Kada je Tarkovski pred komisijom u filmskom studiju čuvenog Mosfiljma predstavljao scenarij svog filma, svi su mislili da je to film o malom izviđaču Ivanu koji je u ratu izgubio najbližu rodbinu i postao nešto poput "pukovnijskog djeteta". Kada je film snimljen, postalo je očigledno koliko su pogriješili.
"Ivanovo djetinjstvo" sa svojim neurotičnim ritmom i naracijom iz kuta djeteta s nepopravljivo uvrnutom psihom ni u kojem slučaju nije bio ni nalik na patriotsku vojnu dramu. I premda su sovjetski kritičari i dalje pisali o "djetinjstvu uništenom ratom", čudne osjećaje koje je film pobuđivao imao je hrabrosti precizirati tek Jean-Paul Sartre. "U ratu su svi vojnici bezumni. To dijete monstrum predstavlja objektivno svjedočanstvo njihovog bezumlja zato što je najbezumnije od svih njih."
Prvi film Tarkovskog postao je jedan od komercijalno najuspješnijih njegovih filmova, a u SSSR-u ga je vidjelo 16,7 milijuna gledalaca. U inozemstvu je dobio "Zlatnog lava" u Veneciji, glavnu nagradu Međunarodnog filmskog festivala u San Franciscu i još preko 15 priznanja u više zemalja.
Priča o dvoje zaljubljenih ljudi čiju je sreću uništio rat. Film "Ždralovi lete" osvojio je 1958. godine glavnu nagadu Canneskog festivala, a direktor fotografije Sergej Urusevski i glumica Tatjana Samojlova dobili su ponude iz Hollywooda.
U filmu nema lakirovke, odnosno uljepšavanja sovjetske stvarnosti, slike "moćnog naroda" pred licem strašnog rata, naglašenog heroizma i didaktike, karakterističnih za filmove tog vremena. Ali su zato prikazane muke rata u pozadini i sudbine konkretnih ljudi s njihovim brigama. Ljudski, dirljiv film s paradoksalno sretnim krajem i ujedno značajno ostvarenje početka hruščovljevog otopljavanja.
Velika filmska epopeja o ruskom društvu u vrijeme rata protiv Napoleona, snimljena po istoimenom romanu Lava Tolstoja, dobila je Oscara i desetke drugih međunarodnih nagrada. To je prvi Oscar za neki sovjetski igrani film i jedno od najskupljih filmskih ostvarenja u svjetskoj kinematografiji.
Bondarčuk je čvrsto slijedio Tolstojevu misao u transponiranju romana, pa ga je napravio u više dijelova, a snimanje je trajalo punih šest godina. Upravo je zbog te pretjerane razvučenosti i sporog ritma "Rat i mir" kritiziran. Ali zato je tako impozantno snimljen, u masovnim scenama angažirane su tisuće ljudi, sudjelovale su čitave vojne jedinice, a film i po najsuvremenijim kriterijima ostavlja snažan utisak.
Sovjetsko-francuska koprodukcija nastala iz ideje o dokumentarcu o nomadskim plemenima u Kini postala je igrani film s gotovo anegdotskim zapletom. Mongol iz stepe ide u grad po prezervative jer po zakonu nema pravo na više od troje djece. Kući u stepu vraća se bez prezervativa, ali s televizorom, kapom i biciklom, spreman na ljubavni ritual bez odlaganja.
Glavne uloge igraju naturščici, a u filmu se pojavljuje samo jedan profesionalni glumac. Moguće da je upravo zbog toga ispao tako iskren. Putovanje mongolskog nomada u veliki grad postaje dirljiva refleksija o sudbini nomadskih naroda i njihovoj kulturi i tradiciji. Film je dobio "Zlatnog lava" u Veneciji, rusku nacionalnu nagradu "Niku", kao i nagradu Europske filmske akademije za režiju te je bio nominiran za Oscara.
Radnja u filmu "Ispijeni suncem" smještena je u vrijeme uoči masovnih staljinističkih represija. Sunčani ljetni dan 1936. godine. Cijela zemlja slavi godišnjicu staljinske gradnje cepelina, a obitelj "pravog komunista", Staljinovog miljenika, praznik provodi u vikendici u potpuno idiličnoj atmosferi. Sve dok se ne pojavi neočekivani gost.
Riječ je o jedinom ruskom filmu o "velikom teroru", koji je dobio i Oscara za najbolji strani film i Grand Prix Canneskog festivala.
Kako kažu njegovi tvorci, odrednica filma nije raskrinkavanje, ali je zato on ispunjen dramom u kojoj je obitavao sovjetski narod. Povijest, ljubav, tragedija, strast, nostalgija, klasna mržnja, u "Ispijenima suncem" ima mnogo istinski dramskih momenata.
Debitantsko ostvarenje Andreja Zvjaginceva "Povratak" dočekano je na Zapadu s istinskim oduševljenjem, a redatelj je prozvan nasljednikom Tarkovskog. Na Venecijanskom festivalu dobio je pet nagrada, uključujući, naravno, i "Zlatnog lava". Međunarodno udruženje filmskih novinara i kritičara (FIPRESCI) odlikovalo ga je svojim priznanjem dva puta za ovaj film, u Palm Springsu i Solunu.
Ova asketska drama o dvojici braće i neočekivanom povratku oca kojega jako dugo nisu vidjeli, tako da se susret mogao smatrati prvim, nije priča o ponovnom sretnom okupljanju razorene obitelji. Oni odlaze na psihološki gotovo neizdrživo putovanje automobilom, međutim, kuda i zašto, dječaci ne znaju do posljednjeg trenutka. Kritičari su film okarakterizirali kao dugoočekivani povratak ruskog filma visokoj stilizaciji, a stvaralaštvo ovog redatelja otada je u fokusu najznačajnih filmskih festivala na svijetu.
Film zatvara grandioznu tetralogiju Aleksandra Sokurova o tiranijama dvadesetog stoljeća, a čine je još "Moloh", "Bik" i "Sunce". Faust je ključ za razumijevanje prva tri dijela. Svi glavni junaci slični su Faustu, zaključivši u sebi pakt s nečistom silom. Međutim, "Faust" šokira odstupanjima od Goetheovog klasika.
Priča filma gradi se na liniji ljubavi između Fausta i Margarite, klasični obrati u radnji nisu prisutni, ali faustovska tema obiluje novim varijacijama i motivima. Film je prije svega priča o padu duše i granica ljudskosti. Snimljen na njemačkom jeziku, osvojio je Zlatnog lava na venecijanskoj Mostri, nagradu katoličke asocijacije SIGNIS, priznanje Future Film Festival Digital Award i rusku nacionalnu filmsku nagradu "Nika".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
