Hoće li Amerikanci uništiti Putinovu loptu: Što se događa s poklonima koje dobivaju predsjednici?

"Htio bih predsjedniku uručiti loptu, tim prije što će 2026. godine Amerika biti domaćin Svjetskog prvenstva", rekao je Putin, predajući Trumpu nogometnu loptu koja je korištena na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Lopta je odmah napustila Trumpove ruke, prešavši kod prve dame Melanije Trump uz riječi da će je pokloniti sinu Baronu.

kremlin.ru

"Siguran sam da će Trumpov sin biti oduševljen kada mu mama donese loptu, posebno ako ima potpis Vladimira Vladimiroviča!" – napisala je jedna korisnica Twittera.

Međutim, ona je potpuno pogrešno procijenila osjećaje strane koja je primila poklon, što možemo vidjeti iz objave NBC-og novinara, Billa Neelya na Twitteru.

"Upravo sam video kako agent tajne službe provlači nogometnu loptu koju je Putin dao Trumpu kroz skener kod predsjedničke rezidencije. Nije se nasmijao kada sam se tim povodom našalio."

Međutim, tek je američki senator Lindsey Graham do kraja objasnio o čemu je riječ.

"Da se o meni radi, provjerio bih je li nogometna lopta ima uređaje za prisluškivanje i nikada ne bih dozvolio da se nalazi u Bijeloj kući.”

Tako da je Putinova lopta vjerojatno osuđena na tihu smrt u rukama američke tajne službe.

Nekada su u modi bile Lenjinove biste

Ako pretpostavimo da nema slučajnih poklona u politici, nećemo biti daleko od istine. Pitanjem poklona bavi se grupa od najmanje 10 osoba. Takav je protokol i ne razlikuje se mnogo od države do države.

Dvije strane razmatraju samo pitanje hoće li biti poklona ili ne, i ništa više od toga, prema riječima Vladimira Ševčenka, bivšeg šefa protokola za vrijeme prvog ruskog predsjednika Borisa Jeljcina. Po njegovim riječima, ostali detalji se utvrđuju bez uzajamnog dogovora.

Jurij Belinski/TASS

Naprimjer, u vreme Nikite Hruščova u modi su bile Lenjinove biste. Kad god su sovjetski dužnosnici pakirali torbe za putovanje u inozemstvo ili za sudjelovanje na konferenciji komunističke partije ili za štogod, obavezno su pakirali i Vladimira Iljiča, ili, točnije, nekoliko njih. Sretnici bi dobili veće biste, a ostali manje verzije.

Danas je to drukčije, kaže Ševčenko. "Provodio sam dva-tri mjeseca osmišljavajući jedan poklon", prisjeća se. "Svaki put prije nego što osobi darujete poklon morate znati o kome se radi. Kada smo prvi put išli u Ameriku na sastanak s Reganom, znali smo da on voli jahanje. Naručili smo kirgisko sedlo, jer su Kirgizi bili naši najbolji proizvođači sedala. Uvijek su bila prelijepo ukrašena. Ali najvažnija stvar nisu bili ukrasi, već samo sjedište. Kako bismo mogli naručiti pravu mjeru, morali smo saznati koliko je težak predsjednikov konj."

Ponekad se poklon traži u katalogu, na izložbi ili u antikvarnici. Ali obično se raspiše tender i poklon se pravi po narudžbi. Ako se radi o ručnom satu, to mora biti sat ruske proizvodnje. "Postoji dogovor: ovi modeli nisu za široku distribuciju", objašnjava predstavnik odjela za protokol, dodajući da cijena obično ne prelazi 6000 rubalja (oko 96 dolara), iako se to odnosi na niže činovnike, zamjenike ministra, naprimjer, a ne na predsjednike.

Prodavaonica predsjedničkih poklona

Diplomatski običaji nalažu da se ne mogu prihvatiti stvari kao što su nekretnine, auti ili nakit. U vrijeme Mihaila Gorbačova svi pokloni vrijedni preko 500 dolara bili su predavali federalnoj riznici, a dio njih je završio u Muzeju Revolucije.

Danas se pokloni smještaju u posebnu sobu pored predsjedničke biblioteke, u jednom od krila Kremlja. Ako vrijede preko 40 000 rubalja (640 dolara), postaju vlasništvo države. Mogu se otkupiti, ako se za tim pojavi potreba. Dok sve jeftinije od toga može uzeti predsjednik. Putin je naprimjer zadržao životinje, ikonu od patrijarha, uskršnje jaje, ručno rađenu sliku Djevice Marije od žene iz Latvije, par zimskih rukavica od bake iz Čeboksarija i kolekciju parfema od ruskog rock benda "Ljube".

Jurij Somov/Sputnik

Međutim, sve što eventualno završi kod predsjednika ili u Kremlju mora također proći rigoroznu kontrolu, u što je obično uključeno nekoliko desetaka ljudi. Odjel protokola prvo poklon zavodi u registar, a zatim ga pregleda Federalna služba sigurnosti (FSO).

kremlin.ru

"Pronalazili smo skrivene uređaje za prisluškivanje", kaže Andrej Koljadin, bivši član predsjedničke administracije. "Neću reći u kojem poklonu, jer bi odmah bilo jasno o kojoj zemlji se radi."

Postoji klasična priča upravo o jednoj takvoj situaciji. 40-ih godina 20. stoljeća sovjetski prisluškivač bio je postavljen na drvenu plaketu koju su dobijali američki diplomati. Osam godina plaketa je visila na zidu moskovskog veleposlanstva. Uređaj za prisluškivanje nije pokazivao znakove života niti je prenosio signal, što bi se lako registriralo skenerom. Bio je to pasivan uređaj. Napajanje i predajnik nalazili su se u zgradi kraj američkog veleposlanstva.

To nas vodi do toga da shvatimo što su sve Trumpovi ljudi mogli pomisliti kada su od Rusa dobili nogometnu loptu.