Neobični grbovi Rusije

Grb grada i crkve Preobraženja Gospodnjeg na rijeci Silva, Kungur, Permski kraj.

Grb grada i crkve Preobraženja Gospodnjeg na rijeci Silva, Kungur, Permski kraj.

Lori/Legion-Media
Miješanje različitih kultura i bogata povijest ostavili su primjetan trag u ruskoj heraldici.

Mnogi grbovi ruskih regija iznenadit će svojim izgledom i građane Rusije, a kamoli strance. U Sibiru se kao simbol koriste drevni crteži na stijenama, u Povolžju se može naći grb na kojem je prikazano Svevideće oko iznad gredice luka, a ponegdje se mogu sresti sovjetski amblemi s traktorima i tvornicama.

Heraldika se u Rusiji počela razvijati u 17. stoljeću i bila je vezana za interese cara Petra I. Prvobitno slijepo pridržavanje europskih uzora ubrzo je prestalo, tako da je ruska heraldika stekla svoje osobitosti. U sovjetsko doba ta tradicija je prekinuta jer heraldički standardi nisu uzimani u obzir. Međutim, nakon raspada SSSR-a naselja su većinom vratila grbove koje su imala prije revolucije.

Doduše, ponegdje se može pronaći eklektična kombinacija carske i sovjetske simbolike (poput grba Brjanske oblasti, koji sadrži crtež iz 18. stoljeća, ukrašen srpom i čekićem). Međutim, na prostorima Rusije se mogu pronaći i primjerci koji će daleko više začuditi laika.

 

Tko je "babr" na grbu Irkutska?

U Rusiji se na grbovima ne mogu često vidjeti mitske životinje koje su inače tipične za zapadnu heraldiku. S druge strane, vrlo su česte šumske zvijeri, lisice, samuri i, naravno, medvjedi. Medvjedi su na ruskim grbovima univerzalni majstori. Oni mogu, recimo, sagraditi kuću ili razbiti atom.

Medvjed-drvodjelja na grbu Baltasinskog rajona (Tatarstan, 780 km istočno od Moskve). Balta je na tatarskom sjekira, a medvjed je simbol prirode i moći. Izvor: Lori / Legion-Media Medvjed-drvodjelja na grbu Baltasinskog rajona (Tatarstan, 780 km istočno od Moskve). "Balta" je na tatarskom "sjekira", a medvjed je simbol prirode i moći. Izvor: Lori / Legion-Media

Pa ipak, nađe se poneko mjesto i za izmišljene životinje. Takav je, primjerice, grb Irkutska. Na njemu nije prikazan uobičajeni grifon, nego jedinstveni i neponovljivi babr. Priča o njegovom nastanku je pomalo komična. Prvobitno značenje riječi "babr" je tigar na starom sibirskom dijalektu. Još je carica Katarina Velika u 17. stoljeću uvela grb na kojem tigar u zubima nosi samura. Nepunih 100 godina kasnije, dokument s opisom ovog prikaza našao se u Sanktpeterburškom heraldičkom registru. Dužnosnici su pomislili da je riječ "babr" zapravo pogrešno napisana ruska riječ "bobr" (dabar) i ispravili su jedno slovo, a umjetnici su poslušno unijeli izmjenu u grb. Tako je nastao tigro-dabar, crna grabežljiva životinja s plivaćim kožicama na nogama i kosmatim repom. Ta čudna zvijer se i dalje po inerciji zove "babr".

Grb Irkutska (Sibir, 4 200 km istočno od Moskve).Grb Irkutska (Sibir, 4200 km istočno od Moskve).

Otkud deva na grbu Čeljabinska?

Na Uralu je deva rijetkost, skoro kao i mitski babr. Nekoliko primjeraka se može naći u Čeljabinsku zoološkom vrtu, i jedna - na grbu Čeljabinska. Deva s teretom pojavila se na amblemu grada još u 18. stoljeću "kao znak da se u ovaj grad dovoljan broj njih dovodi zajedno s ostalom robom" (opis iz 1782. godine).

Tada je Čeljabinsk bio važno raskrižje trgovačkih puteva. Sada je ovaj grad čuven po svojoj industriji, ali nekadašnji grb ipak nije odbačen. Naprotiv, prije 16 godina je samo malo "dotjeran", tj. usklađen sa suvremenim normama.

"Vi ste prezime naslijedili vjerojatno od pradjeda. Tako je i grad naslijedio grb još iz ranijeg razdoblja. Taj grb je posvećen s vremenom", kaže Konstantin Močonov, izvršni direktor Saveza heraldičara Rusije i jedan od autora redizajniranog grba.

Grb Čeljabinska (Južni Ural, 1500 km istočno od Moskve).Grb Čeljabinska (Južni Ural, 1500 km istočno od Moskve).

Grbovi novijeg razdoblja

U heraldici nije uobičajeno da se prikazuje suvremena tehnika. Mehanizmi prebrzo zastarijevaju, i već kroz četrdeset godina stanovnici grada mogu i ne shvaćati kakva je to čudna sprava prikazana na njihovom grbu. Međutim, ponekad i grb koji je osmišljen potpuno u skladu s tradicijom može izgledati krajnje neumjesno, ako se sam grad brzo mijenja ili ako se u kulturi mijenja predodžba o tom gradu.

Veliki Ustjug je proteklih godina postao poznat kao postojbina Djeda Mraza. Samim tim, kad netko vidi muškarca prikazanog na grbu i nehotice postavlja pitanje je li to možda Djed Mraz na odmoru. Ili je možda globalno zagrijavanje stiglo čak i do ruskog Sjevera? Naravno, nije u pitanju ni jedno ni drugo, već se Veliki Ustjug nalazi na mjestu gdje se spajaju rijeke Suhona i Jug, koje na grbu izviru iz bokala tako da je prikazani muškarac u stvari antički bog mora Neptun.

Grb Velikog Ustjuga (750 km sjeveroistočno od Moskve). Izvor: Lori/Legion-MediaGrb Velikog Ustjuga (750 km sjeveroistočno od Moskve). Izvor: Lori/Legion-Media

Rekosmo da je tehnika tabu tema u heraldici, ali to ne treba shvatiti kao zabranu prikazivanja svih tehnologija. Sibirski grad Željeznogorsk osnovan u sovjetskom razdoblju neslužbeno se nazivao "Atomgrad" zbog proizvodnje plutonija za vojne potrebe. I sada se tamo nalaze strateška vojna poduzeća, pa nije ni čudo što je na željeznogorskom grbu prikazan medvjed koji trga jezgru atoma. Laicima to izgleda prilično nadrealistično, ali s gledišta stručnjaka sve je na svome mjestu.

Grb Željeznogorska (Krasnojarski kraj, 3800 km istočno od Moskve).Grb Željeznogorska (Krasnojarski kraj, 3800 km istočno od Moskve).

"Može se po milijunti put na grbu prikazati nešto uobičajeno i izlizano, primjerice, lav, orao ili ljiljan. Međutim, u osmišljavanju grbova se cijene individualna rješenja koja nisu šablonska", objašnjava Dmitrij Ivanov, član Udruge heraldičara Rusije. Na grbu Željeznogorska nema ničeg "heretičnog". Njegova kompozicija se sastoji od jednostavnih i jasnih elemenata: od zvijeri, obruča i lopte. "Pomoću tradicionalnih heraldičkih figura i metoda može se prikazati svaka ideja i tehnologija: od fotografije i snimanja zvuka do interneta", objašnjava Ivanov.

Grb Republike Komi (subjekt Ruske Federacije, nepunih 1000 km sjeveroistočno od Moskve). U znak poštovanja prema umjetnosti drevnog naroda Komi, tj. prema takozvanom „permskom stilu prikazivanja zvijeri“.
Grb Černiševskog rajona (Zabajkalski kraj, 4800 km istočno od Moskve). Oči vas ne varaju – ovo je zaista dinosaur. Ili preciznije: „Kulindadromeus zabaikalicus“! Arheolozi su prvi put pronašli ostatke ove vrste dinosara u Černiševskom rajonu prije nekoliko godina.
Grb Srednjekolimska (Jakutija, 5340 km istočno od Moskve). Mamut. U Jakutiji je pronađeno mnogo ostataka mamuta.
Grb malog industrijskog grada Petrovska Zabajkalskog (Zabajkalski kraj, 4500 km istočno od Moskve). Primjer sovjetske helardike: dizelska lokomotiva, krčag i istopljeni metal.
Grb Jakutije (gotovo 5000 km istočno od Moskve). Prikazani su crteži na stijenama koji su ranije pronađeni u ovom rajonu.
 
 

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće