Deset činjenica o redatelju Andreju Tarkovskom koje morate znati

Igor Gnevašev/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Andrej Tarkovski najutjecajniji je ruski redatelj poslije Sergeja Ejzenštejna. Njegovi filmovi redovno se pojavljuju na listama najboljih filmova u povijesti svjetske kinematografije. Divila su mu se imena sedme umjetnosti od Christophera Nolana i Guillerma del Tora do Krzysztofa Kieślowskog i Larsa von Triera.

1. Jedan od glavnih redatelja sovjetskog novog vala

Poslije Staljinove smrti u SSSR-u došlo je do takozvanog otopljavanja, liberalizacije društvenog i političkog života, a na filmu ponovo postalo moguće autorsko izražavanje. Pojavila se čitava plejada redatelja koji su nazvani sovjetskim novim valom. Svi su završili VGIK, prvu na svijetu filmsku školu, i sebe doživljavali pripadnicima svjetske kinematografije.

Jedan od najznačajnijih redatelja sovjetskog novog vala Tarkovski nije samo najpoznatiji, nego i najneobičniji njegov predstavnik. U svojim radovima stvorio je prepoznatljiv vizualni stil, a njegova uporna religiozno-moralna traganja bila su krajnje neobična za sovjetsku kinematografiju. Na njegovom spomeniku na groblju Sainte-Geneviève-des-Bois kraj Pariza uklesano je "Čovjeku koji je vidio anđela".

2. Sin istaknutog pjesnika

Arsenij Tarkovski dugo je bio poznat kao prevoditelj orijentalne poezije, a svoju prvu poetsku zbirku objavio tek s 55 godina. Danas se smatra jednim od najvećih poslijeratnih pjesnika. Tarkovski stariji imao je složen odnos sa sinom, budući da je napustio obitelj kada je Andrej bio dijete. Film "Zrcalo" baziran je na tim uspomenama iz djetinjstva.

Slavni redatelj cijenio je očev poetski dar i koristio njegove pjesme u tri svoja filma. Jedna od njih je "Evo i ljeto je prošlo" na čije je stihove u vrijeme perestrojke komponirana glazba i bila hit. U "Stalkeru" stihove recitira Aleksandar Kajdanovski koji igra glavnu ulogu.

3. Prvi sovjetski redatelj koji je pobijedio u Veneciji

Postao je svjetski poznat već kao tridesetogodišnjak, kada je 1962. godine senzacionalno osvojio venecijanskog "Zlatnog lava" s filmom "Ivanovo djetinjstvo", ratnom dramom o dječaku koji postaje izviđač. Ovaj film počeo je snimati drugi redatelj, ali je snimanje propalo. Tarkovski je u suradnji s koautorom prepravio scenarij i snimio ponovo sav materijal. Ironijom sudbine ova nagrada ostat će najveće njegovo priznanje u karijeri. Sovjetski činovnici nisu mu dozvoljavali da sa svojim filmovima sudjeluje u natjecateljskim programima festivala.

4. Žrtva sovjetskog sustava i potvrda njegove neponovljivosti

Cjelokupan stvaralački period redateljevog života protekao je u znaku borbe protiv cenzure. Njegovi scenariji nisu realizirani ili su bili ispravljani i bunkerirani. Tijekom dvadesetogodišnje karijere u SSSR-u snimio je svega šest igranih filmova. Na kraju je emigrirao, ali je u inozemstvu napravio samo jedan film, "Žrtva" (1986.). Umro je od raka pluća u Parizu s 54 godine.

U to vrijeme, ma kako čudno izgledalo, njemu je omogućavano ono što drugima nije. Čak ni funkcionari nisu mogli potpuno ignorirati njegov talent. Poslije uspjeha "Ivanovog djetinjstva" dojučerašnji debitant dobio je priliku snimiti "Andreja Rubljova" (1966.), izuzetno skup, veliki film o čuvenom ruskom ikonopiscu s nejasnim izgledima na komercijalni uspjeh. Zbog tehničke greške i stvaralačkih problema snimanje "Stalkera" dvaput je prekidano, međutim Tarkovski je dobio budžet za treći pokušaj, što je primjer bez presedana (film je prikazan 1979. godine).

5. Vjerovao u pretkazanja, komunicirao s ekstrasensima

Tarkovski je u mladosti upao u loše društvo, pa ga je majka poslala na godinu dana na geološku ekspediciju. Jednom je tijekom noći u kolibi čuo zagonetni glas koji mu je dva puta ponovio da napusti kolibu. Kada je Tarkovski poslušao i izašao, na njegovo sklonište pao je stari bor i raznio kolibu u komadiće. Redatelj je počeo vjerovati u pretkazanja, zanimao se za paranormalne psihičke fenomene, komunicirao s ekstrasensima, a tema hipnoze i ekstrasenzorne percepcije našla je mjesto u njegovim filmovima.

6. Autoru romana "Solaris" nije se svidjela ekranizacija Tarkovskog

"Solaris" Tarkovskog (1972.) slovi kao klasik znanstvenofantastičnog žanra. Međutim, poljski pisac Stanisław Lem, koji je izmislio planet-ocean, bio je neprijateljski raspoložen prema filmu, zbog pomicanja težišta. "Tarkovski nije snimio 'Solaris', nego 'Zločin i kaznu'", primijetio je on. Ipak, film je bez sumnje doprinio popularizaciji knjige. James Cameron dugo je sanjao da snimi svoju verziju, a Steven Soderbergh ju je i snimio.

Tarkovski se u "Stalkeru" još više udaljio od izvornog teksta - romana "Piknik pokraj puta" braće Strugacki, ali oni se nisu ljutili jer su i sami napisali više ruka scenarija. Oni su u Americi 2016. godine pokušali snimiti seriju oslonjenu na tekst, no projekt je završio na pilot seriji. Prošle godine u Japanu emitirana je anime serija u 12 nastavaka Otherside Picnic, inspirirana ruskim romanom.

7. Bio je teškog karaktera

Tarkovski je bio izuzetno zahtjevan prema sebi i svom okruženju, posebno kolegama u struci. Njegovi dnevnici puni su pejorativnih ocjena stvaralaštva sovjetskih i svjetskih redatelja, od Stanleyja Kubricka do Woodyja Allena. Ni najmanje mu nije bilo neugodno osobno izgovoriti mnogo toga. Kada je Lars von Trier, veliki štovatelj Tarkovskog, svom uzoru pokazao film "Element zločina", ovaj ga je bez ustezanja nazvao "apsolutnim g.....".

8. Obožavao Bergmana, snimio film s njegovom ekipom

Ingmar Bergman bio je uzor Tarkovskom. Pritom je osjećaj ushićenja i uvažavanja bio uzajaman. Švedski klasik ruskog je redatelja karakterizirao kao velikog majstora sedme umjetnosti. Radeći na svom posljednjem remek-djelu "Žrtva", Tarkovski je angažirao cjelokupnu Bergmanovu ekipu, od tumača glavne uloge Erlanda Josephsona do administratora. Čak je želio i snimati na otoku Faro na kojem je Bergman živio i snimao filmove, ali zbog blizine vojne baze nije dobio dozvolu, pa se zaustavio na obližnjem otoku Gotland.

Najzanimljivije je da se Bergman i Tarkovski zapravo nikada nisu ni sreli osobno. Ipak, jednom su se u isto vrijeme našli na istom mjestu, u kinu u Stockholmu, ali su se mimoišli.

9. Jesu li svi veliki ruski redatelji nasljednici Tarkovskog?

Aleksandar Kajdanovski u ulozi Stalkera

Rukopis i stil Andreja Tarkovskog sa svim onim dugim, razvučenim kadrovima, nalik snoviđenjima, apsolutno su prepoznatljivi. U Oksfordskom rječniku postoji čak i riječ tarkovskian – "otprilike u maniri Tarkovskog". Mnogi redatelji u svijetu zaista razvijaju njegov filmski jezik u svojim ostvarenjima. Tako je, između ostalog, i u Rusiji. Samo sa snimanja "Stalkera" ponikla su dva redatelja, po duhu i stilu bliska velikom umjetniku. To su Aleksandar Kajdanovski (igrao Stalkera) i Konstantin Lopušanski (bio stažer na snimanju).

Osim toga, termin "nasljednik Tarkovskog" može se smatrati prijelaznom titulom kojom se odaje priznanje svakoj novoj zvijezdi autorskog filma u Rusiji, bez obzira na to je li spomenuti redatelj zaista to jest. Tim epitetom bili su ojvenčani i Aleksandar Sokurov i Andrej Zvjagincev. Istina obojica su bili slavodobitnici Venecijanskog festivala.

10. Utjecao na anime i računalne igrice

Po motivima "Stalkera" nastala je istoimena serija survival horror računalnih igara. Na utjecaj Tarkovskog više puta ukazivao je japanski dizajner igara Hideo Kojima, autor "Metal Geara" i "Death Strandinga". Veliki poklonik ruskog redatelja ostao je i Mamoru Oshii, tvorac anime franšize "Duh u oklopu" (u stilu Tarkovskog je naročito njegov igrani film "Avalon"). U dvije anime serije "Moonlight Mile" i "Blue Dragon: Tenkai no Shichi Ryuu" postoje junaci s prezimenom Tarkovski.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće