Ovi Rusi svoje domove dijele s opasnim životinjama (FOTO)

Irina Hodulina
Tigrovi, vukovi, krokodili, zmije... Rusi su se sve donedavno mogli domoći gotovo svakog "kućnog ljubimca" kojeg su poželjeli.

Zakon o odgovornom postupanju sa životinjama stupit će na snagu u siječnju 2020. Cilj je zabraniti da se 33 vrste životinja drže u domovima. Popis obuhvaća "životinje koje mogu biti opasne po njihove vlasnike, kao i životinje čije se prirodno stanište značajno razlikuje od kućnih uvjeta u kojima se drže, što može negativno utjecati na njihovo zdravlje ili prouzrokovati smrt", navodi se u dokumentu. Međutim, ako se takva životinja kupi prije 1. siječnja 2020., vlasnik je ima pravo zadržati.

Razgovarali smo s nekoliko vlasnika divljih ljubimaca kako bismo saznali opravdavaju li opasnosti potpunu zabranu.

Ilja Gorjačev i tigrica Aurora (Saratov)

Ilja je Auroru uzeo kad je imala samo tri tjedna na molbu prijatelja, ravnatelja zoološkog vrta, koji je tražio dobar dom za mladunče. "Čini se da je Aurorina majka odlučila da je mladunče suviše bolesno da bi preživjelo, pa ju je prestala hraniti. To je normalno u divljini, gdje rođaci čak znaju pojesti slabu mladunčad. Imao sam iskustva s mačkama, pa sam je odveo kući. Hranio sam je iz bočice, odveo je veterinaru, kupio lijekove itd. Imala je visoki šećer u krvi, što je prouzrokovalo razvoj katarakte, kao i rahitis, koji ju je mogao ubiti”, sjeća se Ilja.

U to vrijeme nije imao namjeru pružiti joj stalni dom, no ubrzo se zaljubio i osjećaj je bio obostran. Oni zajedno žive u savršenom skladu sada već gotovo dvije godine, a otada su se preselili u veliku kuću izvan grada, gdje čak pružaju privremeno utočište drugim egzotičnim životinjama.

"Nikad se neću odreći Aurore, ona je moje dijete. Žalosno je što je bila tako bolesna, ali gotovo smo sve izliječili, i ona lijepo raste. Lijepo je to vidjeti, osjećam istinski očinski ponos."

Unatoč težini od 100 kg i dobrom apetitu (jede 7 kg hrane dnevno), Aurora je umnogome poput obične domaće mačke: spava s Iljom i njegovom djevojkom u istom krevetu, razigrana je i mirno reagira na druge ljude.

Ilja često dobiva pitanja od ljudi koji razmišljaju o tome da nabave tigra za kućnog ljubimca, no on ih uvijek pokušava odvratiti od tog nauma.

"Odgajati takvu životinju je teško, posebno za nekoga nespremnog. To je jako drugačije od držanja normalnih mačaka ili pasa - tigar zahtijeva mnogo više vremena i pažnje. Aurora nikad nije bez nadzora, navikla je na to. Jednom smo je privremeno ostavili u zoološkom vrtu (morali smo negdje ići), a ona je toliko rikala da ljudi koji žive u blizini nisu mogli spavati sve dok se nismo vratili! Bilo je toliko pritužbi da ju je zoološki vrt odbio ponovo preuzeti."

Svetlana Gavrilina i majmunica Aleksa (Tulska oblast)

Držanje malog i naizgled bezopasnog majmuna kapucina također će biti zabranjeno novim zakonom. Međutim, Svetlana, koja s jednim takvim majmunčićem živi u gradu Uzlovaja u Tulskoj oblasti, kaže da su ovi primati neobično jaki, kao i da imaju nevjerojatno oštre zube i razvijeni intelekt te mogu nanijeti ozbiljnu štetu ljudima ako se ne odgoje pravilno.

Svetlana je Aleksu nabavila prije godinu dana, u srpnju 2018., iz Saratovskog zoološkog vrta. Divlja majmunica je imala već nešto više od šest mjeseci. "Prvih nekoliko mjeseci je bilo najteže", prisjeća se Svetlana.

"Postupno se prilagođavala novim uvjetima, no često je bila agresivna te je, naravno, 'preuredila' svoju sobu - rastrgala je tapete, ogrebala strop, razbila lampe i još mnogo toga. Ali na to sam bila spremna."

Sada Aleksa ima 18 mjeseci i svoj YouTube kanal. Zahvaljujući strogom odgoju i treninzima, njezini problemi s ponašanjem su stvar prošlosti.

"Ona ne živi u kavezu, nego se slobodno kreće po stanu. Ima mnogo igračaka i uvijek je nečime zaokupljena. I što je najvažnije, ona razumije riječ 'ne'", kaže Svetlana. Aleksa se dobro slaže s drugim životinjama. Osim nje, Svetlana ima njemačkog špica, malu vjevericu i smeđu kapucinku po imenu Čipa, kojoj je bilo potrebno liječenje. "Aleksa je Čipu primila kao obitelj, ona se brine za nju. Zauzvrat, Čipa vjeruje Aleksi te se osjeća mirno kad je u blizini."

Svetlana kaže da se pri odgoju majmuna najvažnije postaviti na čelo čopora: "Držanje primata kod kuće nije lako. Oni su poput ljudi, s vlastitim karakterom i osnovnim instinktima. U divljini žive u skupinama s jednim apsolutnim vođom. Ljudska obitelj je za njih poput čopora i učinit će sve što mogu da bi pokušali postati vođa. Ne možete im dozvoliti da preuzmu vodstvo!"

Irina Hodulina i vučica Čara (Samara)

Sivu vučicu Čaru je prije pet godina uzela stručnjakinja za pse Irina. "Čara je bila 'neplanirano' dijete. Usvojila sam je vrlo kasno za vuka - s dva mjeseca umjesto s dva tjedna. No ona je prilično jedinstvena po tome što se od samog početka nije bojala ljudi - to je urođena kvaliteta koja ili postoji ili ne postoji", kaže Irina. Napominje i da je Čara od rane dobi bila vrlo neovisna.

"Kad sam je prvi put vidjela, imala je mjesec dana, ali za razliku od mladunčeta, uopće nije bila djetinjasta. Već je bila vučica, samo manjeg rasta."

Prema Irini, glavne razlike između vukova i pasa su hiperaktivnost i znatiželja. Vukovi trebaju shvatiti kako nešto funkcionira. "Psi, naravno, mnoge stvari prihvaćaju automatski, jer stoljećima žive s ljudima. No za vukove je sve novo - čak i perilica rublja može fascinirati vuka ili mješanca. Oni mogu sjediti i gledati u nju kako se vrti deset minuta ili više", objašnjava ona. "Moj stariji mješanac je započeo tradiciju u mojoj kući. Zavijao je kad god je zazvonio telefon. Sada je naučio Čaru da radi to isto, a sam je s tim prestao."

Čara zna više od 25 naredbi te sudjeluje u programima, videima, snimanjima, pa čak i seminarima. "Što je glavna stvar u odgoju vuka? Morate biti s njim 24 sata na dan. Plus znanje, profesionalni pristup, strpljenje i ljubav!"

Feliks Bulatov i krokodil, piton, kobre i ljutice (Tjumenj)

Feliksa su neobične životinje zanimale od djetinjstva, kada je hvatao bube, leptire, pa čak i zmije, i donosio ih kući. "Roditelji me nisu zaustavili i nikad me nisu grdili. Ponekad su mi čak pomagali da ih pronađem. Već sam od rane dobi sanjao o tome da imam barem jednu egzotičnu životinju. A onda se to i obistinilo", prisjeća se.

U različitim je prilikama svoj dom dijelio sa žoharima, paucima, pa čak i vukovima, koje je nedavno dao momcima koje zna, a koji su za njih izgradili ogromnu i dobro opremljenu nastambu. Sada živi s pitonom od 40 kilograma, dvije kobre, tri bučne ljutice, krokodilom od 1,7 metara po imenu Rocky (koji ima 23 godine), nekoliko nasrtljivih kornjača, psom bez dlake i nekoliko riba. Najviše pažnje traži pas - na brigu o gmazovima mjesečno troši samo deset sati.

U svim životinjama koje je kupio iz uzgajališta, iako su neke prilično opasne, vidi osobnost i karakter. "Opasnost dolazi iz njihovog prirodnog instinkta da se zaštite. To jednostavno morate imati na umu i biti svjesni potencijalnih posljedica. Sve svoje životinje imam pod kontrolom", kaže vlasnik malog zoološkog vrta.

"Moja obitelj me podržava, baš kao i moji roditelji kad sam bio mlad. Sjajno je što moja ljubav prema egzotičnim životinjama ni na koji način ne remeti moj rad ili osobni život", smiješi se Feliks.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće