Kako je američki "Studebaker" postao "kamion pobjede" u SSSR-u (FOTOGRAFIJE)

Amerikanci i Englezi su tijekom Drugog svjetskog rata isporučili Sovjetskom Savezu desetke različitih vrsta tehnike, no Rusi su najviše cijenili američke kamione te su njih iščekivali s najvećim nestrpljenjem.

1. "'Studebaker' sigurno zaslužuje da mu bude podignut spomenik, kao što se svuda podizao čuvenim tenkovima T-34", napisao je artiljerac Ilja Marjasin. Njega su vozači u sovjetskoj vojsci najviše voljeli. "Studebaker US6" je često bio spas za Crvenu armiju, koju je tijekom cijelog rata mučio nedostatak vozila. Od svih vozila koja su isporučena SSSR-u u okviru američkog Zakona o zajmu i najmu ovi kamioni su pristigli u najvećem broju, ukupno 200 000 do kraja rata.

Kamioni

2. "Studeri", kako su ih vojnici zvali, bili su predviđeni za 2500 kg tereta, ali su često prevozili i po četiri tone. Moćni kamion s prednjom i zadnjom vučom na cesti je razvijao brzinu od 70 km/h, a s rezervoarom od 150 litara mogao je prijeći 400 kilometara. Glavni "aduti" Crvene armije su bili ZIS-5 i GAZ-AA, no oni se nisu mogli mjeriti s prekooceanskim "kolegom". "'Studebaker' je, naravno, bolji", smatrao je poručnik Šestog zasebnog gardijskog minobacačkog diviziona Pavel Gurevič: "Zisovi su bili dvoosni i gasili su se na lošoj cesti. A 'studebakeri' su terenci, imali su i prednju i zadnju vuču, i mogli su bolje manevrirati. U močvarama Karelije su nam baš dobro došli."

Napredovanje sovjetske vojske put Berlina.

3. "Imali smo dovoljno kamiona, ali su se oni zaglavljivali na cestama, pa smo ih morali izvlačiti iz blata i doslovce ih tegliti", napisao je kasnije vezist Semjon Brevdo: "Spas su bili američki kamioni 'studebakeri'. Oni su napred iznad branika imali vitlo s čeličnom sajlom... Taj kamion je mogao sam sebe izvući ako se drugi kraj odmotane sajle ima za što zakačiti, a mogao je izvući i bilo koji drugi kamion. Ako je kolona imala jedan ili dva 'studebakera', to je bio spas."

Kamion Studebaker izvlači haubicu M-30 kalibra 122 mm iz 1938.

4. "Studebakeri" su korišteni za vuču oruđa kalibra 150 mm, kao i za prijevoz tereta i ljudstva. Pored toga, na američki kamion je montirana modifikacija gardijskih višecijevnih raketnih lansera tipa "Kaćuša", model BM-31-12 koji je u narodu bio poznat pod nazivom "Andrjuša".

Plotun gardijskih minobacača.

5. Američki kamioni su služili i kao cisterne za prijevoz benzina. Na njima su montirane radionice s alatom za popravak vozila, ili s kovačkim, bravarskim, mehaničarskim i električarskim alatom, kao i kratkovalne radio-stanice RAT za vezu Glavnog stožera s frontovima. Jedan od malobrojnih nedostataka američkog kamiona bilo je to što su mu trebali kvalitetnije ulje i gorivo, za razliku od sovjetskih kamiona ZIS i GAZ.

6. Kabina "studera" je bila od metala, bila je prostrana i funkcionalna. Za razliku od sovjetskih kamiona, u američkom kamionu su tvornički bila ugrađena sklopiva sjedišta. Karoseriju je pokrivalo debelo platno tako da je vojnicima bilo toplo, pa su mogli čak i odspavati.

7. Sovjetski Savez je bio iskreno zahvalan proizvođačima izvanrednog američkog kamiona. Zbog toga je 5. siječnja 1945. godine šef sovjetske državne komisije za nabavu u SAD-u, general-lajtnant Leonid Rudenko, poslao rukovodstvu Studebaker Corporation fotoalbum "Studebaker na sovjetsko-njemačkom frontu" s mnogobrojnim snimkama koje ilustriraju službu američkih kamiona u Sovjetskom Savezu. Danas se taj fotoalbum čuva u arhivu nacionalnog muzeja kompanije u South Bendu, Indiana.

Mađarska, Budimpešta. Prelazak sovjetske vojske preko Dunava po pontonskom mostu.

8. Po završetku rata većina kamiona je vraćena Americi. Jedan broj vozila je ipak ostao u SSSR-u, i do sredine 1960-ih se intenzivno koristio za potrebe poljoprivrede, industrije i sovjetske vojske.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće