusnica za svemir

Sputnik

Nakon prvih prijema svemirske su sile vrlo brzo razradile svaka svoj sustav odabira kandidata. U Sovjetskom Savezu kozmonaut je morao biti član partije, iskusni vojni pilot, besprijekorno zdrav i fizički spreman poput majstora sporta. Uopće uzevši, kriteriji koje je trebalo ispuniti desetljećima nisu mijenjani te su bili vrlo strogi, zbog čega nikada nije bilo "previše" kozmonauta. Na kraju, svemirski brod "Sojuz", kojim su kozmonauti letjeli gotovo 60 godina, ima samo tri mjesta koja su se lako popunjavala postojećim "idealnim" kandidatima.

Što se ne može reći za američki svemirski program. Prijelomni trenutak NASA bilježi 1978. godine, kada je objavljen otvoreni natječaj (prvi nakon 1969. godine) povodom pokretanja ambicioznog programa "Space Shuttle". Sa svemirskim brodovima koji su imali mjesta za najviše osam osoba i bez mogućnosti bespilotne dostave tereta na orbitu bilo je jasno da će u neposrednoj budućnosti biti potreban veliki broj astronauta. Tako su kriteriji sniženi i agenciji je stigao rekordan broj prijava. Selekciju je prošlo 35 kandidata, kako vojnih pilota, tako i znanstvenika iz civilnog sektora.

NASA

Ovoliki stupanj otvorenosti u Rusiji je zabilježen tek 2012. godine, "zbog napete kadrovske situacije". Naime, uslijed dotad zatvorenog prijema, kozmonauti su mogli postati samo vojni piloti i zaposleni u raketno-svemirskoj oblasti. I to je imalo negativan učinak. Kako je iz komisije za prijem objašnjeno još 2005. godine, zanimanje za let u svemir i bez toga nije bilo veliko, pretežno zbog malih plaća u ovom sektoru, dok oni koji su unatoč tome imali jaku želju nisu prolazili iz medicinskih razloga.

NASA

Stoga se s pravljenjem ustupaka u pogledu rigoroznih pravila počelo još 2006., od kada, recimo, tri pune godine radnog staža u poduzeću više nisu bile neophodan uvjet. Čak su na profesionalnim visokoškolskim ustanovima zabilježeni slučajevi pokušaja ljudi sa strane da "vrbuju" studente završnih godina za odred kozmonauta, direktno iz školske klupe. U Rusiji danas u svemir mogu letjeti znanstvenici, biolozi, liječnici.

Uvjetovanost tehnikom

Međutim, i pored sveopćeg snižavanja kriterija, Amerikanci ipak ne bi mogli proći na audiciji Roskosmosa. Ruska kozmonautika ni dan-danas zapravo nije uspjela izaći iz rigoroznih antropometrijskih okvira. A sve zbog modela postojeće svemirske tehnike i opreme.

Miroslav Murazov/Sputnik

Sve je strogo propisano, obim grudi, veličina stopala, širina kukova u sjedećem položaju, ali i udaljenost između kutova potpazušnih jama!!! Ova pravila će, kako se očekuje, biti promijenjena kada se počne koristiti novi svemirski brod "Orel" (poznat i kao "Federacija").

Sputnik

Ruski kozmonauti, međutim, imaju nešto veće šanse da se nađu u NASA-inom odredu. Tamo zahtjevi nisu generalizirani,nego ovise o konkretnom slučaju. NASA, naime, vrši zasebne prijeme astronauta pilota, astronauta istraživača i astronauta predavača.

Svi kandidati moraju znati plivati, govoriti ruski jezik (drugi službeni jezik na Međunarodnoj svemirskoj stanici) i imati bar svjedočanstvo o završenom osnovnom studiju. Međutim, u vezi sa zdravstvenim kriterijima, situacija je daleko jednostavnija. NASA je ukinula ograničenja u pogledu godina, a ni savršen vid više nije neophodan, jer se može korigirati kontaktnim lećama.