76 ruskih delikatesa ušlo je u specifičnu knjigu "ugrožene" hrane. Radi se o online katalogu "Barka ukusa", koji predstavlja oko pet tisuća ekološki čistih prehrambenih proizvoda iz cijelog svijeta kojima prijeti nestanak. Russia Beyond je među njima izabrala deset najdelikatesnijih, onih koji su mogu naći samo u Rusiji i koje još uvijek možete probati. Iako je dio njih već na rubu "izumiranja".
1. Crna sol iz Kostrome
Crna sol se pripremala uoči Ukrsa zajedno sa kuličem (ruska ukršnja pogača) i jajima na Čisti četvrtak. Ona se pravi od kamene soli, uz dodatak gustiša koji je ostao pri pravljenju kvasa ili raženog kruha, listova kupusa i začinskih trava. Ova smjesa se "kalila" na visokoj temperaturi u peći, a zatim se tamo ostavljala još nekoliko sati. Prije upotrebe u jelima dobijeni kristal je trebalo najprije usitniti. Crna sol je manje slana od kuhinjske i u njoj se osjeća fina aroma začina.
2. Bajkalski omulj
Bajkalski omulj je rijetka riba iz porodice pastrmki, koja uglavnom obitava u Bajkalskom jezeru i rijekama koje se u njega ulijevaju. Riba je u prosjeku teška oko kilogram i pol, iako se sreću i primjerci teški do 7 kilograma.
Usoljeni i dimljeni omulj je jedan od najpopularnijih suvenira za turiste pored jezera. File omulja je vrlo finog ukusa, ne suviše mastan i zato ljubiteljima sočnog mesa preporučujemo kratko usoljenog omulja.
3. Nenecko jelo jutu
Jutu je tradicionalno jelo Nenaca, malobrojnog naroda koji nastanjuje najsjevernije dijelove Rusije. Jutu se pravi od različitih vrsta riba reda Coregonus, kao što su sardina, štuka i omulj.
Riba se sječe na listove i suši na suncu, nakon čega se dimi na svježem zraku ili u specijalnim pušnicama. Jutu ima blag slano-dimljeni ukus.
4. Sir od mlijeka jaka
U Republici Tuvi oko 250 obitelji se bavi stočarstvom i uzgojem jaka. Njihovo mlijeko je masnije od kravljeg i ima kremastiji ukus. U Tuvi se koristi za proizvodnju različitih mliječnih proizvoda, kao što su: bištaka (sir od neobranog mlijeka), aarži (sitni sir od kiselog mlijeka) i kuruta (sitni sir).
5. Dimljeno meso sa Altaja
Dimljenje mesa jakova i irvasa dugo je bilo osnovna tehnologija za konzervaciju ovih proizvoda kod autohtonih naroda s Altaja. Po ukusu ono malo podsjeća na nemasnu govedinu, a priprema se dosta jednostavno. Meso se prethodno izreže, pospe solju, šećerom, biberom i natrlja bijelim lukom. Zatim se dimi 6 do 24 sata.
Danas se ovaj specijalitet na Altaju priprema u znatno skromnijim količinama, manje od tone godišnje. To je vezano za manji broj životinja i promjenu načina života ljudi.
6. Kolomenski kupus
Ovo je vrsta bijelog kupusa koja je nastala u 18. stoljeću u selu Kolomensko, nedaleko od Moskve. Kasnije se uzgajao u čitavoj središnjoj zoni Rusije. Ogromne glavice teške do 16 kilograma dosta su rastresite i zato nije dobar za dugo čuvanje. Ukus lišća je posebno u sredini, vrlo blag i slatkast. Idealan je za usoljavanje i kiseljenje.
7. Ruski crni bob
Sorta ruskog crnog boba nastala je u Lenjingradskoj oblasti na osnovu boba koji se u Rusiji uzgajao od pamtivijeka. Na svijetu ne postoji slična sorta. Podnosi snažan mraz i otporan je na bolesti, može se uzgajati sve do Polarnog kruga.
Ruski crni bob sa slatkastim, gotovo šećernim ukusom, koristi se za pripremu čorbi i glavnih jela dinstan, kuhan, pečen i konzerviran.
8. Slatki žele "mos"
Mos je vrsta slatkog želea crveno-bijele boje, koji se pravi od sušene ribe, tuljanove masti, krtole zlatnog ljiljana i različitih bobica. To je tradicionalni desert malobrojnog naroda Nivhi koji žive na Sahalinu. Jelo se zamrzava i dobro čuva, zadržavajući korisna svojstva.
Mos možete probati samo na Sahalinu na praznik medvjeda, a recept se čuva u tajnosti i prenosi s koljena na koljeno.
9. Suzdaljski zbitenj
Prije pojave čaja zbitenj je bio jedini topli napitak u Rusiji. Prvi put se spominje u ljetopisima 1128. godine. Pravi se od vode, meda (obavezno lokalnog) i različitih začina: cimeta, kardamona, đumbira, lovora, karanfila i lišća crnog ribizla.
10. Mantak sa Čukotke
Mantak je koža i salo kita. Ovo tradicionalno čukotsko jelo se ne može kupiti, samo ga možete probati kod lokalnih stanovnika poluotoka, jer prema međunarodnoj konvenciji lov na kitove je dozvoljen samo Čukčima i Eskimima za osobnu upotrebu u ograničenim količinama.
Sitno nasjeckan mantak jede se sa sirom, kuvan, mariniran ili dimljen kao zakuska, ali i s juhom ili glavnim jelom. Po ukusu podsjeća na slaninu s pečurkama, a za stanovnike Čukotke je prije dolaska civilizacije bio izvor bjelančevina, masti i mikroelemenata.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
