Robert de Niro skoro ostao u SSSR-u

Reuters
Veze Roberta de Nira s Rusijom počinju još ranih 80-ih, mada je on u to vrijeme u Sovjetskom Savezu bio praktički nepoznat.

Zamislite da ste filmska zvijezda koja dolazi u Rusiju i želi da dobije malo besplatne medijske pažnje. Kako to da postignete? Recite im da planirate da uzmete rusko državljanstvo. Jednog dana, možda.

Kada je u studenom 2015. godine Robert de Niro došao u Moskvu da otvori još jedan restoran "Nobu" (on je jedan od vlasnika lanca sushi restorana), pitali su ga je li bi htio dobiti rusku putovnicu kao Gerard Depardieu ili Steven Seagal. De Niro se nasmijao i rekao: "Kao što možete zamisliti, ovo je komplicirana situacija, tako da ćemo vidjeti".

To je, međutim, bilo dovoljno da mediji rastrube da američki glumac "nije odbacio mogućnost da zatraži rusko državljanstvo". Neki su otišli i korak dalje, tvrdeći da je glumac izrazio želju da postane državljanin Rusije. Tako da je kasnije De Nirov glasnogovornik morao objasniti da glumac nema nikakvu namjeru tražiti rusko državljanstvo.

Ovaj događaj nije jedino što povezuje De Nira i Rusiju. Zapravo, on je bio čest gost u SSSR-u i Rusiji od ranih 80-ih.

Ruska glumica Irina Alfjorova priča sa Robertom de Niro u Moskvi 1983. godine.

"Ideološki pogrešno"

Prema riječima pokojnog ruskog glumca i redatelja Mihaila Kozakova, De Niro je u Sovjetski Savez prvi put došao 1982. godine kako bi odigrao ulogu u sovjetsko-američkoj koprodukciji o balerini Ani Pavlovoj. Američki producenti su htjeli da De Niro odigra malu ulogu u filmu kako bi privukli američko gledalište. Ali poslije njegovog dolaska u Moskvu, sovjetski službenici zaduženi za filmsku industriju su shvatili da bi angažiranje dobitnika dva Oscara bilo ideološki pogrešno. Razlog zbog kojeg je De Niro odbijen bila je njegova uloga u filmu "Lovac na jelene".

De Niro u filmu igra američkog vojnika ruskog porijekla koji je zarobljen u vijetnamskom ratu. Kako je Kozakov rekao, "u filmu postoji jedna scena u kojoj glavne junake u zarobljeništvu, među kojima je i De Niro, muče i ponižavaju ispred portreta Ho Ši Mina [vijetnamskog komunističkog vođe] na zidu. Na Berlinskom filmskom festivalu naša [sovjetska] delegacija je napustila dvoranu poslije ove scene, ne dočekavši kraj filma." Film je dobio oznaku antisovjetskog usprkos njegovoj jasnoj poruci mira.

Robert de Niro s djecom u Moskvi 1987.

Nepoznati američki glumac

Međutim, De Niro nije napustio zemlju čim mu je rečeno da neće dobiti ulogu. Prema Kozakovu, glumac je bio zainteresiran za SSSR. Ostao je da obiđe Moskvu i kasnije se više puta vraćao. Za njega je vjerojatno bilo neobično to što u Moskvi za njega gotovo nitko nije znao. Njegovi filmovi se nisu prikazivali u Sovjetskom Savezu.

Bilo je, naravno, izuzetaka, kao što je Kozakov koji ga je prepoznao u moskovskom restoranu. Tako je počelo njihovo prijateljstvo. Osim toga, De Nirovo lice nije bilo poznato sovjetskim građanima. Kozakov u svojim memoarima opisuje jedan događaj.

"Elegantno odjevena direktorica jednog hotela u Lenjingradu me je prepoznala i bila je ljubazna i prijateljski raspoložena. Kada je pogledala nepoznatog Amerikanca u izgužvanim pamučnim hlačama i tankoj košulji pitala je: 'Na kojem smetlištu ste njega našli?' Kada sam joj objasnio tko je to, pogledala me je sa nevjericom." Međutim, Kozakovljevom američkom prijatelju nije smetao nedostatak popularnosti u SSSR-u i on je uživao u boravku.

"Duhovna veza"

U ruskoj televizijskoj emisiji De Niro je naveo još jednog čuvenog ruskog glumca Olega Jankovskog kao svog prijatelja. Oni su se upoznali ranih 80-ih u Italiji. De Niro je bio na snimanju filma "Bilo jednom u Americi" Sergija Leonea, dok je Jankovski glumio u "Nostalgiji" Andreja Tarkovskog. Kada je Jankovski umro 2009. godine, De Niro je rekao o njemu: "On je bio važna ličnost u mom životu. Imali smo duhovnu vezu. Prema njemu gajim najtoplija osjećaje. Jako sam ga volio."

Robert de Niro i Oleg Jankovski.


De Nirova popularnost u Sovjetskom Savezu naglo je porasla poslije Gorbačovljeve perestrojke, kada su holivudski filmovi preplavili SSSR. Iako je 1987. godine, kao predsjednik žirija na Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu, opet imao problema s ulaskom u hotel u Moskvi, jer ga osoblje hotela nije prepoznalo! Glumac se morao osloniti na pomoć svojih kolega koje su Rusi bolje poznavali.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće