Ovo je druga godina kako živim u New Yorku i volim ga jednako kao i Moskvu gdje sam proveo veći dio svog života. Pokušao sam sagledati jesu li žitelji ruske prijestolnice druželjubiviji od stanovnika New Yorka, i evo što sam saznao.
U moskovskim restoranima (ako se izuzmu posjetitelji "McDonald'sa") obično nitko ne sjedi za istim stolom s nepoznatim ljudima. Ako bi meni konobarica u mom rodnom gradu predložila tako nešto, veoma bih se začudio. Kad su svi stolovi zauzeti, u Moskvi ljudi jednostavno odu na drugo mjesto. Nitko ne želi dijeliti stol s ljudima koje ne poznaje, i ja mislim da je to zabrinjavajuće. Stanovnici New Yorka nemaju taj problem. Posljednji put kada sam naručio cappuccino u prelijepom kafiću blizu moje zgrade uputili su me za stol gdje je sjedio druželjubivi par. Oboje su bili pomalo šutljivi, ali se po njima ne bi reklo da moje prisustvo nije poželjno.
Prije polaska u New York u zgradi u kojoj sam iznajmio stan u Moskvi živjela je čudna četveročlana obitelj koja je dijelila svoj stan sa starim rođakom, koji se čak nije mogao sjetiti ni vlastitog imena. On se nikada nije kupao, a ponekad je vršio malu nuždu u kanti za smeće koju su koristili stanari naše zgrade. Smrad je bio nepodnošljiv. Ponekad sam ga vidio blizu mojih vrata odjevenog u uniformu iz Drugog svjetskog rata kako nešto mrmlja. Nijedna susjeda se nije žalila. Nikad. Svi su ga sažalijevali i trpjeli činjenicu da ga se njegova obitelj ne želi osloboditi.
U posljednjih nekoliko mjeseci sam na različitim javnim mjestima sreo šezdesetogodišnjaka koji počinje svirati jazz, holivudskog scenarista, lijepu crnkinju po imenu Kaćuša, momka koji živi u obližnjem naselju i ima lijepo štene dalmatinca, i mnoge druge zanimljive ljude. Pozivali su me na zabave i predstave, ili su mi jednostavno rekli za odličnu pekarnicu u susjedstvu. Nitko od njih mi nije postao dobar poznanik ili prijatelj, ali ja pretpostavljam da je nekakav neobavezan razgovor koristan ljudima koji su stari i usamljeni. U Moskvi ljudi ne komuniciraju često s nepoznatim osobama, što može teško pasti onome tko je usamljen.
Zaista je tako. Namrgođeni žitelji ruske prijestolnice su spremni priteći u pomoć. Ako žena pokušava ponijeti težak kovčeg uz stepenice, neće morati tražiti pomoć jer će se netko najvjerojatnije sam ponuditi. Ignoriranje invalida, trudnica i starih ljudi i dalje je tabu u moskovskom metrou: netko će im svakako ustupiti mjesto. Ako ste ispustili nešto, primjerice šal ili rukavicu, ljudi će vam skrenuti na to pažnju. U New Yorku svatko gleda svoja posla. Žiteljima New Yorka je svejedno što se događa oko njih. Oni "zbijaju redove" samo u nekoj velikoj nesreći ili tragediji.
Stanovnici New Yorka su vrlo glasni. Toliko su glasni da razgovori u baru ili restoranu često prerastaju u vokalno nadmetanje sa sugovornikom. Moskovljani su staloženiji, sve dok netko ne prijeđe sve granice. Starije generacije, a ponekad i mladi građani Rusije, svakako će vam dati do znanja da ih uznemiravate.
"Zašto ste stali toliko blizu? Zar nema mjesta u vagonu?", ili ono čuveno "Po nogam kak po parketu" ("Gazite noge kao parket"), što Moskovljani govore kad ih netko zgazi.
Ljudi su na cijelom planetu uglavnom isti, ali mnogima od nas sve veća gustoća stanovništva, gužve u gradskom prometu i sumanuti tempo gradskog života zagorčavaju život. Samo je pitanje kako reagiramo i kako se borimo protiv stresa u velikom gradu.
Pročitajte i: New York vs. Moskva: Je li život u glavnom gradu Rusije bolji ili lošiji?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
