Vjerovali ili ne: Kako je Hollywood veličao Staljina i Sovjetski Savez

"To je bio pravi teror - ljudi su se bojali pogledati se, bilo što reći. Bojali su se da će ih netko čuti i prijaviti, a onda neće znati ni gdje će im biti sljedeći obrok. ... Oni [sovjetski građani] nemaju pojma o bilo kakvoj romantici ili ljubavi - kod njih nema ničega osim hrane i straha. ... To nije prikazano u filmu."

Ayn Rand, američka scenaristica i autorica proznih djela rođena u Rusiji, govori o filmu "Pjesma o Rusiji" pred Odborom za antiameričko djelovanje u Washingtonu, 20. listopada 1947. Odbor istražuje komunističke asocijacije u filmskoj industriji u McCarthyjevom razdoblju.

AP

Tako je rusko-američka scenaristica i autorica proznih djela Ayn Rand (Alisa Rozenbaum), poznata po negativnom stavu prema Sovjetskom Savezu, njegovoj ideologiji i praksi, opisala "komunitičku propagandu" u holivudskom filmu "Pjesma Rusije" iz 1944. godine. Ona je na debatama u Odboru za antiameričko djelovanje (HUAC) u SAD-u 1947. godine iskritizirala film jer ne prikazuje "strah i glad" u Sovjetskom Savezu, te tako, po njezinom mišljenju, ne odražava stvarnost.

Može se pretpostaviti da su njezine riječi tada pale na plodno tlo. Već u prvim danima Hladnog rata spomenuti odbor se ozbiljno zabrinuo zbog toga što je američka filmska industrija prožeta sovjetskom propagandom.

Prosovjetski filmovi punili kina

Nekoliko godina ranije, dok je trajao Drugi svjetski rat, situacija u Hollywoodu je bila sasvim drugačija. Tada je SSSR bio važan saveznik u zajedničkoj borbi protiv nacista. Tada pozitivno prikazivanje te zemlje nije nikoga plašilo, i čak se doživljavalo kao poželjno. U takvom kontekstu je snimljeno nekoliko filmova kakvi nisu viđeni ni prije ni poslije rata.

Jedan od njih, "Pjesma o Rusiji", napunio je američka kina. To je priča o američkom dirigentu koji gostuje u SSSR-u uoči rata i zaljubljuje se u lijepu sovjetsku pijanisticu Nadju. Tijekom gostovanja po mnogim gradovima SSSR-a on vidi sretne i zadovoljne sovjetske građane. U ovom filmu je igrao Mihail Čehov, poznati ruski glumac koji je živio u SAD-u. Kritika je pozitivno ocijenila njegovu ulogu neposredno poslije premijere ovog filma.

Kako su sovjetski Ukrajinci postali antisovjetski Mađari

Glumac Dana Andrews i glumica Anne Baxter u sceni iz filma "Sjeverna zvijezda". SAD, 1943.

Getty Images

Ni gledanost ovog filma ni pozitivne kritike nisu pomogle da ovaj film izbjegne etiketiranje kao "proizvod prosovjetske propagande". U tom smislu "Pjesma Rusije" nije bila usamljena. HUAC je osudio još dva filma: "Sjevernu zvijezdu" i "Misiju u Moskvu".

Film "Sjeverna zvijezda" je snimio redatelj Lewis Milestone, dobitnik "Oscara" poznat po klasičnom antiratnom filmu iz 1930. godine "Na zapadu ništa novo", a kasnije po čuvenim filmovima "Oceanovih jedanaest" ("Ocean’s 11") i "Pobuna na brodu Bounty" ("Mutiny on the Bounty"). "Sjeverna zvijezda" je naziv kolhoza u Sovjetskoj Ukrajini. On je prikazan u pozitivnom svjetlu, a njegovi članovi kao borci protiv nacista. "Drugovi u toj idiličnoj komunalnoj atmosferi tretiraju se kao slobodoljubivi ljudi koji se herojski bore protiv surove nacističke Njemačke", s ironijom je istaknuo Scott O'Brien u knjizi "Ann Harding - odvažna dama kinematografije" objavljenoj 2010. godine.

Film je imao šest nominacija za "Oscara" i svojevrsni "zagrobni život". Naime, u dosta prekrojenoj varijanti je ponovno prikazan 1957. godine pod naslovom "Blindirani napad" ("Armored Attack"). U ovoj varijanti film govori o intervenciji SSSR-a u Mađarskoj 1956. godine. Drugim riječima, pretvoren je u antisovjetsku priču o mađarskom otporu.

Suđenje petokolonašima

Sovjetski Savez je najpozitivnije prikazan u holivudskom filmu "Misija u Moskvu", snimljenom 1943. godine. Film je snimljen na molbu predsjednika Franklina Roosevelta i zasnovan na knjizi veleposlanika SAD-a u SSSR-u Josepha Daviesa. Veleposlanik je bio glavni junak filma. Kažu da se Roosevelt tijekom snimanja filma nekoliko puta sastao s Daviesom.

Film počinje Daviesovom izjavom da "nikada lider nijedne nacije nije bio tako izopačeno i pogrešno shvaćen kao što je slučaj sa sovjetskom vlašću u tim kritičnim godinama između dva svjetska rata". Štoviše, u filmu Davies nagovještava da moskovske sudske procese protiv članova komunističke partijske elite krajem 1930-ih treba shvatiti tako kako su prikazani, tj. u tom smislu da su tadašnji osuđenici bili krivi, kao što su i sami priznali, za organiziranje zavjere protiv Sovjetskog Saveza.

"Na temelju dvadesetogodišnje sudske prakse bio sam sklon vjerovati tim priznanjima", kaže glavni junak. Davies je u svojoj knjizi otišao još dalje i napisao da su Staljinove čistke pridonijele uklanjanju "petokolonaša", tj. onih koji su radili za Njemačku i Japan, te da je to doprinijelo slaboj suradnji s nacističkim okupatorom u SSSR-u tijekom rata. HUAC je iskritizirao film, a scenarist Howard Koch je etiketiran kao komunist i stavljen na crnu listu Hollywooda i pored toga što je ranije dobio "Oscara" za "Casablancu".

Od "Tri Ruskinje" ("Three Russian Girls") do "Crvene opasnosti" ("The Red Menace")

Kent Smith i Anna Sten u filmu "Tri Ruskinje", 1943.

Getty Images

Bilo je i drugih filmova u kojima je SSSR prikazan u pozitivnom svjetlu: "Tri Ruskinje", "Dječak iz Staljingrada" (oba snimljena 1943.), "Dani slave" (debitantski film Gregoryja Pecka iz 1944.) i "Kontranapad" (1945.).

Poslije kritike HUAC-a uslijedili su holivudski filmovi čiji naslovi sami za sebe dovoljno govore: "Crvena opasnost", "Kriv za izdaju" i "Bio sam komunist za FBI".

Pročitajte i: Koje su najbolje uloge holivudskih zvijezda u ruskim filmovima?