Zašto morate pogledati "Bajku nad bajkama", nadrealni sovjetski animirani film Jurija Norštejna
Više od četiri desetljeća nakon premijere Norštejnovog remek-djela, njegovo vizualno pripovijedanje i dalje je mnogima nerazumljivo. Treba ga gledati iznova i iznova da biste ga razumjeli.
Pomalo nadrealan
Prepuna misterija i mudrosti, "Bajka nad bajkama" (1979.) nije baš prosječan animirani film. To je 29-minutna meditacija o usamljenosti, gubitku i evoluciji života, s mješavinom stvarnih i nadrealnih elemenata.
Jedna od ruskih najcjenjenijih dramskih spisateljica, Ljudmila Petruševska, bila je koautor scenarija za "Bajku nad bajkama". Norštejnovo remek-djelo osvojilo je brojne prestižne međunarodne nagrade, a 1984. na Olimpijskom festivalu umjetnosti u Los Angelesu proglašeno je najboljim animiranim filmom svih vremena.
Norštejn je naziv "Bajka nad bajkama" pozajmio iz istoimene pjesme turskog pjesnika Nazima Hikmeta, čija je poezija prevedena na više od pedeset jezika, uključujući i ruski.
U "Bajci nad bajkama" svijet se promatra kroz širom otvorene, tužne, uplašene oči malog, sivog vuka, koji nas vodi kroz ovu složenu priču. Dominantan je lajtmotiv čitave priče čuvena ruska uspavanka koja upozorava da po rasplakanu djecu dolazi sivi vuk i odvlači ih u šumu.
Na prvi pogled, "Bajka nad bajkama" čvrsto je sašiven patchwork sastavljen od raznih metafora i osobnih uspomena, kao što su mala djevojčica koja preskače vijaču, žena koja pere rublje, pjesnik s harfom, kapljica koja se slijeva niz list, ukusne, crvene jabuke koje padaju na bijeli snijeg...
To je također i pjesnički osvrt na bolne rane iz Drugog svjetskog rata koje teško da će ikada biti zacijeljene. Juruj Norštejn rođen je u Moskvi 1941. godine. Sjećanja na razorni rat oduvijek su ga pratila.
Jedna od najsnažnijih scena iz Norštejnovog animiranog filma ona je u kojoj žene sa svojim muževima plešu uz divne zvuke tanga "Varljivo sunce", dok već sljedećeg trenutka one ostaju same, a njihovi voljeni partneri odjednom bivaju zatečeni ispred streljačkog voda. Rat je krivac što su kolone vojnika zauvijek nestale u mraku. Jadne žene bile bi samo izvještene o tome da su njihova braća, muževi i sinovi ubijeni u borbama...
Sjećanja i snovi
"Svi mi imamo svoje vremeplove. Oni koji nas vraćaju u prošlost su sjećanja. A oni koji nas vuku naprijed su snovi", smatra Herbert Wells. U svojoj "Bajci nad bajkama" Jurij Norštejn, živa legenda ruske animacije, izmiješao je slojeve sjećanja i snova kako bi potaknuo mir i nadu. Norštejn je guru animacije koji ne koristi računalnu grafiku u svojim filmovima. Jedan od njegovih filmova, "Ježić u magli", bio je najbolje rangiran prema anketi provedenoj 2003. godine na Festivalu animiranog filma Laputa u Japanu, gdje je 140 animatora iz čitavog svijeta biralo najbolje animirane filmove u povijesti.
Stvarajući "Bajku nad bajkama", Norštejn je koristio više slojeva staklenih ploča kako bi postigao nekonvencionalne trodimenzionalne efekte. I uspio je! "Bajka nad bajkama" je kao retrovizor koji odvaja naratora od bolne prošlosti. Slike djetinjstva, s velikim nadama i gorkim razočaranjima, pomažu gledateljima da se povežu s pričom s univerzalnom i humanističkom privlačnošću. Da bi dodao autentičnost, Norštejn je u svojoj animaciji koristio dokumentarne snimke vatre, vode i snijega. Supernaturalistički okviri, suprotstavljeni manje-više poznatoj prirodi svijeta, pomogli su da "Bajka nad bajkama" postane ručno rađeno vizualno remek-djelo.
Glazba u animiranom filmu služi kao odskočna daska da potakne mudrost. Trijumfalni Mozart ilustrira epizode radosti i sreće, dok se tragični Bach čuje u scenama razočaranja, usamljenosti i očaja. U "Bajci nad bajkama" sve je promišljeno do posljednjeg detalja – zastrašujući zvukovi, sablasne slike, prolazni odsjaji i točke iznenadne, drhtave svjetlosti. U Norštejnovoj retrogradnoj viziji svijeta definitivno ima malo svjetla na kraju tunela i osjećaja pripadnosti.
"Bajku nad bajkama" možete pogledati ovdje!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu