Svi koji su živjeli u Sovjetskom Savezu uzgajali su ga kod kuće ili vidjeli kod poznanika, nakazno ljigavo "tijelo" koje pliva u tegli od tri litre u mutnoj smeđoj vodi. Ono je raslo i ispunjavalo svojom masom svu površinu vode za samo tjedan dana, a ako se povremeno dodavao šećer i vodilo računa u kući je moglo živjeti godinama.
Upoznajte se s čajnom gljivom, poznatom i kao kombucha, fermentiranim napitkom na bazi slatkog čaja, kvasca i bakterija octene kiseline.
"Ja tu gljivu ne samo da ne mogu piti, nego ni pipnuti ni za što na svijetu. A evo i zašto. Imala sam oko pet godina i došla sam u goste kod voljene bake. Ona stoji u kuhinji, priprema, uzela je iz tegle prokletu gljivu i ljušti je (skida s te gadosti slojeve). Ja u blizini nešto preturam. Moja baka je, inače, jedna vrlo živahna, mangup dama. Što sve ne bi smislila da zabavi dijete. Uzela je jedan sloj, stavila sebi na lice i okrenula se prema meni. Izgledala je baš kao Freddy Krueger. Još uvijek se sjećam kako me na prijevaru pokušavala izvući iz ormana u koji sam se bila zatvorila."
Ovo je samo jedna od tisuću priča o čajnoj gljivi koje se prepričavaju na internetu. I dok su je jedni jako voljeli, drugi su, ugledavši je, imali samo jednu misao: Da mi je bacač plamena pri ruci.
Vjeruje se da se čajna gljiva pojavila prije dvije tisuće godina u Kini, a potom stekla pristalice širom svijeta. Uzgaja se relativno jednostavno. U zaslađeni čaj dodaje se zoogleja, sluzavo "tijelo" koje se formira uz prisustvo i aktivnost bakterija. Čaj, zapravo kofein u čaju, ima ulogu hranjive sredine za bakterije i kvasac. Što je kolonija veća, to je "deblje" i veće "tijelo". Posuda s gljivom ostavlja se da fermentira nekoliko dana ili tjedan. Za to vrijeme čaj postaje blago sladak, opor napitak (ponekad alkoholni).
Poslije toga tijelo se vadi, a piće ulijeva u boce. Jedna čajna bakterija može živjeti vrlo dugo, ako se jednom tjedno dodaje novi čaj.
Najjednostavniji način da se dobije nova čajna gljiva bio je da se tekućina ulije u drugu bocu (s vremenom kolonija sama formira novu zoogleju) ili otkine djelić već formirane zoogleje i stavi u čaj.
Gljiva je često kružila među rođacima i prijateljima i bila nešto kao kućni ljubimac kojeg je trebalo pratiti i njegovati.
"Ta je gljiva u našu kuću dospjela posredstvom moje čudne tetke zajedno s nekom ceduljicom. Sve u svemu, poanta je bila da se gljivi da ime. U bilješci su bila navedena imena. Tetkina gljiva zvala se Bobi. Nove slojeve gljive trebalo je dijeliti poznanicima zajedno s ceduljicom", piše korisnik Prostoludinka.
Ovo je piće postalo svojevrsna sovjetska superhrana, proizvod s gomilom korisnih svojstava. Među spominjanim blagodatima bili su dobra probava, liječenje mamurluka, jačanje imuniteta, pomoć kod dijabetesa, gihta, hemoroida, neuroza, reumatizma, učinak detoksikacije, probiotska, pa čak i antikancerogena svojstva.
Međutim, u praksi nije bilo potvrde gotovo nijedne tvrdnje. Točno je da su istraživanja čajne gljive zaista vršena i da su dobiveni ohrabrujući rezultati, ali treba imati u vidu da je većina njih bila in vitro, odnosno dobivena na staničnim kulturama ili su testiranja rađena na štakorima.
Tako su, recimo, studije rađene na štakorima pokazale da redovna upotreba čajne gljive smanjuje toksičnost jetre, izazvanu kemijskim tvarima, u nekim slučajevima čak i 70 posto. Neka istraživanja, također, potvrdila su antimikrobna, antioksidativna i čak antikancerogena djelovanja čajne gljive, ali na staničnim kulturama. Ispitivanja na štakorima oboljelim od dijabetesa dokazala su da korištenje čajne gljive usporava probavu ugljikohidrata i dovodi do smanjenja razine šećera u krvi. Kada je riječ o antikancerogenim svojstvima, u laboratorijskim je istraživanjima čajna gljiva zaista pomogla da se spriječi rast i širenje stanica raka zahvaljujući visokoj koncentraciji polifenola čaja i antioksidanata koji po mišljenju znanstvenika blokiraju mutaciju gena i rast kancerogenih stanica.
Ali kako sve djeluje u ljudskom organizmu i ima li makar polovinu svojstava uočenih prilikom direktnog nanošenja na stanice u laboratorijskim uvjetima, znanost još uvijek ne zna. Ali se zato zna kome čajna gljiva može naškoditi.
Dvije žene iz Iowe koje su dva mjeseca 1995. godine koristile domaću čajnu gljivu teško su se razboljele, a jedna od njih čak i umrla. Direktnih dokaza da je uzrok smrti bila upravo gljiva nema, međutim, ona je mogla odigrati ključnu ulogu, mišljenje je stručnjaka Ureda za zdravstvenu zaštitu Iowe.
Postoje i kontraindikacije, čajnu gljivu nikako ne smiju piti ljudi s bolesnim bubrezima ili plućima, jer se izlažu riziku pojave acidoze, pretjerane kiselosti krvi. Čajna gljiva ovu kiselost nesumljivo povećava. Pored toga, mikrobi u ovom napitku mogu izazvati infekciju kod ljudi s oslabljenim imunitetom.
Aleksandra Razarenova, članica Ruskog udruženja nutricionista, kaže: "Preporučila bih ljudima s povećanom kiselošću želuca da budu oprezni prilikom konzumiranja čajne gljive. Isto se odnosi i na bolesti digestivnog trakta, a upozorenje važi i za trudnice i žene koje doje djecu."
Međutim, polako, ne brinite. Sovjetski kult vezan za gljivu u tegli nije nastao zbog mitova i nepotvrđenih hipoteza, prije svega je riječ o zaista zdravoj alternativi slatkim gaziranim pićima i sokovima.
Bez obzira na to što se kombucha hrani šećerom, u finalnom proizvodu njegov je sadržaj vrlo nizak. Čaša pića u prosjeku sadrži 30 kalorija i između 2 i 8 grama šećera. Osim toga, piće sadrži B vitamine i, kao i svaki fermentirani proizvod, korisne bakterije mliječne kiseline.
Međutim, reputaciju gljive poljuljala je tržišna ekonomija devedesetih godina prošlog stoljeća i dolazak na tržište gaziranih pića. Čajna gljiva neko je vrijeme postala sovjetski anakronizam, a njezina nova popularnost u Rusiji, prouzrokovana svjetskim bumom kombuche (ime pod kojim je čajna gljiva prvenstveno poznata na Zapadu), gdje se pozicionirala kao piće za pristalice zdravog života i kao wellness proizvod. Svjetski bum prodaje kombuche dogodio se 2016. godine i iznosio je 1,06 milijardi dolara. Ove godine brojke mogle bi dostići 2,5 milijardi dolara. Kombucha se i suši, melje i prodaje u obliku kapsula.
U Rusiji danas popularnost čajne gljiva nije toliko velika (u krajnjem slučaju ona se ne može usporediti s onom koju uživa u svijetu), ali uzima maha. Na runetu se pojavljuju stranice za proizvodnju čajne gljive u kućnim uvjetima (prodaju se kombucha boksovi) i niču klubovi ljubitelja ovog napitka, a na policama nekoliko trgovinskih lanaca može se naći zoogleja čajne gljive u vakumiranom pakiranju, za kućnu pripremu. Na internetu ljudi danas aktivno dijele svoja iskustva uzgoja gljive, s posebnim osvrtom na to što bi je moglo ubiti. "Najvažnije je ne ubacivati je u vrelu vodu jer će odmah umrijeti." Ili "obavezno dobro procijediti čaj, jer ako listići čaja padnu na gljivu, moguća je pojava svojevrsne upale i odumiranja tkiva na tom mjestu".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu