Sedam legendarnih komedija Leonida Gajdaja koje trebate pogledati

1. Operacija "I" i druge Šurikove avanture, 1965.

"Operacija 'I' i druge Šurikove avanture"

redatelj Leonid Gajdaj, 1965./Mosfiljm

Rana Gajdajeva ostvarenja nisu masovno privukla pažnju publike. On je pokušao snimati revolucionarne filmove i ekranizirati klasičnu književnost. A onda se 1965. godine pojavio njegov film "Operacija ’I’ i druge Šurikove avanture" i postao prvi po gledanosti. Tako je ime ovog redatelja zauvijek upisano u povijesti sovjetske kinematografije. Danas ovaj film spada u klasična ostvarenja sovjetske komedije.

Film se sastoji od tri filmske novele, koje spaja lik glavnog junaka, mladića Šurika. Pomalo prost, ali pošten i principijelan student postao je miljenik cijelog naroda.

U prvoj noveli "Ortak" Šurik radi na gradilištu s čovjekom koji krši javni poredak i zloupotrebljava Šurikovu naivnost. U "Priviđenju" je Šurik toliko udubljen u pripremu ispita na fakultetu da ne primejćuje svoju lijepu kolegicu. U trećem je slučajno osujetio provalu u stan koju pripremaju lopovi Trus, Balbes i Bivalij. Ova komična trojka koju igraju Georgij Vicin, Jurij Nikulin i Jevgenij Morgunov postala je pravi kult. Lopovi se u istom sastavu pojavljuju i u drugim Gajdajevim filmovima: "Pas Barbos i neobični križ" ("Pës Barbos i neobičnij kross") i "Majstori za samogon" ("Samogonščiki").

2. Kavkaska zarobljenica ili Nove Šurikove avanture, 1966.

"Kavkaska zarobljenica" ili "Nove Šurikove avanture"

redatelj Leonid Gajdaj, 1966./ Goskino, Mosfiljm

Nesvakidašnji uspjeh "Operacije ’I’" doslovno je prisilio Gajdaja da snimi nastavak o Šuriku. Ovoga puta to više nije zbornik novela, nego dugometražni film. I u ovom se filmu pojavljuju komični lopovi Trus, Balbes i Bivalij.

Student dolazi na Kavkaz, u ljetnu ekspediciju čiji je zadatak prikupljanje narodnog folklora. On se upoznaje sa "sportašicom, komsomolkom i pravom ljepoticom" Ninom, koja se odmara kod strica i planira se udati za čovjeka koji je rodom iz ovih krajeva. Na njezinoj svadbi Šurik mimo svoje volje postaje suučesnik u otmici mlade, što je stari kavkaski običaj.

Žanr filma je definiran kao ekscentrična komedija u kojoj ima elemenata klaunijade, apsurdnih gegova i komične tehnike nijemog filma. I nastavak priče o Šuriku postao je najgledaniji film godine.

3. Dijamantna ruka, 1968.

"Dijamantna ruka"

redatelj Leonid Gajdaj, 1968. / Mosfiljm

Radnja i glavni lik u ovoj popularnoj komediji osmišljeni su specijalno za Jurija Nikulina, čuvenog glumca i cirkuskog klauna sa širokom lepezom komičarskih i glumačkih talenata.

Nikulin je s Gajdajem već radio, glumeći Balbesa, člana prevarantske trojke, a u "Dijamantnoj ruci" igra poštenog i skomnog sovjetskog građanina Semjona Gorbunkova. Tijekom putovanja po inozemstvu Gorbunkov je slomio ruku, a krijumčari su greškom pomislili da je on njihov "kolega" pa su mu zašili dijamante u gips.

Sovjetska milicija moli Gorbunkova joj pomogne raskrinkati kriminalce, tako da ovaj lik koji nimalo ne liči na heroja postaje pravi tajni agent na opasnom zadatku. On čak ni ženi ne može ispričati da je na tajnom zadatku. Njegov je oponent nevjerojatno šarmantan kriminalac koga igra Andrej Mironov, također zvijezda sovjetske kinematografije.

4. 12 stolica, 1971. 

"12 stolica"

redatelj Leonid Gajdaj, 1971. / Mosfiljm

Gajdaj je ovdje odstupio od žanra ekscentrične komedije, premda nije potpuno odbacio njezinu tehniku. On se okreće ekranizacijama književnih djela. Nekoliko godina razvijao je ideju da napravi film po motivima romana Ilje Iljfa i Jevgenija Petrova "Dvanaest stolica". Ovo je ostvarenje oborilo rekorde u prikazivanju za 1971. godinu.

Avanturist Ostap Bender dolazi u gradić Stargorod, gdje se upoznaje s bivšim plemićem Ipolitom Vorobjanjinovom. Ipolit traži stolice iz gostinske garniture, jer je njegova punica u jednu takvu stolicu zašila svoje dijamante za vrijeme revolucije. Problem je u tome što je stolice konfiscirala sovjetska vlast i rasprodala ih pojedinačno. Bender nudi pomoć u potrazi i zauzvrat traži dio pronađenih dijamanata.

Tako se ova dva pustolova otiskuju na putovanje kroz mladu sovjetsku zemlju u potrazi za željenim dijamantima i na tom ih putu čeka mnoštvo nevjerojatnih doživljaja. Međutim, nemaju sreće ni u jednoj situaciji, tj. ni s jednom stolicom.

5. Ivan Vasiljevič mijenja profesiju, 1973. 

"Ivan Vasiljevič mijenja profesiju"

redatelj Leonid Gajdaj, 1973. / Mosfiljm

U ovoj ekranizaciji kazališnog komada Mihaila Bulgakova Gajdaj ponovo uvodi Šurika, s tim što sada glumac Aleksandar Demjanjenko ne igra naivnog studenta, nego odraslog i ozbiljnog sovjetskog znanstvenika. On je napravio vremeplov i dospijeva direktno na dvor Ivana Groznog.

Ali nešto je loše krenulo i vremeplov se pokvario, tako da se Grozni našao u sovjetskom stanu, a umjesto njega je u prošlost greškom poslan carev dvojnik, i s njim lopov koji je upravo u tom trenutku pljačkao stan Šurikovog susjeda.

Ova je komedija bila vodeća filmska projekcija 1973. godine. Redatelj je prvobitno planirao opet angažirati Jurija Nikulina u ulozi Ivana Groznog, ali je Nikulin odbio ponudu jer nije očekivao da će vlast odobriti prikazivanje takvog filma. Na kraju je ovu ulogu sjajno odigrao Jurij Jakovljev.

6. Ne može biti!, 1975.

"Ne može biti!"

redatelj Leonid Gajdaj, 1975. / Mosfiljm

Film se sastoji od tri filmske novele, snimljene po motivima satiričnih priča Mihaila Zoščenka. Autor se u svim novelama podsmjehuje "malograđanskoj" ljubavi. Radnja je smještena u 1920-e, u doba slabljenja režima i nove ekonomske politike.

U prvoj noveli "Zločin i kazna" šef prodavaonice pozvan je da se javi istražitelju. Strahujući da će završiti u zatvoru i da će mu imovina biti konfiscirana, on moli svoju ženu da što brže sve rasproda, i ona to počinje raditi po hitnom postupku. Ali stvar je u tome što on zapravo i ne zna zašto je pozvan...

U drugoj je opisana "Zabavna avantura", tj. komične situacije u koje zapadaju ljudi kada varaju svog bračnog druga. Glumac vara suprugu s udanom ženom, a muž te udane žene spava s njezinom prijateljicom, dok je glumčeva žena s trećim gospodinom, susjedom glumčeve prijateljice... Na kraju svi oni budu raskrinkani i zajedno razmišljaju što im je činiti.

Treća se novela zove "Događaj na svadbi". To je priča o štetnosti spontanih postupaka. Junak Volođa u tramvaju upoznaje svoju buduću ženu i oni ubrzo zatim odlučuju sklopiti brak. On se zadržava kod brijača i zato sa zakašnjenjem stiže na svadbu koja je organizirana u kući roditelja mlade. I u gomili gostiju on ne može prepoznati svoju nevjestu, jer ju je vidio samo jednom, i to u zimskoj bundi i zimskoj kapi.

Kao i svi Gajdajevi filmovi, i ovaj je prepun glazbe i pjesama Aleksandra Zacepina, koje su prirasle srcu mnogim generacijama gledatelja.

7. U Deribasovskoj ulici lijepo je vrijeme, ili na Brighton Beachu opet pada kiša, 1992. 

"U Deribasovskoj ulici lijepo je vrijeme, ili na Brighton Beachu opet pada kiša"

redatelj Leonid Gajdaj, 1992./Mosfiljm

Posljednji Gajdajev film nije više sovjetski. To je komedija iz perioda Perestrojke koja se podsmjehuje posljednjim godinama postojanja SSSR-a i špijunskoj konfrontaciji sa SAD-om.

Amerikanci mole KGB da im pomogne u obuzdavanju razularene ruske mafije, i zato se tajni agent Fjodor Sokolov upućuje iz Odese ravno u Brighton Beach. Cilj mu je raskrinkati neuhvatljivog šefa mafije poznatog pod nadimkom "Artist", koji se prerušava u različite ljude i nitko ne može reći kako on zapravo izgleda. U tajnoj operaciji agentu pomaže šarmantna Amerikanka Mary.

Dugačak naziv filma zapravo je šifra pomoću koje se oni trebaju međusobno prepoznati. To je parodija na šifre iz doba Građanskog rata u Španjolskoj i revolucije u Čileu: "Iznad cijele Španjolske nebo bez oblaka" i "U Santiagu pada kiša".