Što je realnost, a što fikcija u Netflixovoj seriji o ruskoj špijunki "In from the Cold"

Kultura
MARIJA TOKMAŠEVA
Autori serije svojski su se potrudili rekonstruirati Moskvu iz 90-ih, a ne samo angažirati ruske glumice. No je li im sve pošlo za rukom?

Na Netflixu se pojavila serija "In from the Cold" na vječito aktualnu temu sukoba između Rusije i Amerike, čija se radnja pritom većim dijelom odvija u Španjolskoj. Upravo u ovoj zemlji agent CIA-je pronalazi, činilo bi se, običnu Amerikanku Jenny koja je tamo došla s kćeri na natjecanje u umjetničkom klizanju. Ali Jenny nije uvijek bila obična Amerikanka. Nekada je pod imenom Ana Šepot radila za KGB i likvidirala neprijatelje Rusije, virtuozno ovladavajući njihovom sviješću, pa čak i vanjskim izgledom. U današnje vrijeme u Madridu događa se serija ubojstava, koja podsjećaju na Anin stil likvidacije. Sada agent CIA-je uz njezinu pomoć treba otkriti počinitelja. 

Serija "In from the Cold" fikcija je u svakom smislu, premda u njoj postoji dio realnosti. To nije čista izmišljotina kao "Crveno usijanje", ali ni parodijski prikaz života i karaktera Rusije kakav se može vidjeti u seriji "Ubijanje Eve". Autori su vrlo ozbiljno shvatili svoj posao i svojski se potrudili rekonstruirati epohu 90-ih u Rusiji. Nije im, ipak, sve pošlo za rukom. Saznajte koji su plusevi i minusi ove američke serije.

(+) Ruski jezik bez naglaska

Jenny glumi Margarita Levijeva, rođena u Lenjingradu, koja je s 11 godina emigrirala s roditeljima u SAD, gdje je izgradila glumačku karijeru. Jedna od njezinih skorijih većih uloga je i seriji "Kronike Times Squarea" s Jamesom Francom. Jenny, odnosno Anju Šepot, u mladosti igra ruska glumica Stasja Miloslavska. S obzirom na to da flashbackovi u devedesete godine zauzimaju praktički polovicu serije, uloga Miloslavske zajedno s Levijevom, koja nije zaboravila ruski, može se nazvati glavnom. Još je jedna ključna ruska glumica Aljona Hmeljnicka. U američkom projektu dobila je ulogu nastavnice Šepotove, koja će, naravno, utjecati i na priču suvremene Jenny.

(-) Mitovi o špijunima i izdajnicima

Osnovno je pitanje kako je Anja Šepot, koja posjeduje izuzetne špijunske kvalitete, uspjela postati obična američka žena i po svoj prilici već od početka 2000-ih živjeti sasvim prosječan život. Ključni odgovor može se naći tek na samom kraju serije, očigledno najavljujući mogući nastavak. Ali u početku ovu neobičnu priču agent CIA-je objašnjava jednostavno i pragmatično: ekonomija je propala, agenti više nisu bili prioritet vlasti, i "kada je Rusija popustila stisak, Šepot je pronašla šansu za slobodu". Pritom junakinja Aljone Hmeljnicke pred kraj serije priznaje da su je osudili za veleizdaju i prognali u Sibir, koji tada već odavno nije bio mjesto za progonstvo.

(+) Atmosfera devedesetih 

Ruski dio serije "In from the Cold" događa se u Moskvi tijekom zime 1994. godine, o čemu svjedoči i crveni, i zaista autentičan, titl. Što se vremenske odrednice tiče, možemo se čak složiti s agentom CIA-je, divljih 90-ih vlast možda zaista nije imala mnogo vremena za vanjsku politiku.

Već u prvom flashbacku Anja Šepot ide na rave zabavu u napuštenoj tvornicu. Tu se okuplja "zlatna" mladež i ona upoznaje suradnika kineskog veleposlanstva. Ne pije samo votku, nego i šampanjac. Sve to uz soundtrack koji podsjeća na grupu "Tehnologija", popularnu tih godina. Odlično su stilizirani i Anjini kostimi, koja voli kombinezone i komplete s hlačama u vojničkom stilu a također i odjeća drugih likova. Stil junakinje podsjeća na "Ket" iz kultnog filma Alekseja Balabanova "Brat" (dostupan na Netflixu), što je vjerna kopija realnosti u Rusiji devedesetih.

(-) Moskovski metro i još ponešto

Iako su autori pokušali nekako prenijeti atmosferu ruskih devedesetih, pali su na istom mjestu kao i većina stranih filmaša koji snimaju film o Rusiji, a Moskvu poznaju u najboljem slučaju preko studija u Bugarskoj. "In from the Cold" u potpunosti je snimljen u Madridu, gdje se odvija glavna radnja vezana za sadašnjost. Ali ipak, autori nisu mogli izbjeći prikazivanje ruskog prijestolničkog metroa. Što je šteta, jer svako tko je posjetio ruski metro može primijetiti da su te scene snimljene ili u studiju ili su korišteni prijelazni kadrovi iz nekog europskog ili čak njujorškog metroa, posebno kada se radi o podzemnim prolazima. 

Printovi na zidovima po motivima legendarnih mozaika Aleksandra Dejneke nisu posebno uspjeli.

(+/-) Uređenje interijera 

Interijeru stanova također nije posvećena dovoljna pažnja kao, na primjer, u HBO-ovoj seriji "Černobil". Istina je da se radnja tamo odvija 1986. godine, a ovdje 1994. godine. Ali treba priznati da se u tih osam godina većina kasnosovjetskih interijera nije promijenila. U flashbackovima se konkretno pojavljuju dva stana: službeni stan Anje Šepot i stan njezine obitelji koji se pojavljuje u posljednjoj epizodi. Prvi je od njih urađen čak prilično solidno. Tu su, na primjer, u kuhinji postavljene limene kutije s natpisima (bez grešaka) "gerkules" (vrsta zobenih pahuljica) i "muka" (brašno), što su važni predmeti interijera. Dok drugi izgleda kao običan europski stan, skromno opremljen namještajem tipa IKEA, ali s obaveznim tepihom na zidu odmah kod ulaza, zbog čega obiteljski susret u Moskvi ostavlja utisak stereotipne izvještačenosti.