Hoće li Rusija zadržati svoj položaj vodećeg svjetskog izvoznika energenata?

Krajem siječnja u bostonsku luku pristao je brod Gaselys.  Prevozio je nešto što je američkoj saveznoj državi New England, pogođenoj iznednanim velikim hladnoćama, bilo iznimno potrebno - ukapljeni prirodni plin (LNG/UNP). Unatoč činjenici da SAD i same proizvode LNG, morali su naručiti iz inozemstva, te su se okrenule francuskoj tvrtki Engie koja je gorivo kupila na svjetskom tržištu, uključujući i LNG proizveden od strane sankcionirane ruske tvrtke "Novatek".

Nakon prvog naručen je još jedan tanker (uplovio je 2. ožujka), što i nije tako dobra reklama za Ameriku kao jednu od vodećih proizvođača LNG-a, osobito nakon opetovanih pokušaja Washingtona na smanjivanju ovisnosti zemalja EU o ruskom plinu i kupovanju američkog. Poljska i Litva počele su kupovati preko Atlantika, no ostale zemlje se i dalje odugovlače s odlukom.

Prema ruskom energetskom gigantu Gazpromu, isti je dostavljao je rekordne količine plina u Europi krajem veljače (655,2 milijuna kubnih metara 24. veljače), sve zbog izuzetno hladnog vremena. Također je povećan i godišnji izvoz plina u inozemstvu. Čelnik korporacije Aleksej Miler izjavio je za novinski list "Vedomosti" da je Gazprom u 2017. godini isporučio 193,9 milijardi kubnih metara plina u inozemstvu, što je za 8,1 posto više u odnosu na 2016. godinu. Sada uživa najveći udio na europskom energetskom tržištu od 34,7 posto.

Ključni uvoznik Gazpromovog plina je Njemačka: u 2017. godini uvezla je rekordnih 53,4 milijardi kubnih metara   Ostale države poput Austrije, Danske, Nizozemske, Mađarske, Češke, Latvije, Litve i Estonije također su povećale uvoz ruskog plina tijekom protekle godine, dok su Italija, Velika Britanija i Poljska neznatno smanjile svoje narudžbe.
Kako bi se vidjela prava konkurencija između Rusije i ostalih dobavljača energije, potrebna je jedna stvar - relativno slična cijena za resurs. Za sada je ruski plin među najjeftinijim na tržištu. 

Kako prenose "Vedomosti", cijena Novatekovog LNG-a (uključujući prijenos u Europu od Jamala) iznosi 3,83 dolara po milijun BTU-a, drugi  najjeftiniji nakon Katara čija cijena iznosi 3,19 dolara po MBTU-u. Samo za usporedbu, cijena američkog LNG-a iznosi 6,83 USD po MBTU.

Hoće li ruski plin ostati na tržištu?

U tijeku je proces izgradnje energetske infrastrukture poput projekta Sjeverni tok 2, koji će omogućit Rusiji dostizanje još većeg brpja europskih potrošača. Premda bi mnoge zapadne zemlje vjerojatno preživjele bez ruskog plina, i dalje će ga odabirati jer je najbolji izbor u smislu omjera cijene i kvalitete, tvrdi Roman Blinov, stručnjak u Međunarodnom financijskom centru.

"Potrošnja plina u Europi raste godišnje, što dovodi do povećanja uvoza plina i nafte", rekao je za Russia Beyond. "Zbog toga će čitava Središnja i Zapadna Europa postati ovisnija o ruskim resursima. Danas više od trećine potrošene energije u Europi dolazi iz Rusije, pa stoga ne bi trebalo iznenaditi ako u idućih 20 godina ovaj indikator dosegne 50 posto. "

Posljednje procjene BP-a pokazuju da iako bi SAD mogao postati glavni svjetski proizvođač UNP-a te bi mogao imati udio od 24 % u svjetskom tržištu ( nasprem 14 % Rusije ) do 2040. godine, malo je vjerojatno da će zamijeniti ulogu Rusije kao najvećeg svjetskog izvoznika nafte i plina. Analitičar BP-a tvrdi kako će SAD dosegnuti samo 360 milijuna tona nafte i plina zajedno u izvozu, gotovo upola manje nego Rusija ( 780 milijuna tona do 2040. ).

Uostalom, rezerve prirodnog plina Rusije su među najvećim na svijetu (32,3 trilijuna kubičnih metara od 2016.), što će zemlji dati prednost u održavanju jednog od vodećih položaja u izvozu plina u narednih 20 godina, kaže Ivan Kapitonov, profesor pri Fakultetu državne uprave i financija na Ruskoj akademiji znanosti.

Tijekom sljedećih 20 godina, kako se broj dobavljača energije bude povećavao, trgovina energetskim resursima mogla bi se smanjiti u volumenu, tvrdi. "Zemlje koje imaju veće zalihe tradicionalnih resursa, imati će priliku dobiti vodeću poziciju na tržištu. Rusija neće biti iznimka. Aktivno razvija opcije za izvoz prirodnih izvora, a nedavna priča o zalihama ukapljenog naftnog plina za SAD samo potvrđuju ovu tvrdnju.", objašnjava.