U studenom 1941. godine, kada su njemačke trupe okupirale veliki dio SSSR-a i ugrozile čak i Moskvu, sovjetsko rukovodstvo po hitnom je postupku evakuiralo iz Moskve dvije tvornice s radnicima i njihovim obiteljima i premjestilo ih u gradić Mijas na Uralskim planinama. Na novoj lokaciji evakuirani su pogoni dobili zadatak da u najkraćem mogućem roku punom parom pokrenu proizvodnju motora, mjenjača i zadnjih osovina, kao i drugih rezervnih dijelova za tenkove i vojnu tehniku. Bio je to herojski početak rada suvremene uralske tvornice koja je 2021. godine obilježila 80. godišnjicu svoga postojanja.
Tvornica je 1943. godine dobila zadatak da proizvodi čitav spektar transportnih sredstava. Zatim je Državni komitet za obranu donio odluku da se kompletna proizvodnja teretnih vozila prebaci u Mijas. Toga je dana mala tvornica, koja je ranije pravila dijelove i ograničeni broj osnovnih kamiona, pretvorena u veliko poduzeće koje se specijalizira za proizvodnju vojnih transportnih vozila.
U srpnju 1944. godine tvornica "Ural" na prvu je liniju fronta poslala prvu seriju svojih kompletno modificiranih kamiona ZIS-5B, a dva je mjeseca kasnije poslala već 1000 vozila. Bili su to tipovi kamiona čija je namjena prijevoz ljudstva, streljiva, lijekova i drugog dragocjenog tereta na prvu liniju fronta.
Do kraja rata ovo je poduzeće na prvu liniju fronta otpremilo 6800 vozila. S vremenom je kompanija "Ural" postala najveći proizvođač vojnih i civilnih kamiona u Sovjetskom Savezu.
Navodimo popis najboljih vozila napravljenih u ovoj legendarnoj tvornici.
Kamion ZIS-5 na Vojnoj paradi u čast 76. godišnjice pobjede u Velikom domovinskom ratu u Volgogradu.
Kirill Braga/SputnikZIS-5 bio je prvo vozilo koje je izašlo iz tvornice poslije njezinog osnivanja.
Kamion je sišao s tvorničke trake 1942. godine. Napravljen je od osnovnih resursa koje je poduzeće moglo dobiti poslije evakuacije.
Prva verzija modela ZIS-5 imala je kabinu s drvenom konstrukcijom i daskama umjesto metalnih listova. Vozilo je imalo samo jedan far i kočnice samo na zadnjim kotačima.
Vješanje je bilo bez amortizera, a kabina nije imala grijanje.
Vozilo je imalo najjednostavniju moguću konstrukciju. Pa ipak, bilo je pouzdano i pokazalo se odličnim na neravnom terenu, s obzirom na pogon 4x2.
Do 1944. godine, kada je tijek rata već preokrenut u korist Sovjetskog Saveza, poduzeće je uspjelo odstraniti sve nedostatke prvog modela ZIS-5, tako da je nova verzija ZIS-5B ubrojana među vozila s najvećim brojem proizvedenih primjeraka u zemlji.
Taj je model u više navrata modificiran, sve dok ga nije nadmašilo vozilo sljedeće generacije "Ural-375", koje se pokazalo još boljim na neravnom terenu te je imalo veću nosivost.
Ural-375D
LutzBruno(CC BY-SA 3.0)\"Ural-375" bio je kamion s pogonom na svim kotačima, imao je 180 konjskih snaga i pojavio se početkom 1960-ih. Vozači su ga često zvali "proždrljivac" zbog velike potrošnje. Na 100 kilometara trošio je oko 48 litara benzina marke AI-93.
On je došao na smjenu starom modelu ZIS-5B i svim njegovim modifikacijama u vojsci, jer je bio odličan za neravan teren te je imao veliki potencijal za modificiranje i korištenje u svojstvu višenamjenske vojne platforme. Na primjer, "Ural-375" mogao se modificirati i koristiti kao terenska benzinska cisterna, kao dizalica itd.
Kasnije se u verzijama modela "Ural-375" odustalo od benzinskih motora, tako da je ovaj kamion postao dizelaš. Pored toga, dobio je i veću nosivost, tako da se na njega moglo montirati oružje pa je ovo pomoćno transportno sredstvo postalo pravo vojno vozilo.
Ural 4320
Vitaly V. Kuzmin/vitalykuzmin.netKompanija je 1976. godine napravila "Ural 4320", koji je zatim godinama bio serijski proizvođena platforma za vojsku i naoružanje.
Zahvaljujući izuzetnoj prohodnosti i odgovarajućoj bazi, "Ural" je opremljen višecijevnim bacačem raketa "Grad", što je bila prilično napredna tehnologija sovjetske epohe. Kasnije su vojni inženjeri čak i dopunili arsenal ovog vozila automatskim topovima ZU-23-2.
Ove borbene modifikacije vozila "Ural" prvi su put primijenjene u Afganistanu, a zatim su postale jedan od osnovnih tipova oružja tijekom konflikta u Čečeniji.
Oružane snage Ruske Federacije još uvijek koriste kamione "Ural", jer je ovo transportno sredstvo zaista nezamjenjivo i može prevesti što god treba i gdje god treba. Svaki vojni "Ural" ima nosivost 7 tona, pogon 6x6 i razvija brzinu od 85 km/h, čak i na neravnom terenu. Osnovna verzija vojnog "Urala" košta 48 600 dolara i može se vidjeti u vojskama širom svijeta. Na primjer, ovi se kamioni dosta koriste u vojskama Zajednice neovisnih država, a također u Istočnoj Europi i Latinskoj Americi.
Ural Next s mobilnom dizalicom i dvostrukom kabinom.
Artjom Svetlov (CC BY 2.0)Pored svih ovih vojno-transportnih i pomoćnih transportnih vozila koja se koriste i dan-danas, tvornica "Ural" proizvodi i komercijalne kamione za rudnike, za drvno-prerađivačku industriju, kao i za potrebe naftne i plinske industrije. Kompanija proizvodi širok asortiman terenskih vozila pod brendom "Ural Next".
Ta vozila spadaju među najjeftinije terence koji troše najmanje goriva. Cijena im se kreće od 50 000 do 150 000 dolara, ovisno o konfiguraciji.
Novi "Ural" ima ekonomični četverotaktni motor s tekućim hlađenjem i 312 konjskih snaga. Ova su vozila prilagođena i za funkcioniranje na temperaturama od -45 do +40 stupnjeva Celzija. Svako vozilo može nositi od 7 do 12 tona tereta. Nosivost varira ovisno o tome prevozi li se standardni civilni teret ili drvena građa, rasuti građevinski materijal, gorivo itd.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
