Kako da se napijete u moskovskim barovima za samo 100 kn

Marija Jonova-Gribina
Dobrodošli u bar "rjumočnaja“ (od riječi "rjumka", "čašica"), koji vas neće puno udariti po džepu, ali vas može "udariti u glavu". Svaku večer sam odlazio u jedan takav bar u Moskvi, stekao puno novih poznanika, popio dosta votke i pojeo dosta haringe.

Bilo je 16:30 negdje na jugu Moskve, kada sam upravo ispio kvas i popušio cigaretu, u mislima se spremajući ući na vrata obljepljena nogometnim navijačkim naljepnicama. Bila je to prva "rjumočnaja" u mom životu.

Caffe-restoran "rjumočnaja" vodi porijeklo iz SSSR-a (od ruske riječi "rjumka", čašica za jaka alkoholna pića) bio je osmišljen kao jednostavna kavanica bez suvišnih detalja u kojoj sovjetski radnik može popiti nešto s nogu. U nekom smislu je tu očuvan i djelić atmosfere stare taverne iz razdoblja Carske Rusije. Danas je "rjumočnaja" manje popularna jer ima jaku konkurenciju u suvremenim barovima i restoranima, ali se čini da u ruskom narodu još uvijek tinja potreba da se ispijena votka mjeri u mililitrima.

Prijatelji su mi objasnili da tradicionalna "rjumočnaja" podrazumijeva visoke stolove kao u ekspres-restoranu, sumnjivu zakusku i ono što se zove "atmosfera kantine". Takva mjesta su ranije posjećivali isključivo muškarci (ali danas se to polako mijenja). Možda vam to i ne zvuči privlačno, ali sam ja postavio sebi zadatak koji pod svaku cijenu moram ispuniti: moram piti što više za što manje novca, kako bih zatim i vama mogao prenijeti svoje utiske.

Zahvalit ćete mi se naknadno.

1. "Rjumočnaja" u Zjuzinu (Bolotnjikovska ulica 21/3, metro "Kahovska")


Najzad uđoh na vrata oblijepljena izvana navijačkim nalijepnicama. Prijatno su me iznenadile dvije stvari:

1. To nije mjesto gdje se okupljaju nogometni navijači.

2. Ovdje se pravi i pizza, tako da atmosfera nije u potpunosti autentična, ali to znači da prvu degustaciju haringe mogu odložiti za kasnije.

I to nije sve: Ovo je opušteno mjesto s živom glazbom, umjetničkim slikama na zidovima i starim sovjetskim gajbama piva poredanim u obliku ukrasa. Vlasnik mi reče da se ovdje često organiziraju poetski okršaji, a podrazumjeva se da nema problema s prilagođavanjem novoj generaciji mladih hipstera rođenih u trećem tisućljeću.


Naručismo tri litre piva u tegli (jer je to ovdje "vrh"), te smo moji prijatelji i ja odlučili popričati s Aleksejem koji je ovdje redovan gost. On nam cijeli sat vrlo živo opisuje kako je nedavno slupao auto. Reći ćete da je to dosadno, ali je eto, to je dobra prilika za stranca da u ruskom baru ne razgovara o razlikama između Irske i Rusije, nego o nečemu drugom. U baru "rjumočnaja" možda možete osjetiti kako izgleda biti Rus.

Cijena: 590 rubalja (oko 60 kuna) za tri litre piva (preko 15 kuna po čovjeku) i 55 rubalja (4 kune) za pizzu.

Ukupno: 9 eura

2. "Rjumočnaja" (Velika Nikitska ulica 22/2, metro "Arbatska")

Čini mi se da sam shvatio uzorak po kome barovi "rjumočnaja" biraju svoj naziv. Blago rečeno, ne trude se biti pretjerano maštoviti“.

Lako mi je bilo s pizzom i hipsterskom glazbom, a sada je došlo vrijeme da se osjeti prava autentičnost. Cijelo ovo mjesto je prožeto duhom nekadašnjeg doba, s drvenim zidovima, drvenim namještajem, slabim osvjetljenjem, malim stolovima i malim menijem koji staje na list A4 formata i zalijepljen je na zid.

Hoću naručiti sendvič s haringom i votku, ali čovjek u redu pokraj mene inzistira na tome da je "votka bez piva bacanje novca". Jedno pivo, jedna votka i sendvič s haringom.

Ja kao Irac imam predodžbu o ovakvom mjestu. To je bar u koji dolaze stariji ljudi. Oni su s barmenom na "ti" i netremice prate pogledom mušteriju koju prvi put vide. Pa ipak, u ovakvom baru je dobra atmosfera. On se brzo napuni poslije radnog vremena. Ljudi ovdje raspravljaju o svemu i svačemu.

Budite sigurni da će sve ovo uskoro biti puno.


Što se tiče haringe, o tome bolje da ne govorim.

Cijena: 410 rubalja (oko 45 kuna), od toga votka košta 120, haringa 80, a pivo 210 rubalja.

Ukupno: oko 67 kuna.

3. Čeburekdžinica "SSSR" (ulica Boljšaja Bronaja 4, metro "Puškinska")


Ovo mjestašce je vrlo privlačno.

Kao što se vidi iz naziva, osnivači bara ne kriju svoju naklonjenost Sovjetskom Savezu. Koliko je uopće moguće, ovo mjesto neobično podsjeća na kantinu u Orwellovoj knjizi "1984." U podzemlju je, funkcionalno je, obojeno u "fluorescentno" bijelo, a prostor je maksimalno iskorišten. Međutim, ono što je najvrijednije u Čeburekdžinici "SSSR" je klijentela. To je mješavina svih mogućih uzrasta.

Porazgovarao sam s nekim belgijskim turistima koji su uživali u ovom novootkrivenom mjestu i ujedno za uspomenu kupili nekoliko plakata iz sovjetskog razdoblja. Možda ovo nije najautentičnije mjesto koje sam posjetio, ali je svakako najbučnije.

Cijena: 270 rubalja (oko 22 kune). Pivo košta 150, a votka 120 rubalja.

Ukupno: oko 90 kuna.

4. Družba (ulica Pankratjevski Pereulok 2, stanica metroa "Suharevska")


Prethodno mjesto je dizajnirano u sovjetskom stilu, ali čeburekdžinica "Družba" zaista potječe iz sovjetskog razdoblja i po svemu sudeći u njoj je od tada malo što izmijenjeno.

Ovaj lokal je za današnje standarde prilično neugledan, ali izgleda da ipak privlači ljude iz raznih socijalnih, kulturnih i drugih slojeva. Ima mušterija koji se voze u Mercedesu, ali ovdje stoje u redu s bakama i studentima, a zatim kao i ostali za stolom jedu čeburek (punjeno prženo tijesto, slično panceroti). Dakle, i ravnopravnost je ovdje na sovjetskoj razini.

Ja sam očekivao da su svuda na ovakvim mjestima stolovi veliki i visoki bez stolica, ali ovo je bio prvi takav. Moram priznati da mi se svidjelo. Kada čovjek bolje razmisli, mi plaćamo hranu u javnim restoranima gdje ima puno ljudi da bismo se zatim odvojili od svih ostalih u svoj separe. Ovdje toga nema.


Cijena: 190 rubalja (19 kuna). Čeburek košta 50, a boca piva 140 rubalja.

Ukupno: oko 100 kuna.

5. Zandukelijev Špinat (ulica Voznesenski Pereulok 14, stanica metroa "Ohotnij Rjad")


Ovaj bar nije "rjumočnaja" jer je gruzijski, ali ga dodajemo da bi naš spisak bio raznovrsniji. Pa ipak, ima i neke sličnosti. Naime, vlasnik opisuje svoj lokal kao "jeftini i veseli restoran s naglašenom orijentacijom na gruzijski alkohol". Recimo da je to "gruzijska rjumočnaja".

Kada je riječ o hrani, uvijek sam smatrao da Gruzijci imaju bolju kuhinju od Rusa (bez ljutnje). A kada sam posjetio ovo mjestašce, shvatio sam da se moja teorija može proširiti i na alkoholna pića. Domaći konjak je ovdje zaista nešto najbolje što sam probao u životu. Poslije trećeg konjaka koji smo iskapili do dna vlasnik nam je poklonio čaču (jak gruzijski alkoholni napitak) da je ponesemo kući.

Svaka "rjumočnaja" sovjetskog tipa ima neki svoj šarm, ali se ništa ne može mjeriti sa gruzijskim elementima u "Špinatu". Zidovi su potpuno prekriveni psihodeličnim slikama koje ne možete gledati sjedeći skrštenih ruku, a poslije nekoliko konjaka počinjete i se razumijeti u takvo slikarstvo.

Usluga je prvoklasna, konobari su izuzetno gostoprimljivi. Mora se priznati da Rusi nisu toliko napredovali po ovom pitanju.

"Špinat" je idealno mjesto da se završi ovo putovanje i da se pokaže koliko Rusija može biti jeftina, a ja sam zahvaljujući njemu shvatio suštinu nacionalne kulture pića. Ljudi su često upoznati s njom, ali je rijetko tko razumije. Gledam kako ovdje ljudi iskape čašu votke i razmišljam koliko tu ima čiste iskrenosti. Tamo odakle ja dolazim obično ljudi odu "na jedno pivo", a dalje – što bude. A u Rusiji, čim prekršite bilo koju "dogmu" vezanu za pijančenje, na primjer ako se ne "ubijete" od pića zajedno sa svojim prijateljima, to se tretira isključivo kao ne hvalevrijedan postupak.

Drugim riječima, "da smočimo grlo" u baru tipa „rjumočnaja“ zvuči isto kao "da popijemo samo po dvije velike čaše votke i nećemo više, časna riječ".

Cijena: 420 rubalja (oko 42 kune) – tri domaća konjaka, svaki košta po 140 rubalja.

Ukupno: preko 210 kn.

Kvas prije meča. Nisam fasciniran ukusom.

Kvas prije meča. Nisam fasciniran ukusom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće