Ako se zateknete kraj Rusa iz provincijskog grada (pijuckajući čaj u vlaku, primjerice) i krenete iznositi svoje dojmove o Rusiji na temelju svog nedavnog putovanja u Moskvu ili Sankt-Peterburg, vjerojatno ćete čuti sljedeće: "Prijatelju, ti o Rusiji ne znaš ništa. Zato što to nije bila Rusija."
Ideja da su dvije ruske prijestolnice ekonomski, kulturno, obrazovno i mentalno odvojene od milijuna koji žive drugdje postoji već desetljećima, ako ne i stoljećima. Nema kraja (smrtno ozbiljnim) šalama da bi se kontrola viza i putovnica trebala postaviti na rubu Moskovske prstenaste autoceste. Moskva i bivša prijestolnica na sjeveru, sa svojim katedralama, dotjeranim trgovima, Kremljom, Ermitažom i modernim parkom Zarjadje, nikad neće biti "čisto ruski" gradovi.
Glavni razlog su ogomne ekonomske razlike. Dok Moskva na državne praznike raspršuje oblake po cijeni od 400 milijuna rubalja (nešto više od 6 milijuna dolara) i za Novu godinu prolazi uljepšavanje u vrijednosti od 3 milijarde rubalja (45 milijuna dolara), ljudi u provinciji se muče s otplatom kredita bankama. Ovo je također glavni poticaj za diljem zemlje rasprostranjenu mržnju naspram Moskovljana.
U sovjetsko su doba vlakove koji su iz provincije išli u Moskvu zvali "kobasice". Ljudi su dolazili u glavni grad po kobasice kojih nije bilo u njihovim gradovima.
Od tada se jaz između standarda života u Moskvi i provinciji nije puno promijenio, no danas se više ne računa u kobasicama (taj je konkretni problem riješen ranije). Prosječna plaća u Moskvi iznosi 81 000 rubalja (1220 dolara) mjesečno, dok u susjednim gradovima ona iznosi 30 000 rubalja (450 dolara).
Naravno, postoje i iznimke. Primjerice, Južno-Sahalinsk (6400 km istočno od Moskve, blizu Japana) ima plaće usporedive s Moskvom, no život je tamo skuplji zbog njegove logističke udaljenosti.
"Moskva je dom svega: velike vlade, velikih biznisa i poslova koji drugdje jednostavno ne postoje. Moskva živi bolje i bogatije od ostatka Rusije. Sankt-Peterburg je, pak, u pogledu dohotka po osobi, više poput Moskovske oblasti", rekla je za Russia Beyond Natalija Zubareviš, profesorica gospodarske geografije na Moskovskom državnom sveučilištu.
Kako se dogodilo da najveća zemlja na svijetu ima samo dva gravitacijska središta? Stručnjaci za to krive povijest (koja je vječni krivac) i prekomjernu centralizaciju.
"Tradicionalno, još od carskih vremena, Rusija je imala dva razvojna središta : Peterburg i Moskvu. U Sovjetskom se Savezu centralizacija nastavila, no taj je put prioritet dan Moskvi i ostalim glavnim gradovima saveznih republika - Kijevu, Minsku, Taškentu i dr.", kaže Jevgenij Gontmaher, profesor na moskovskoj Visokoj školi ekonomije. Nakon raspada SSSR-a, vraćena je bipolarnost Moskva-Peterburg. I iako se zemlja zove Ruska Federacija, federalizam se ovdje smatra prilično simboličnim.
Sve vodeće znanstvene, obrazovne i kulturne institucije, intelektualni klasteri, vrhunska sveučilišta, nacionalni mediji i korporativna sjedišta nalaze se u dvije prijestolnice. U tom je smislu Rusija u potpunosti suprotna od Sjedinjenih Država, gdje se najbolji kirurzi nalaze u Teksasu, sjedište Applea u Kaliforniji, CNN u Atlanti, a Kongres u Washingtonu (koji je po veličini 20. grad u zemlji, usprkos tome što je prijestolnica).
"Mi smo se razvijali sasvim drugačije, ne 'odozdo'. Ovo je uvijek bila monocentrična zemlja koja je pripajala provincije i podređivala ih sebi. Samo se centar mijenjao", kaže Zubarevič.
Konačno, postoji vječno vjerovanje da su Moskovljani i Peterburžani nekako "različiti", da nisu istinski Rusi. Iskreno govoreći, ovo je djelomično točno. Stručnjaci kažu da Moskva nije Rusija jer se radi o tako silno naprednom, moderniziranom gradu s gustom koncentracijom visokoobrazovanih ljudi koji su pokretači te modernizacije.
Gradovi se stvarno razlikuju u mnogim aspektima, i imaju potpuni različiti tempo rada i života: Moskva nikada ne spava, dok u gradu Kirillovu u Vologodskoj oblasti, 600 km sjeverno od Moskve, život završava u 17 sati.
"Moskovljani [i Peterburžani] imaju fundamentalno drugačiji mentalitet. Oni su stranci. Oni žele biti poput Amerikanaca ili zapadnih Europljana (onih u reklamama i časopisima), no iznutra su i dalje Rusi i to im se baš ne sviđa", kažu korisnici internetskih foruma.
Ipak, istina je u oku promatrača. Moskva doista jest Rusija kada uzmete u obzir da oko tri četvrtine njezinih stanovnika nisu Moskovljani, nego ljudi iz cijele Rusije i bivšeg Sovjetskog Saveza.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
