Zašto Rusi imaju po dvije putovnice?

Andrej Iglov/Sputnik
Većina građana u svijetu (uključujući i vas) ima po dva dokumenta koji služe kao isprave, samo što se kod Rusa i jedan i drugi dokument zove "putovnica".

Ima nekoliko zemalja koje svojim državljanima izdaju takozvani "unutarnju“" i "međunarodnu“ putovnicu. Među malobrojne države tog tipa spadaju Rusija, Ukrajina i Sjeverna Koreja. Ako njihovi građani moraju izaći iz zemlje onda je prirodno da država pažljivo kontrolira njihovo kretanje. Tako je bilo i u SSSR-u.

"Proći kroz vrata"

Na ruskom se putovnica kaže "pasport" (potiče od francuske riječi koja znači "proći kroz gradska vrata"). Taj dokument je nekad izdavan kao putna isprava koja je omogućavala građaninu određenog vojvodstva ili određene kraljevine da izađe izvan državnih granica i uđe u druge strane gradove, oblasti, itd.

Naprimjer, ako je neko htio napustiti teritorij Moskovske kneževine, morao je tražiti da mu se izda "putna knjiga". NJu je mogao izdati samo car i to samo imućnim plemićima i trgovcima. Ta "knjiga" je bila jedini dokument po kojem se pravi putnici razlikuju od lutalica i beskućnika.

 

Počev od 18. stoljeća u Rusiji se izdaju dokumenti za kretanje unutar ruskog teritorija i za kontroliranje migracija u zemlji. Tada je u Rusiji na snazi bilo kmetstvo tako da su odbjegli kmetovi hvatani i vraćani svojim gazdama. Putovanje po zemlji bez tih "unutarnjih" isprava bilo je opasno.

Rijetka privilegija

Poslije industrijske i prometne revolucije u drugoj polovici 19. stoljeća porasla je potreba za kontrolom unutarnjih migracija. S tim problemom se prvi put suočila carska vlast, a kasnije i sovjetska. Pojavio se sustav pečata s registracijom.

Žitelji sovjetskih gradova prvi put su domaće putovnice dobili tokom 1930-ih, dok su žitelji sela to pravo stekli tek tokom 1960-ih. Država nije htjela da ljudi napuštaju sela i zato im nije izdavala "unutarnje putovnice". Svi sovjetski građani su dobili putovnice tek 1974. godine.

Za razliku od današnjih ruskih "unutarnjih" putovnica, u tim sovjetskim ispravama je bila zapisana i nacionalna pripadnost, što je povremeno bilo uzrok nevolja i diskriminacije. U današnjim ruskim putovnicama i dalje postoji pečat kojim se registrira mjesto stalnog boravka vlasnika putovnice.

Međunarodna putovnica

Sovjetski turisti u Bruxellesu, Belgija, 1958.

Sovjetska država je pažljivo pratila svakoga tko odlazi u inozemstvo. KGB je pratio službene delegacije, sportske ekipe, orkestre i baletske ansamble. Tajni agenti su putovali zajedno s njima i vodili računa da niko ne dezertira i da nitko ne oda državnu tajnu.

Onima koji su odlazili u inozemstvo na službeno putovanje ili na odmor izdavane su specijalne isprave poznate kao "međunarodna putovnica". Taj dokument postoji i danas, što je i razumljivo s obzirom da su mnogi sovjetski građani imali međunarodnu putovnicu u trenutku raspada SSSR-a, i sve te putovnice su morale i dalje biti važeće da se ne bi poremetio čitav carinski sustav. Tek po isteku roka važenja tog dokumenta građani su dobijali rusku međunarodnu putovnicu.

U Bjelorusiji je sovjetski sustav ukinut tokom 1990-ih, tako da danas građani ove zemlje imaju jedan dokument koji im služi istovremeno i kao osobna iskaznica i kao putovnica.

Što je to ruska nacionalna putovnica?

Ruska

Nacionalna putovnica u Rusiji ima istu funkciju kao osobna iskaznica u Hrvatskoj. Tu funkciju u SAD-u ima vozačka dozvola, dok u većini europskih zemalja zdravstvena knjižica može poslužiti kao dokument za identifikaciju. Većina žitelja zapada također ima dva takva dokumenta – putovnica za međunarodna putovanja i isprave koje važe u granicama zemlje.

Građanin Rusije je dužan stalno nositi nacionalnu putovnicu. S druge strane, u zakonu o putovnici se kaže da ovaj dokument mora biti "na sigurnom" i zbog toga puno građana Rusije prave fotokopije svojih putovnica i njih nose sa sobom. Danas je lako ponovno izvaditi izgubljenu putovnicu zahvaljujući službenim državnim stranicama, ali nitko ne želi gubiti vrijeme. Kao što smo pisali, u Rusiji postoji mnogo mjesta gdje vam unutarnja putovnica može zatrebati.

Radnik tvrtke

Međunarodna putovnica je potrebna manjem broju građana Rusije. Prema podacima nevladine organizacije "Levada centar" iz 2014. godine, čak 76% građana Rusije nikada nije putovalo izvan granica bivšeg SSSR-a. Samo 7% građana svake godine odlazi u inozemstvo, dok 8% čini to dva ili tri puta godišnje. Osim toga, 67% građana Rusije starijih od 55 godina nikada nije bilo u inozemstvu, a ukupno samo 30% stanovnika posheduje važeću međunarodnu putovnicu.

Pa ipak, prije nego što se sažalite nad činjenicom što većina Rusa nikada nije bila u inozemstvu, možda će vam biti zanimljiv podatak da naprimjer 64% Amerikanaca nikad nije putovalo u inozemstvo jer je za tako nešto potrebno prevaliti velike udaljenosti. Iz istog razloga ljudima koji žive u Sibiru, na ruskom sjeveru ili na ruskom Dalekom istoku gotovo da nije moguće putovati po svijetu, pogotovo s obzirom na skromna primanja.

Dodatne odgovore na pitanja vezana za ruski način života možete saznati u članku o stvarima u Moskvi koje su vas iznenadile, a možete pogledati i čudne pojave koje iznenađuju strance kod Rusa. Pojedine ruske izraze nije moguće prevesti na hrvatski, ali smo ih mi za vas objasnili.

 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće