Danas Rusi rijetko slijede čitav opseg drevnih slavenskih tradicija. Umjesto toga to više rade kao zabavu za goste. Jedan od najvažnijih tradicionalnih rituala je uručivanje kruha sa solju, koje se odvija kada rodbina dočekuje novopečeni bračni par. Kruh je simbol prosperiteta i gostoljubivosti. Muž i žena otrgnu i zagrizu komad kruha, a smatra se da će onaj tko zagrize veći komad biti taj koji će preuzeti kontrolu u braku.
Još je jedna neobična tradicija na svakom ruskom vjenčanju kada gosti uzvikuju "Gorko!" - mladenci se tijekom vikanja moraju ljubiti, a gosti naglas broje koliko dugo se ljube (što više, to bolje za brak).
Čečenske svadbene tradicije obično imaju lošu reputaciju u ruskim i međunarodnim medijima zbog strogosti i konzervativnosti. Jedna od najpopularnijih suvremenih tradicija u ovoj muslimanskoj republici je organiziranje automobilske povorke. Svi gosti stižu u automobilima, formirajući dugu liniju, što je čak i češće u manjim selima. Čečeni vole pokazivati svoje bogatstvo, a veličina svadbe je nagovještaj budućeg blagostanja obitelji.
I pištolji mogu biti dio proslave, a s vremena na vrijeme stvari izmaknu kontroli. Prošle je godine svadbena povorka čečenskih automobila na ulicama središnje Moskve izvela svoju tradicionalnu pucnjavu, što je izazvalo mnoge polemike. Svadbeni zanos u glavnom gradu Rusije je iskritizirao čak i čečenski vođa Ramzan Kadirov.
Na dan vjenčanja se mlada obično drži podalje od plesa i zabave, jer bi trebala pokazati skromnost i tugu zbog napuštanja roditeljske kuće. Također obavezno mora šutjeti. Kako se bliži kraj zabave, mladoženjina rodbina testira njezinu osobnost, postavljajući joj pitanja ili je tražeći da im donese vode. Ona obično odgovara ili donosi vodu samo ako rođaci na poseban pladanj stave novac. Nevjesta zatim skuplja prikupljeni novac i predaje ga svekrvi.
Na Sjevernom Kavkazu ćete pronaći mnogo sličnih običaja, no svaki narod uvijek ima nešto posbeno. Jedna od najvažnijih i najstarijih tradicija je priprema za vjenčanje, posebice bračno posredništvo. Najstariji članovi mladoženjine obitelji posjećuju kuću nevjeste i pregovaraju s njezinim roditeljima o mogućem braku. Danas se većina mladih muslimana u Rusiji ženi iz ljubavi, i nije im zabranjeno sastajati se ili komunicirati putem interneta prije braka. Međutim, u konzervativnim selima očevi još uvijek odlučuju tko će se kime oženiti.
Dagestanska vjenčanja su obično vrlo velika i slave se najmanje dva puta - prvi put u kući nevjeste gdje se okupljaju žene, a mladoženja dolazi sa skupim darovima. Drugo slavlje se odvija u kući mladoženje. Kao i u Čečeniji, vjenčanju prisustvuje velik broj gostiju, ponekad i do 1500 ljudi.
Tradicija "kupovine" nevjeste je uobičajena u Rusiji, no danas je to uglavnom zabavna tradicija. Mladoženja, njegovi kumovi, prijatelji i rodbina obično daju novac nevjestinim roditeljima kako bi je pustili da ode. U Tatarstanu je, međutim, ovaj otkup prilično ozbiljan, a obitelj mladoženje bi trebala dati poveliki kalim, ili miraz, za njegovu buduću ženu.
Još jedna zanimljiva tradicija je "bračna postelja" - običaj je da gosti posjećuju sveto mjesto na kojem će se odviti prva bračna noć. Oni dodiruju krevet i stavljaju novčiće na poseban pladanj. Starije žene podučavaju mladu kako da primi svog budućeg muža. Kako bi zaradio pravo na "prvu noć", mladoženja mora ispuniti niz posebnih zadataka kako bi dokazao da je dovoljno pametan i jak.
Gotovo sve postsovjetske republike su prihvatile gruzijsku svadbenu tradiciju tamade (majstora za zdravice). U Tatarstanu je to često najveseliji i najbrbljaviji gost, a također je uobičajeno unajmiti profesionalnog govornika.
Danas vjenčanja u budističkoj republici Kalmikiji sadrže tek nekoliko drevnih tradicija. U prošlim se vremenima posredovanje provodilo tri puta, no danas je dovoljan samo jedan posjet roditelja mladoženje nevjestinoj obitelji. Najvažnije je da ne dođu "praznih ruku" - moraju donijeti darove: kolače, janjetinu, orahe i tradicionalne pekarske proizvode.
Na dan vjenčanja mladoženja, njegovi roditelji i prijatelji posjećuju kuću nevjeste i odvode nju i njezinu rodbinu na mjesto gdje će se održati glavna proslava, što je obično mladoženjina kuća ili restoran. Mladoženja i njegovi prijatelji bi trebali donijeti puno darova i votke (iznos se dogovara tijekom posredovanja).
Kad mladenka napusti roditeljsku kuću, trebala bi se moliti, a na glavu joj se položi šal. Nevjesta bi trebala zadržati ovaj šal i ne davati ga nikome, niti bi smjela dopustiti da ga itko dotakne. Ta je tradicija još uvijek prilično popularna.
Kalmici obično obraćaju pažnju na kretanje sunca kad putuju od kuće do kuće, pa čak i kada sjedaju za gozbu. Danas je to rijetkost, no neke se obitelji i dalje pridržavaju drevne tradicije žrtvovanja janjeta.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
