"36-godišnji se neženja napije na novogodišnju večer i greškom upadne u stan jedne žene, upropaštavajući njezin romantični sastanak sa zaručnikom! Očekujemo li potresnu dramu ili psihološki triler? Nikako! Ovo je zaplet omiljene novogodišnje komedije!" – iz offa se čuje Jekaterinin glas, dok na ekranu promiču kadrovi iz čuvenog sovjetskog filma "Ironija sudbine", na kojima vidimo kako glavni junak očajnički pokušava ući kroz vrata.
Prije godinu dana ona je napravila kanal Soviet Movies Explained, gdje na engleskom strancima objašnjava sovjetske filmove. Nekim ostvarenjima posvećene su čak dvije ili tri objave. Da, sovjetski film nije sasvim jednostavan za razumijevanje, smatra ona, i zato nudi detaljna objašnjenja kulturnog konteksta.
Jekaterina već šest godina živi u Berlinu, otkako joj je muž tamo našao posao u IT sferi. Ona je arhitektica iz Moskve i "dijete pozne sovjetske epohe".
"Čim smo se preselili, imala sam ideju da napravim kanal o razlikama između života u Rusiji i Njemačkoj na engleskom jeziku. Ali u Rusiji se tada sve vrlo brzo mijenjalo, nisam uspijevala promovirati kanal i on je propao. Ipak, ostala mi je želja da snimim jedan novogodišnji prilog o 'Ironiji sudbine'. Čula sam od poznanika iz Berlina koji imaju veze s Rusima mnogo žalbi: Gledali smo 'Ironiju sudbine' i ništa nismo razumjeli! A tema kulturnih razlika oduvijek me je privlačila", kaže ona.
Jekaterina je snimila ovaj prilog i shvatila da to uopće nije jedini film čiji kontekst i šale mogu biti nerazumljivi strancima. Praktički su svakom sovjetskom filmu potrebna neka objašnjenja.
"Ne prepričavam zaplet, nego koristim neke fragmente kako bih govorila o svakodnevnici tog razdoblja. Primijetila sam da u sredini koja govori engleski postoji zanimanje za Rusiju kao za nešto egzotično, ali i dalje je prisutna gomila stereotipa zbog potpunog neshvaćanja kako smo živjeli i zašto smo se tako ponašali."
Jekaterina ima svoj popis stvari koje izazivaju najviše nedoumica kod stranaca. To su: nestašica robe, tipska izgradnja i obiteljski odnosi u SSSR-u.
"U filmu 'Voljena žena mehaničara Gavrilova' postoji jedan fragment gdje elegantno obučena junakinja šeta ulicom. Odjednom ispred nje netko izgura kutiju s velikim natpisom Made in Japan. Istog se trenutka oko kutije okupi gomila, premda nitko ne zna što je unutra. Ona također staje u red, ljudi se guraju i viču. Kada dobije robu, skida papir, a tamo je običan metalni lavor. U večernjoj haljini, na štiklama, ali sada s tim lavorom, ona nastavlja dalje", kaže Jekaterina.
Ova epizoda dobro ilustrira što znači deficit, smatra ona. U sovjetsko doba niste mogli jednostavno otići u prodavaonicu i kupite što vam treba. "To je stvaralo posebno psihološko stanje kod čitave nacije: ljudi su bili snalažljivi, poduzeti, znali su što, gdje i kako nabaviti, ali istovremeno je to bilo vrlo zamorno."
Ključna zabuna u "Ironiji sudbine" vezana je za još jednu karakteristiku sovjetskih gradova: svuda, ma u kojem se dijelu zemlje nalazili, mogli ste vidjeti potpuno identične zgrade i identične nazive ulica. Junak Ženja, poslije večeri u javnom kupalištu, odlazi avionom u drugi grad i upada u ono što on smatra svojim stanom. "Stranci ne mogu shvatiti kako se može pomiješati zgrada i ući u pogrešnu, istu takvu, čak u drugom gradu. Ali tada je bila planska ekonomija, bilo je potrebno brzo izgraditi stanove i oni su jednostavno štancanani i sklapani kao od kocki", objašnjava ona.
Ipak, stanova nije bilo dovoljno i niste mogli jednostavno ih kupiti za novac. Zato junak filma sa svojih 36 godina i dalje živi s majkom i to je društveno prihvatljivo.
Nije slučajno Ronald Reagan prije susreta s Mihailom Gorbačovom nekoliko puta gledao film "Moskva suzama ne vjeruje". Hteio je dokučiti tajanstvenu rusku dušu, ali je ipak nije razumio. Premda je to jedan od najboljih filmova za razumijevanje Rusa, smatra Jekaterina.
"Tamo se govori o želji da se 'osvoji Moskva', i o stambenim problemima. Sve su te stvari aktualne i danas", kaže Jekaterina. "Zato sovjetska kinematografija govori o suvremenim stanovnicima Rusije."
Ali sovjetski su filmovi u svakom slučaju zanimljivi, i to ne samo kao antropološke skice, tvrdi blogerica. Samo su malo drugačiji.
"Sovjetska kinematografija bez sumnje je kvalitetna. Ona je specifična zbog cenzure (ma kako to čudno zvučalo) i zbog toga što nije bila komercijalna. U to sus e vrijeme na Zapadu filmovi borili da privuku gledatelje i morali su biti atraktivni ili skandalozni, dok se kod nas sve radilo 'radi umjetnosti' ili po partijskoj dužnosti. Pogledajte komedije Leonida Gajdara i Eljdara Rjazanova. One su izvanredne, jer je tamo inteligentan humor bez prostakluka. To je najbolji dokaz da se Rusi znaju smijati i da su duhoviti."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
