Uralski smaragdi, jakutski dijamanti... U Rusiji se dobivaju ogromne količine dragog kamenja, visoko cijenjenog u cijelom svijetu. Pored toga, na Uralu i u Sibiru postoje nalazišta nešto manje skupocjenih, ali ništa manje cijenjenih u svijetu vrsta kamena.
Za jakutske dijamante danas zna čitav svijet, premda su se do sredine dvadesetog stoljeća dobivali samo u Indiji, Brazilu i Africi. O tome da u Jakutiji, najhladnijoj regiji Rusije, mogu postojati nalazišta dijamanta, ruskim geolozima nije bilo nepoznato. Neki nalazi dokumentirani su još u devetnaestom stoljeću, a geološka istraživanja razvijena su tridesetih godina prošlog stoljeća.
Na kraju, 1954. godine u Jakutiji otkriven je prvi kimberlitski kanal, pa drugi, treći... Usput rečeno, za otkrića dijamantskih nalazišta zaslužne su žene, sovjetske geologinje Larisa Popugajeva i Natalija Sarsadskih.
Dijamanti su u različitim periodima pronalaženi u Permskom kraju (na Uralu) i u Arhangelskoj oblasti (Ruski sjever), međutim, industrijska eksploatacija izvodi se danas upravo u Jakutiji. Također, postoji termin "rusko rezanje" koji se pojavio krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća zbog strogih sovjetskih standarda obrade kamena. Tako se naziva ne samo kamen iz Rusije, nego uopće kamen najkvalitetnije obrade. Oni su deset posto skuplji od ostalih.
Najveće i jedino u Rusiji nalazište smaragda Marijinski rudnik (u sovjetsko vrijeme poznat kao Mališevsko nalazište) nalazi se u Sverdlovskoj oblasti, na Uralu. Smaragdni rudnici ovdje su otkriveni tridesetih godina devetnaestog stoljeća, a kompletna eksploatacija počela je dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Pored smaragda, geolozi su bili zainteresirani za prateći mineral beril, ali ne kao draguljarski kamen, nego za dobivanje iz njega oksida berilija koji se koristio u vojnoj industrij. Na Uralu se danas dobiva oko 150 kilograma smaragda godišnje i svi su odlične kvalitete i žute boje.
Povremeno je ovdje otkrivano i izuzetno veliko kamenje, pa je tako 2019. godine iz rudnika izvađen smaragd težine 1,6 kilograma, a godinu dana ranije 1,54 kilograma.
Pored smaragda i berila, u Marijinskom rudniku dobiva se oko pet kilograma aleksandrita godišnje. Ovaj kamen otkriven je u vrijeme traganja za smaragdima na Uralu, a geolozi su u početku mislili da je riječ o vrlo nekvalitetnom smaragdu. Međutim, poslije istraživanja shvatili su da je riječ o potpuno novom dragom kamenu. Zamislite, svjetluca kao smaragd, a boju mijenja ovisno o osvjeteljenju, pa je tako čas zelene, čas crvene ili pak ljubičaste boje.
Ime je dobio u čast ruskog cara Aleksandra Drugog 1834. godine i brzo je stekao popularnost među dvorskom elitom. Pored Urala aleksandrit se danas dobiva u Tanzaniji i na Madagaskaru.
Ovaj nevjerojatno lijep poludragi kamen poznat je u Rusiji bar od šesnaestog stoljeća, kada se dovozio iz Bohemije (Češka). Sredinom devetnaestog stoljeća neke vrste granata, uključujući rijetke zelene, pronađene su na Uralu, na obalama Ladoškog jezera i na Kolskom poluotoku.
Granat se danas u Rusiji dobiva na nalazištima Vostočni i Južni Sibir, kao i u Kareliji. Granat je jedan od najpopularnijih i istovremeno jeftinijih draguljarskih kamena.
Ametist intenzivne tamnoljubičaste boje naziva se "duboki sibirski" ili "duboki ruski" i slovi za izuzetno rijedak prirodni poludragi kamen, a samim tim je vrlo cijenjen u draguljarstvu.
Nalazišta su na Uralu, u Sibiru, Kareliji. Ametist s primjesama ružičaste boje naziva se "francuska ruža" i češće se može naći u prirodi.
Na Kolskom poluotoku nalazi se jedno od najstarijih na svijetu nalazišta ametista poznato od 16. stoljeća, "rt Brod", oko 300 kilometara južno od Murmanska.
Ovaj je kristal tamo vidljiv direktno u pukotinama stjenovite obale Bijelog mora. Prelijepo, zar ne?
Slaveni su za crveno drago kamenje upotrebljavali riječ "lal", što znači crveni. Izraz je obuhvaćao i rubine i korunde, međutim najčešće se podrazumijevao upravo spinel. Ovaj kamen sačuvan je na carskim insignijama Romanovih, njime su ukrašavani kruna Ruskog Carstva, srebrne naušnice, kopče.
Istina, sve je to kamenje stranog porijekla. Inače, do 18. stoljeća spinel se uopće nije razlikovao od rubina, kojem je naizgled vrlo sličan. U sovjetsko vrijeme pronađena su nalazišta spinela u Jakutiji, na Uralu i na području Bajkala. Treba reći da su često nalaženi u blizini dragog kamenja rubina i safira, čija se industrijska eksploatacija u Rusiji ne vrši.
Poludragi uralski topazi mogu biti i svjetloplavi, s poluprozirnom izmaglicom, i intenzivne smeđe boje.
Najčešće se nalaze u Iljmenskom rezervatu u južnom dijelu te regije, pritom se među nalazima sreću pravi "teškaši", i do trideset kilograma. Ruski topazi uvijek su bili izuzetno popularno draguljarsko kamenje, kako u zemlji, tako i izvan nje, poznati još početkom devetnaestog stoljeća.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu