Djeca na Krajnjem Sjeveru uvijek imaju mnogo pitanja: "Zašto me vodite u vrtić noću i vraćate me noću? Kako je prodavaonica igračaka zatvorena kada je vani dan? Meni svi lažu." S vremenom se čovjek na sve to navikne.
Tijekom polarne noći je mračno gotovo cijela 24 sata. Sunce se može vidjeti najviše pola sata, i to je zapravo nekakva mutna žuta mrlja u plavičasto-sivkastoj izmaglici. U prosincu i siječnju je polarna noć najdublja. Mrak je kad ustanete ujutro, sumrak je kada ste na poslu ili u školi, a kući se vraćate opet po mraku. Polarni dan traje dva mjeseca godišnje, tijekom ljeta. Tada je noću svijetlo kao po danu. Žiteljima Krajnjeg Sjevera se često čini da je to nešto najljepše što ih uopće može snaći.
Ali ne zato što se i noću sve vidi, nego zato što se dragocjeno vrijeme polarnog dana ne smije gubiti na spavanje. Preko ljeta kafići rade non-stop i nikad nisu prazni. Ljudi su ovdje tijekom cijele duge zime čekali polarni dan, da se u tri sata u noći prošetaju Suncem obasjanim pustim ulicama, i sada će žrtvovati svoj san da to ne propuste.
Zrakoplovne karte su bolno pitanje. Žitelji Krajnjeg Sjevera su daleko od svega. Gdje god poželjeli otići, svejedno najprije trebaju otputovati zrakoplovom do bilo kojeg većeg grada, pa tek onda planirati kuda dalje. A sve je to vrlo skupo. Nitko si ne može priuštiti toliki luksuz da svake godine ide na odmor. Zato ljudi štede dane odmora dok ne nakupe 4-6 mjeseci. Zato odlaze na odmor svake treće ili četvrte godine. Oni i ne znaju što znači otići 10 dana na more i vratiti se na posao.
Tamo na raspoloženje utječu ciklone i anticiklone s njima svojstvenim varijacijama atmosferskog tlaka. Čovjek jedan dan puca od snage, a već je sljedeći dan toliko slab da se oprašta sa životom. Dodajte tome mračan zimski dan i snježne pejzaže, i eto idealnih uvjeta za depresiju. Na sjeveru je lakše pasti u depresiju nego u snijeg.
To jelo se zove stroganina. Sastojci: riba i sol. Uzme se velika zamrznuta riba, isjecka se na tanke listiće, listići se umaču u sol i jedu. I to brzo, dok se ne istope. Ako živite na sjeveru, svakako volite sroganinu.
Sjever je poznat po tome što je prosječna plaća tamo veća nego u ostalim regijama Rusije, prije svega zahvaljujući dodacima za teške klimatske uvjete. Ali to čovjeka raduje samo dok ne dobije prvu plaću i s njom ode u trgovinu. Cijene su 300% veće nego drugdje u Rusiji. Nije ni čudo, jer na sjeveru se skoro sve doprema izdaleka. Dostava traje dugo i obavlja se u teškim uvjetima, a ponekad nije niti moguća. I sve ostalo je na sjeveru skupo, od komunalija do zrakoplovnih karata. "Solidna" sjeverna plaća se "topi" u rukama, tako da je štednja jedini izlaz.
Svaki drugi žitelj sjevera ima u svojoj biografiji ovakav fragment: "Došao sam na 3-4 godine da brzo zaradim dosta novca i ostao ovdje 30 godina. Ne planiramo se seliti odavde." Mnogi dolaze ovamo na privremeni rad i ostaju za stalno. Sjever privlači ljude. Nije jasno kako sva ta hladnoća, izolacija i pomrčina mogu prirasti srcu. Mnogi kažu da su ovdje ljudi jednostavniji i bolji.
Ako prolazite ulicom, praktički u svakom prozoru ćete vidjeti neki zeleni grmić. Nedostatak zelene boje se kompenzira koliko je moguće, tako da svi nešto uzgajaju gdje god je to moguće.
Budući da nema Sunčeve svjetlosti, a hladnoća se uvlači u kosti, ljudi imaju samo jednu potrebu - da se umotaju u deku i zaspu. Tijekom zime koja ovdje traje osam mjeseci čovjeku se stalno spava. Kad ne bi bilo vitamina i voća, svi ljudi bi ovdje postali mjesečari.
Tehnički napredak je stigao i na Krajnji Sjever, ali ne u punoj mjeri. Neograničeni internet je dostupan samo noću (i to ako imate puno sreće), ali je spor kao kornjača. Prema tome, nema svrhe vršljati po društvenim mrežama. Obično ljudi koriste internet da skinu neki film, pa i to traje nekoliko sati.
Ako nestane interneta, to znači da su vranci iskljucali optička vlakna ili su ih izgrizle polarne lisice. To je ovdje uobičajena pojava.
Tijekom ljeta može biti i vruće, no tlo je uvijek smrznuto. Blizu obala rijeke mogu plutati ogromne sante leda koje su jako zgodne za fotografiranje. Svatko ima ljetnu fotografiju na santi leda. Ova je napravljena 5. lipnja.
Na -40 stupnjeva Celzija motor ne se može upaliti dok se najprije ne zagrije. Ranije vozači nisu ni gasili motor tijekom zime. Upale ga jednom u listopadu i ne gase do svibnja. Sada postoji gomila svakojakih "tehnologija", od prekrivača za automobil i kotla ispod poklopca motora do kabela napajanja izbačenih kroz prozor.
Na sjeveru ljudi oblače skijaško odijelo preko traperica samo da dođu na posao. Isto tako i džemper preko dva džempera, vunene rukavice preko kožnih, a traperice preko termo rublja. Što više slojeva, lakše je stići na posao.
Ako vani imate prirodni hladnjak, onda vam ne treba hladnjak unutra. Mnogi ispod prozora imaju "nišu" koja im služi kao hladnjak. Tu čuvaju kupljeno meso.
Topliji su svi krajevi ispod polarnog kruga. Svatko ima nekoga tamo, daleko od vječno smrznutog tla. Najčešće je to baka kod koje se djeca šalju preko ljeta. A djeca to jedva čekaju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu