Danas je Stara Ladoga malo selo u Lenjingradskoj oblasti, ali nekada se tu nalazila prijestolnica Rusije. Doduše, Ladoga se nije dugo dičila vladarskim statusom i u njemu je uživala samo dvije godine (od 862. do 864. godine).
Prema drevnim ljetopisima, 862. godine je u Ladogu stigao legendarni varjaški (skandinavski) vladar Rjurik. Ova godina se zato najčešće uzima za godinu osnutka ruske države, s obzirom na to da je Rjurik bio prvi poznati vladar ruske zemlje. Prema legendi, Slaveni su ga zamolili da predvodi njihova plemena, jer "među njima nije bilo reda".
Ladoga je bila važna stanica na poznatom varjaškom trgovačkom putu koji je vodio sve do Konstantinopola. Petar Veliki je kasnije osnovao novo naselje s istim imenom, pa je Ladoga tada postala Stara Ladoga.
Novgorod (Veliki Novgorod) je još jedno važno stajalište na istom trgovačkom putu. Prema nekim izvorima, Rjurik je u Novgorod došao nakon Ladoge, dok drugi izvori tvrde da je to bila njegova prva prijestolnica po dolasku iz Skandinavije.
Novgorod je bio srce mlade ruske države nekoliko desetljeća, sve do 882. godine. Rjurikov nasljednik, Oleg, vladao je ovim gradom kao knez od 879. godine. Prema nekim ljetopisnim izvorima, Oleg je bio Rjurikov brat koji je preuzeo vlast nakon njegove smrti.
Olegu se pripisuje da je prijestolnicu ruske države 882. godine prebacio iz Novgoroda u Kijev u pokušaju da proširi teritorij svoje kneževine. Kijev se također nalazio na trgovačkom putu Varjaga i, kako je Oleg putovao niz Dnjepar, nametao je svoju vlast plemenima koja su živjela uz rijeku. U to doba su Kijevom zajedno s Olegom vladala još dvojica skandinavskih kneževa, no on ih je namamio izvan grada i ubio.
Oleg je od Kijeva načinio svoju prijestolnicu i na taj način ujedinio dva najmoćnija centra u zemlji. Zato ga neki smatraju istinskim osnivačem Rusije. Kijev je postao politički i ekonomski centar zemlje koja je kasnije dobila naziv Kijevska Rus'. Za vrijeme vladavine kneza Vladimira (koji je krajem 10. stoljeća primio kršćanstvo) Kijev je postao i religijski centar.
Važnost Kijeva počinje opadati sredinom 12. stoljeća. Knez Jurij Dolgoruki iz Suzdalja nosio je titulu velikog kijevskog kneza cijelog života, premda je samo nekoliko godina vladao u ovom gradu. A njegov sin Andrej Bogoljupski, kada je uspio ponovno osvojiti Kijev, barbarski ga je opljačkao i napustio.
Nije želio tu prebaciti svoju rezidenciju. Ostao je na sjeveru zemlje, u gradu Vladimiru, novom srcu drevne Rusije. Kijev je dodatno oslabio poslije mongolskih osvajanja u 13. stoljeću. Mongoli su pokorili ruske kneževine i priznali superiorni položaj Vladimira nad ostalim ruskim gradovima.
Uzdizanje Moskve od malog grada koji je osnovao Jurij Dolgoruki u kneževini Vladimir-Suzdalj do glavnog ruskog grada trajalo je 200 godina. Od kraja 13. stoljeća moskovski kneževi su počeli širiti svoj teritorij. Preuzeli su titulu velikog kneza od Mongola kako bi dalje ojačali vlast nad zemljom.
Moskvom je u to doba vladao Dmitrij Donski koji je 1380. godine titulu velikog kneza proglasio nasljednom titulom moskovskih kneževa. Moskva je od tog trenutka postala prijestolnica Moskovske kneževine. Sredinom 16. stoljeća Ivan Grozni se proglasio carem i izabrao Moskvu za prijestolnicu ruskog carstva.
Petar Veliki je 1712. godine odlučio prijestolnicu premjestiti iz Moskve u Sankt-Peterburg, nekoliko godina uoči osnutka Ruskog Carstva.
Peterburg je bio glavni grad Rusije sve do propasti carstva u revoluciji 1917. godine. Boljševici su 1918. godine prijestolnicu vratili u Moskvu iz straha od strane invazije. Tako da se sljedeće godine navršava 100 godina otkako je Moskva konačno postala neosporni centar Rusije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
