Zašto ruski svećenik na YouTubeu otvoreno govori o seksu?

Iz osobne arhive
Treba li svećenik Ruske pravoslavne crkve na YouTubeu govoriti o seksu i tetovažama i raskrinkavati mitove koje šire drugi svećenici? Odgovor na ovo pitanje zna Aleksandar Kuhta, autor YouTube kanala "Svećenik odgovara" ("Batjuška otvetit").

Aleksandar je na prvi pogled običan mladi otac koji se bavi kreativnim stvarima. U maloj kuhinji "hruščovke" (tipične zgrade sovjetskog razdoblja) on u nekoliko navrata sjeda ispred prazne stranice u Wordu i razmišlja. Još samo par minuta i supruga će otići na posao, a sinčić Miša će mu postati glavna preokupacija.

Sekundu kasnije u njegovoj grupi na društvenoj mreži "VKontakte" pojavljuje se nova poruka: "Ljudi, zna li netko kako da se prisilim i napišem scenarij? Već nekoliko dana pokušavam, no ne ide mi..."

Aleksandar je 26-godišnji svećenik Ruske pravoslavne crkve koji pokušava napisati scenarij za svoj novi klip na YouTubeu, i to na vrlo škakljivu temu: "Utječe li kupovina svijeća u crkvi na to hoće li Bog uslišiti tvoju molitvu?"

YouTube kao mjesto za propovijed

Svoj prvi klip na kanalu Aleksandar je objavio prije tri godine, nadahnut iskustvom kolege Aleksandra Mitrofanova, koji je tada imao već 5000 pratitelja na YouTubeu.

"Tada na ruskom YouTubeu praktički nije bilo svećenika. On je bio jedan od prvih", sjeća se Aleksandar. S druge strane, crkveni jerarsi su bili svjesni potrebe da se propovijedanje kršćanstva iznese na internet, poticali su mlade aktivne svećenike da se time bave, pa je formuliran čak i podsjetnik za svećenike-blogere gdje piše što oni mogu i trebaju raditi, a šta ne mogu i ne smiju raditi na internetu (prošle godine je RPC čak objavila natječaj za izbor najboljeg blogera među svećenicima, na kojem je Aleksandar osvojio drugo mjesto, a prvo nije osvojio nitko).

Proučivši Mitrofanovljevu snimku, Aleksandar je za 15 tisuća rubalja (200 eura), koje je dobio za svadbu, kupio prapovijesnu kameru i počeo eksperimentirati. Počeo je jednostavnim i razumljivim jezikom razgovarati s potencijalnim gledateljem o onome što je smatrao važnim: zašto seks prije braka nije dobra varijanta i kako Crkva gleda na tetovaže i anime. Aleksandar je također želio da se njegovi gledatelji uvjere da kršćanstvo uopće nije zastarjelo mračnjaštvo, nego je to aktualna pomoć u rješavanju najakutnijih suvremenih pitanja. On je paroh u maloj seoskoj crkvi (ne otkriva točno mjesto), tako da su njegova pastva zapravo samo starice, koje ne posjećuju internet. Zbog toga je Aleksandar morao "opipavati teren" i tražiti jezik kojim treba razgovarati sa slušateljima na internetu.

Najprije je imao vrlo malo pratitelja, no njihov se broj postupno uvećavao, tako da sada Aleksandar ima čak 25 000 ljudi (kod kolege na kojeg se prvobitno ugledao u međuvremenu je broj pratitelja porastao na 8000). Najpopularniji Aleksandrov klip je imao 75 000 pregleda. Bio je to odgovor na izjavu svećenika Vsevoloda Čapljina, koji je zahtijevao da se u ruskim kinima zabrani prikazivanje filma "Matilda" redatelja Alekseja Učitelja gdje je uz izvrtanje povijesnih činjenica prikazana ljubavna veza ruskog cara Nikolaja II. s balerinom Matildom Kšesinskom. U svojem videu Aleksandar je pozvao Čapljina da "ne predstavlja svoja sitna razmišljanja kao volju Božju". "Po kojoj osnovi filmovi tog čovjeka (ruskog redatelja Alekseja Učitelja - ur.) mogu biti prijetnja Rusiji? Nije valjda 'Matilda' glavna uništavačica Rusije kao svjetske sile? U Rusiji ima mnogo drugih problema u usporedbi s kojima je 'Matilda' obična prašina. Abortusi, korupcija, loše ceste, narkotici, alkohol - to su problemi", rekao je Aleksandar u svom blogu. Po njegovim riječima, takav klip je bio neophodan kako bi ljudi vidjeli da Čapljinovo mišljenje uopće nije stav cijele Crkve, i da unutar nje postoje i drugačiji stavovi.

Opasnosti i iskušenja vođenja pravoslavnog bloga

Naravno, i Aleksandar ima svoje "hejtere". Najbezazleniji su ateistički nastrojeni đaci, koji mu u komentarima pišu da svećenici nemaju što tražiti na YouTubeu i da nije trebao ni počinjati s time. Kada pročita takve komentare, Aleksandar lakim pokretom miša smješta njihove autore u crni popis, a poslije toga obično osjeća još veće nadahnuće, koje mu pomaže da savlada prokrastinaciju.

Mnogo su gori "hejteri" među pretjerano ortodoksnim pravoslavnim kršćanima. Primjerice, pravoslavni kozaci mu ponekad najavljuju da će ga pronaći i pretući. "Ja im se ne sviđam zato što dajem sebi za pravo da govorim suvremenim razumljivim jezikom, a ne onako kao u crkvi", rezonira Aleksandar.

Za razliku od popularnijih blogera, Aleksandar nema menadžera, stilista, stručnjaka za zvuk ili kamermana, kao što nema ni novca da plati ekipu. Od opreme ima samo mikrofon, novu kameru (poklon jednog pratitelja), tablet s tekstom umjesto suflera i studijsko osvjetljenje koje obasjava bijelu pozadinu i Aleksandrovo lice, kao na saslušanju. Za snimanje priloga Aleksandar je odabrao klasičan izgled - mantiju i križ oko vrata.

Aleksandar iznajmljuje studio za snimanje i cijela tri sata neprekidno trčkara sa svoga mjesta do kamere i natrag, podešavajući kadar i balans bijele boje, i izgovarajući tekst s različitim gestama i intonacijama, od dobrodušne do gotovo agresivne.

Njegov YouTube kanal ne sadrži reklame, izuzev početne reklame na prvih 15 klipova. Aleksandru su već nudili da reklamira kineske slušalice, pravoslavna izdanja, pa čak i usluge pravoslavnih psihologa, no važnija mu je reputacija. Zbog toga on i dalje služi u crkvi za skromnih 30 tisuća rubalja (400 eura) mjesečno, a u slobodno vrijeme snima klipove.

Dobre namjere pravoslavnog "dizanja prašine"

Kada objavi prilog na YouTubeu, svećenik ga postavlja i u pravoslavnim internetskim zajednicama. U promoviranje projekta spadaju i odgovori na komentare i pitanja pratitelja.

Dopušta li Crkva bavljenje jogom, kako se osloboditi grijeha pušenja, može li se za vrijeme intimne veze s voljenom osobom razmišljati o Bogu - takva i slična pitanja Aleksandar dobiva svaki dan. Za njega je to pomalo dosadna, ali ipak neophodna rutina.

"Ovamo želiš govoriti o Bogu, a ustvari moraš objašnjavati jednostavne stvari, primjerice, kad te bole leđa, nije dovoljno da se moliš, nego moraš otići i liječniku. U svemu tome je važno ne stavljati na sebe preveliki teret, jer ja nisam liječnik, niti sam psiholog, niti psihijatar. Moj zadatak je privoditi ljude Kristu", smatra on.

Aleksandar ima ideju da snimi video-prilog o sidi i HIV-u, i da raskrinka mitove "pojedinih svećenika" koji tvrde da te bolesti ne postoje. Po njegovim riječima, Ruska pravoslavna crkva priznaje ove bolesti i apelira da se protiv njih vodi borba.

Pored uzvišenih ciljeva svećenik i bloger Aleksandar ima i obične, ovozemaljske želje: da više pažnje posvećuje sinu i ženi, i da skupi 100 000 pratitelja na kanalu (o milijunu i ne sanja).

"Vođenjem bloga treba zaraziti mlade svećenike, da i oni idu na YouTubeu. Tek pojedinci među njima će moći okupiti milijun", razmišlja mladi ruski svećenik Aleksandar Kuhta.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće