Kako se Rusi bore protiv depresije u malim gradovima

Aleksej Malgavko/Sputnik
Kako da se radujete životu, kada vam se neprestano plače i spava, a svuda uokolo vas su rasulo, mrak i hladnoća?

Svakog jutra, od listopada do svibnja, Dmitrij izlazi iz sive šesterokatnice u kojoj živi i, probijajući se kroz snježne nanose, stiže do automobila. Sjeda u automobil i osjeća koliko se tijekom noći unutra nakupilo hladnoće. Kroz stakla se ništa ne vidi, jer vani pada snijeg. A ne bi se ni imalo bogznašto vidjeti, jer se još uvijek nije razdanilo.

Dmitrij razmišlja o činjenici da će mračno biti i kada se vrati s posla - ustvari, sunce neće vidjeti barem još nekoliko mjeseci.

"Dosta, dosta, dosta" viče on, udarajući o volan. No nitko ga, naravno, ne može čuti. Vani vjetar zavija još glasnije.

Tako dvadesetšestogodišnji pripadnik Ratne mornarice iz Murmanska svakodnevno pokušava izaći na kraj s depresijom koju izaziva polarna noć. Dmitrij nije usamljeni slučaj. Prema Zurabu Kekelidzeu, voditelju Državnog znanstvenog centra za socijalnu i forenzičku psihijatriju Serbski, 2017. godine je u Rusiji od depresije patilo 8 milijuna ljudi (5,5% stanovništva). Psihopatološke pijave su, prema statistici Ministarstva zdravstva Rusije za 2018. godinu, češće kod stanovnika Krajnjeg Sjevera.

Adrenalin, tišina i slatkiši

"Ja sam zapravo iz Voronježa, a u Murmansk sam došao 2012. godine zbog posla, zajedno sa suprugom. Em je udaljen 2500 kilometara od kuće, em su takvi vremenski uvjeti. Moja je prva pomisao kada sam ugledao ovo mjesto bila - kakva rupčaga", prisjeća se Dmitrij svog prvog susreta s Krajnjim Sjeverom.

Po njegovim riječima, dani su prolazili brzo, ali prilično rutinski.

Kad izađeš s posla, vani je već mrkli mrak i ne da vam se otići ni do dućana. A još morate izvesti kćer u šetnju, iako ovdje uopće nema pristojnih igrališta, kaže on.

Nije stvar samo u velikoj hladnoći, uvjeren je Dmitrij. Depresiju izazivaju i slabo razvijena infrastruktura, male plaće i skupi prehrambeni proizvodi.

U Murmansku su stanarine visoke, a plaće ne prelaze 28 000 rubalja (442,8 dolara) mjesečno. I premda se radi o lučkom gradu, riba ovdje košta isto kao i u Moskvi, čudi se Dmitrij.

Prije godinu dana je kupio automobil Toyota Mark2 s pogonom na stražnje kotače pa sada uči kako "driftati" na snijegu. "To mi daje injekciju adrenalina i popravlja moje raspoloženje", priznaje ovaj stanovnik Murmanska.

Ipak, Dmitrij je uvjeren da je u takvim uvjetima depresija neizbježna. Zato po ugovoru planira raditi još nekoliko godina, a zatim se želi vratiti u Voronjež.

Dvadesetdevetogodišnja Kristina, poslovotkinja iz susjednog grada Apatita, u vrijeme polarnih noći pati od čestih promjene raspoloženja i konstantne neispavanosti.

"Ujutro mi se ponekad ne ustaje iz kreveta. Ponekad spavam na poslu, a ponekad konzumiram energetska pića kako bih se osjećala manje letargično. Tu su i slatkiši - ako barem jednom dnevno ne pojedem nešto slatko, osjećam se neupotrebljivo", otkriva ona.

Po riječima Jevgenija, dvadesetosmogodišnjeg bravara iz Noriljska, jednog od najhladnijih i najzagađenijih gradova na svijetu, gdje se vade platina, zlato, srebro, nikal i bakar, mnogi stanovnici utjehu pronalaze u alkoholu. No za njega je bolji lijek za ljutnju i depresiju tišina.

"Od depresije se trudimo pobjeći napornim radom. No danas mi niti to nije pomoglo. Moje se dobro raspoloženje u djeliću sekunde pretvorilo u bijes", žali se Jevgenij.

Kada dođe do toga, pokušava si pažnju odvratiti ugodnim mislima, poput putovanja u toplije krajeve. Kako ne bi opteretio obitelj svojom potištenošću, po dolasku kući u krevet odlazi gotovo odmah,  bez puno razgovora s ukućanima.

"Pažnju donekle odvlače hobiji. U djetinjstvu sam se bavio folklorom, to mi je odvraćalo misli od hladnoće - plesao sam ukupno 11 godina. No odustao sam od toga i sada samo kuham", kaže Jevgenij.

Više svjetlosti i grupna terapija

Takva je depresija prvenstveno posljedica nedostatka sunčeve svjetlosti, tvrdi psihologinja Olga Valle. No depresija je u jesensko-zimskom razdoblju uobičajena i u velikim gradovima, gdje se stanje pogoršava svjetlosnim i bučnim zagađenjem.

"Najbolji odmor za mozak su potpuna tišina i tama, uz minimalne podražaje iz vanjskog svijeta. Takav je luksuz za stanovnike velikih gradova praktički nemoguć", objašnjava ona.

"Loš san i poremećeni obrasci odmora neminovno spuštaju imunitet ljudi i troše njihovu snagu ništa manje no što to čine polarne noći."

Istodobno, Rusi rijetko pridaju važnost prvim znakovima depresije, što također pogoršava situaciju. "Za Ruse loše raspoloženje nije razlog za zabrinutost. Ako nema fizičke boli, sve će biti u redu, to je način na koji ljudi razmišljaju", kaže Valle.

U borbi protiv lošeg raspoloženja u vrijeme polarne noći pomažu topli obroci, topla odjeća i dovoljno sna. Također je moguće kupiti svjetlosni alarm koji simulira zoru, savjetuje psihologinja. Ako se stanje ne poboljša, treba potražiti pomoć psihologa ili neurologa.

U Noriljsku je lokalni centar za mlade održavao grupne terapije s ciljem borbe protiv sezonske depresije. Posljednja je održana 2017. Predavanja se svake godine održavaju i u Murmansku.

U Murmansku se prije dolaska polarnih noći postavljaju i svjetlosne konstrukcije kako bi se nadoknadio nedostatak svjetla.

Novinar portala Russia Beyond je administraciji Noriljska i Ministarstvu zdravlja Murmanske oblasti poslao upit o broji ljudi koji pate od sezonske depresije i metodama koje se koriste u borbi protiv nje.

Depresija nije karakteristična samo za sjever

Aleksandru, učenicu 11. razreda, na putu do doma je počelo gadno škakljati u grlu. To se događa svaki put kad lokalna tvornica ispušta štetne plinove, a to znači vrlo često. Sada se na to navikla i misli da bi odlazak kod liječnika bio besmislen. Nakon škole često ne radi ništa, samo leži na podu i bulji u strop.

"Obična dvorišta, nekoliko škola i vrtića, tvornica. Dvije crkve, jedna kapelica. Ljudi su ovdje jednostavni. Nisu loši, samo su istrošeni. Ali gdje ljudi nisu istrošeni?", tako Aleksandra opisuje Karabaš, njezin rodni grad s 11 000 stanovnika u Čelijabinskoj oblasti.

Prema Zelenoj patroli, ruskoj organizaciji civilnog društva, ova se regija svake godine navodi kao jedna od najprljavijih u Rusiji. Tu postoje crne planine spaljene vegetacije, potoci boje hrđe i crvena zemlja - sve zbog lokalne tvornice bakra koja izbacuje ogromne količine štetnih stvari.

Sivo i sumorno vrijeme također pridonose njezinoj depresiji, kaže Aleksandra. Sve što je spašava su crkvena bogoslužja, kao i manje zagađene planine, šume i jezera nekoliko kilometara od grada.

"Odlazak na misu mi pomaže da povratim duhovnu harmoniju. A izlazak izvan grada i očaravajuće vizure ublažavaju zlovoljnost i vraćaju vjeru u život“, tvrdi ona.

Dvadesetogodišnji električar Maksim, također iz Karabaša, svoje stanje ne opisuje kao depresiju, nego kao melankoliju. Posljednji mu se napad melankolije dogodio prije dva mjeseca. Može potrajati od nekoliko mjeseci do jedne godine, kaže.

"Kod mene se melankolija manifestira kao potpuni nedostatak emocija i želja za okončanjem ovog života. Sve svoje slobodno vrijeme provodim slušajući glazbu", opisuje Maksim svoje raspoloženje tijekom posljednjih mjeseci.

Siguran je da su uzrok tome "proces življenja i situacija u svijetu". Na pitanje kako se bori s tim, Maksim djeluje zbunjeno.

"Kako se možete boriti protiv samog sebe? Zašto se uopće boriti? Nije da ovdje samo preživljavamo, snalazimo se. Kao i u drugim provincijskim gradovima u Rusiji ", zaključuje on.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće