Svih 17 romana Vladimira Nabokova – od najgoreg do najboljeg

Legion Media
Majstor stila, veliki pjesnik, ugledni entomolog i briljantni dvojezični pisac čiji su romani adaptirani za film i pozornicu. Vladimir Nabokov, jedan od književnih divova 20. stoljeća, tijekom pet je desetljeća napisao sedamnaest romana, od kojih svaki zauzima posebno mjesto u svijetu rusko-američke književnosti.

Na Nabokovljeve bi romane trebalo staviti upozorenje na kojem piše da izazivaju ovisnost! Napisani upečatljivim stilom, zovu na to da ih se čita iznova i iznova, evocirajući pritom nova značenja i tumačenja. Nabokovski je jezik jedinstven i neponovljiv.

Vladimir Nabokov (1899.-1977.) rekao je da sanja o tome da svoje čitatelje pretvori u gledatelje. Za života mu se san i ostvario. Književnik je svoje čitatelje natjerao da utonu u semantički ponor njegovih tekstova. Čitanje Nabokova na prvu bi se moglo činiti kao lingvistički izazov. Ali onda se, nakon nekoliko stranica, naviknete, a kontradikcije nestaju poput lepršavih leptira. "Književnost i leptiri dvije su najslađe strasti koje čovjek poznaje", rekao je Nabokov, koji je imao zbirku od preko 4300 primjeraka egzotičnih i rijetkih leptira. "U prirodi sam otkrio neutilitarne užitke koje sam tražio u umjetnosti. Obje su bile oblik magije, obje su bile igra zamršene čarolije i obmane." 

17. "Mašenjka" (1926.)

"Mašenjka" govori o prvoj romansi, gorko-slatkoj nostalgiji i kajanju.

Nabokovljev debitantski roman, koji je u početku nosio naslov "Sreća", ima puno autobiografskih detalja. Radnja romana smještena je u ruski pansion u Berlinu. Protagonist, emigrant Lav Ganjin, saznaje da je supruga njegovog susjeda njegova bivša prva ljubav, Marija. Ganjin kuje podmukao plan da se sretnu na željezničkoj stanici, nakon mnogo godina. Marija je prasak iz prošlosti, simbol iz snova prošlih vremena i sreće, drugim riječima, "sva njegova mladost, njegova Rusija". U posljednjem trenutku Ganjin shvaća da je putovanje kroz vrijeme u prošlost nemoguće i zauvijek napušta i Berlin i Mašu. "Zbijena je sreća prve ljubavi jedinstvena", zapisao je Nabokov kasnije u svome romanu "Camera obscura".

Nabokov je "Mašenjku" počeo pisati 1924. Do kraja godine napisao je dva poglavlja, ali je zatim uništio rukopis, zadržavši samo fragment koji je objavljen u siječnju 1925. pod naslovom "Pismo Rusiji". Ideji o pisanju romana Nabokov se vratio u proljeće 1925., oženivši se Verom Slonim, kojoj je naposljetku i posvetio roman. Roman je objavio u Berlinu 1926. pod pseudonimom Vladimir Sirin.

16. "Pogledaj harlekine!" (1974.)

"Ja sam američki pisac, rođen u Rusiji i školovan u Engleskoj, gdje sam studirao francusku književnost prije nego što sam petnaest godina proveo u Njemačkoj. ... Moj um govori engleski, moje srce govori ruski, a moje uho francuski", rekao je o sebi Vladimir Nabokov.

Napisan na engleskom, "Pogledaj harlekine", posljednji Nabokovljev završeni roman, prikazuje poznatog rusko-američkog pisca Vadima Vadimoviča N., koji se prisjeća niza osobnih priča iz svojih neuspješnih brakova i ljubavnih veza, kao i epskog putovanja u SSSR s lažnom putovnicom. Nabokov, koji nikada nije posjetio Rusiju nakon što je njegova obitelj napustila zemlju 1919., vrijedne je uvide u ovo izmišljeno putovanje dobio od svoje sestre Jelene, koja se 1960-ih nekoliko puta vraćala u svoj rodni Lenjingrad (danas Sankt-Peterburg).

15. "Prozirne stvari" (1972.)

Iako je radnja prilično komplicirana, ovu kratku novelu vjerojatno ćete pročitati u dahu i poželjeti da je malo dulja.

Napisan samo pet godina prije spisateljeve smrti, roman "Prozirne stvari" Nabokovljeva je meditacija o ljubavi, smrti i vremenu, pun gorke ironije i filozofskih razmišljanja. Poput ovog: "Obično se smatra da bi čovjek, kada bi uspio činjenično ustanoviti postojanje života poslije smrti, tom prilikom pronašao rješenje, ili bar zakoračio ka rješenju, zagonetke Postojanja. Ta se dva problema ne moraju nužno međusobno preklapati ili pretapati."

14. "Ada" (1969.)

Upozorenje: Ovo je Nabokovljev najduži i najsloženiji roman.

Ispunjena zagonetkama, prispodobama i aluzijama, "Ada" je pomalo zbunjujuća. Iako u ovom romanu ima trenutaka čiste genijanosti, ponekad pati od redundancije. Dakle, nije za svakoga. Na primjer, britanski je romanopisac Martin Amis, autor knjige "Strijela vremena", rekao: "'Adu' sam pročitati pokušao najmanje pet puta i nijednom nisam u tome uspio." Radnja Nabokovljevog petnaestog romana vrti se oko incestuozne afere između Ade i Vana, sestre i brata, smještene na idiličnoj pozadini izmišljenog planeta zvanog Antiterra.

13. "Očaj" (1934.)

Hermann, njemački trgovac ruskog podrijetla, planira zločin koji bi mogao postati pravo remek-djelo odvažne domišljatosti. Ispostavlja se, međutim, da je sam život najapsurdnija igra čija vjerodostojnost često iskrivljuje stvarnost.

Nakon što je Nabokovljev ‘Očaj’ ugledao svjetlo dana 1936. godine, ruski je pjesnik i književni kritičar Gleb Struve izjavio: "Koje je glavno svojstvo Sirinove (Nabokovljev pseudonim) kreativnosti? Definirao bih to kao radosnu i svjesnu stvaralačku samovolju. Niti jedan drugi pisac ne ostavlja tako neodoljiv dojam kreativne, magično lake moći nad svojim svijetom. Sirin ne prikazuje život, on stvara na ravni paralelnoj s njim." Doista, Nabokov nije imao rivala kada je u pitanju prikaz amalgama ljudskih senzacija.

12. "Uhoda" (1930.)

Napisan u Berlinu, roman "Uhoda" jedno je najtajnovitijih i najduhovitijih Nabokovljevih djela, u kojemu su se u potpunosti očitovale prepoznatljive crte stila zrelog pisca.

Izvorno napisan na ruskom jeziku, ovo je Nabokovljev najkraći, virtuozni roman. Glavnog lika, ruskog emigranta koji živi u Berlinu, pretuče ljubomorni muž njegove ljubavnice. Ne mogavši živjeti s poniženjem, protagonist odlučuje počiniti samoubojstvo, no uspijeva se samo ozlijediti. Bliski susret sa smrću mijenja život protagonista. "Uhoda" se često uspoređuje sa "Zapisima iz podzemlja" Fjodora Dostojevskog i nije teško shvatiti zašto. Oboje se bave suštinom ljudskog života. "Ima nešto uzbudljivo i zadovoljavajuće u tome da se osvrnete na prošlost i zapitate: ' Što bi se dogodilo da...' i zamijenite jednu slučajnu pojavu drugom, promatrajući kako iz jednog sivog, jalovog, glupog trenutka u životu izrasta čudesan ružičasti događaj koji u stvarnosti nije procvjetao..."

PROČITAJTE I: 5 remek-djela Fjodora Dostojevskog

11. "U znaku nezakonito rođenih" (1947.) 

Drugi Nabokovljev roman napisan na engleskom jeziku stoji rame uz rame s "Procesom" Franza Kafke i "1984." Georgea Orwella u svojoj stilskoj briljantnosti, intelektualnoj ljepoti i filozofskoj dubini.

Događaji ovog složenog distopijskog romana odvijaju se u neimenovanoj zemlji u gradu Padukgradu, gdje je, kao rezultat revolucije, uspostavljen diktatorski režim. Vladajuću "Stranku prosječnog čovjeka" vodi diktator Paduk. Od Adama Kruga, cijenjenog filozofa, traži se da podrži stranku koju vodi njegov bivši kolega iz razreda. Što ako odbije? "Ništa pod kapom nebeskom nema stvarnog značaja, nema se čega bojati i smrt je samo pitanje stila, puka književna domišljatost, glazbena završnica", napisao je u romanu Nabokov, koji je nekoliko puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost.

10. "Stvarni život Sebastijana Knighta" (1941.)

Ovo je prva knjiga koju je Nabokov napisao na engleskom jeziku. "Sebastian Knight rođen je trideset prvog prosinca 1899. u bivšoj prijestolnici moje zemlje."

Početnu rečenicu romana izgovara Sebastijanov polubrat, u romanu označen skraćenicom V. Sebastian Knight poznati je ruski pisac, koji je pisao na engleskom i preminuo u pariškoj bolnici. V. dio po dio obnavlja i dekonstruira život svoga brata, oživljavajući pritom Nabokovljev zamršeni i višeslojni roman.

9. "Pothvat" (1932.)

Nabokovljev peti roman govori o oblikovanju karaktera i zrelosti.

"Veliki romani prije svega su velike bajke... Književnost ne govori istinu nego je izmišlja", rekao je pisac. Bajkoviti motivi u "Pothvatu" vezani su uz glavnog junaka, romantičnog mladića, od djetinjstva fasciniranog svijetom bajki i viteških legendi. Martin Edelweiss napola je Švicarac. Rođen i odrastao u Sankt-Peterburgu, nakon revolucije prisiljen je napustiti Rusiju i s majkom otići u Europu. Puno putuje, igra tenis (i Nabokov je bio veliki ljubitelj tenisa), studira filologiju na Cambridgeu i zaljubljuje se u Sonju, ali osjećaj nije obostran. Kako bi osvojio srce svoje voljene, mladić se mora suočiti sa strahom i učiniti nešto riskantno. Sam je Nabokov rekao da se u "Pothvatu" radi o "prevladavanju straha, o trijumfu i blaženstvu tog pothvata".

PROČITAJTE I: Top 7 najantipatičnijih likova u ruskoj književnosti

8. "Kralj, kraljica, pub" (1928.)

Obiteljski život, preljub i zloba – postoji li išta banalnije? No ne i za odvažnog pisca kao što je Vladimir Nabokov, majstor napetosti najvišeg kalibra.

Nabokov naizgled trivijalnu priču pretvara u uzbudljivu zagonetku. Siromašni Franz stiže u njemačku prijestolnicu kako bi radio za svog dobrostojećeg ujaka i zaljubljuje se u njegovu besposlenu ženu Marthu, 13 godina stariju od njega. Drugi Nabokovljev roman napisan na ruskom i smješten u Berlinu oduševit će vas neočekivanim završetkom. "Kralj, kraljica, pub" balansira između banalnosti književnog klišeja i duhovite parodije. Ovaj je roman također Nabokovljev neortodoksni odgovor na "Zločin i kaznu" Fjodora Dostojevskog.

7. "Lužinova obrana" (1930.)

Riječ je o vješto osmišljenom romanu o ruskom šahistu koji je opsjednut šahom do te mjere da postupno gubi svaki dodir sa stvarnošću.

U "Lužinovoj obrani" Nabokov ubija dvije muhe jednim udarcem. Pisac sjajno opisuje fantazmagoričnu metamorfozu protagonista čije se puno ime spominje tek u posljednjoj rečenici romana te preoblikuje čitateljski pogled na svijet na način da roman počinjemo u potpunosti promatrati kroz prizmu šahovske partije. Pravi šah-mat!

6. "Camera obscura" (1933.)

Ovaj je Nabokovljev kriminalistički roman smješten u Njemačku 1920-ih.

Izvorno je napisan na ruskom (Nabokov ga je kasnije sam preveo na engleski). "Camera obscura" govori o kobnoj privlačnosti koju uspješni, bogati i sretno oženjeni njemački umjetnički kritičar Bruno Kretschmar (Albert Albinius u engleskoj verziji romana) osjeća prema mladoj starleti po imenu Magda Peters (Margot), koja sanja o Hollywoodu i radi kao razvođačica publike u kinodvorani. Mlada "sponzoruša" prisiljava glavnog junaka da napusti ženu i kćer, ali kasnije opljačka Brunu u tandemu s njezinim novim ljubavnikom. Kretschmar doživi prometnu nesreću, oslijepi i umre. Nabokov je "Cameru obscuru" opisao kao svoj "najgori roman".

"Nije pretjerano dobar. Malo je sirov...”, rekao je. Pa ipak, pisac je u intervjuu za The New York Times primijetio da je to bila "jedina knjiga koja mi je s vremena na vrijeme donijela malo novca".

5. "Poziv na smaknuće" (1935.)

Ovo je posljednji Nabokovljev roman napisan u Njemačkoj prije nego što se preselio u Francusku 1937.

Dok se mračna stvarnost nacističke Njemačke odražava u konceptu njegovog magnum opusa, Nabokov se usprotivio opisivanju ovoga romana kao političkog pamfleta. Pisac je "Poziv na smaknuće" smatrao svojim najboljim djelom i svojom "jedinom pjesmom u prozi". Kako ga god nazvali, jedno je sigurno: to je bezvremensko remek-djelo o tiraniji trivijalnosti (ili, bolje rečeno, "pošlosti", jedinoj stvari koju je Nabokov doista prezirao) i kako se protiv nje boriti uz pomoć "drevne urođene umjetnosti pisanja".

4. "Pnin" (1957.)

"Pnin" se često naziva Nabokovljevim najhumanističkijim romanom, prožetim nevinom ironijom i suosjećanjem prema šarmantno nezgrapnom naslovnom liku, profesoru Timofeju Pninu.

Ruski emigrant Pnin zatječe se u Sjedinjenim Državama bez ičega (osim strasti prema znanosti). Pnin gaji topla sjećanja na svoj dom u Sankt-Peterburgu, svoju prvu ljubav i propali brak. "Povijest čovjeka povijest je boli", napisao je Nabokov. Smiješno je to što se, iako je njegov život prilično jadan, patetični protagonist stalno nalazi u komičnim situacijama, inspiriran vlastitim Nabokovljevim iskustvom podučavanja na Wellesley Collegeu i Sveučilištu Cornell.

3. "Dar" (1938.)

Nabokovljev posljednji tour de force napisan na ruskom jeziku smatra se vrhuncem njegovog stvaralačkog postignuća.

Za pisanje "Dara" Nabokovu su bile potrebne četiri godine. Filozofski gledano, radi se o metafikciji. U romanu se opisuje kako se zapravo stvara tekst. Roman ima slojevitu strukturu i tjera na razmišljanje. "Dar" je također priča o životu i smrti i mjestu umjetnika u povijesti. Nakon što je pročitao roman, prevoditelj Georgij Hessen rekao je Nabokovu: "Upravo sam pročitao tvoj 'Dar' i želim ti reći — ti si genij! Da su tvoj šah, tenis ili nogomet imalo poput tvog pisanja, ti bi, stari nitkove, mogao uzeti Aljehinu [četvrti po redu svjetski šahovski prvak] pijuna i Budgeu 15 poena te napraviti od Hidena [Rudolf 'Rudi' Hiden, jedan od najboljih golmana 20. stoljeća] rezervnog vratara u bilo kojoj profesionalnoj momčadi." S obzirom na to da je Nabokov bio briljantan šahist i prilično dobar vratar, u ironičnoj je recenziji njegova prijatelja zaista sve sažeto.

2. "Blijeda vatra" (1962.)

Jedno od najekstravagantnijih remek-djela u povijesti, "Blijeda vatra" zauzima posebno mjesto u svjetskoj književnosti.

Žanr ovog djela nije lako definirati (neki ga književni kritičari klasificiraju kao "antiroman"). "Blijeda vatra" sastoji se od četiri dijela: predgovora izdavača; pjesme od 999 stihova Johna Shadea, ogromnog komentara i dopunskog indeksa profesora Charlesa Kinbotea.

"Blijeda vatra" uvrštena je među 100 najboljih romana svih vremena na engleskom jeziku po izboru časopisa Time. Ipak, ovo se djelo teško može nazvati romanom. Iako se pretvara da je čisto filološki tekst prepun čudnih aluzija, u stvarnosti je to odraz izobličenja i trvenja koja neminovno nastaju između autora i njegovih čitatelja.

1. "Lolita" (1955.)

Nabokov je svoj najpoznatiji roman napisao na engleskom, a na ruski ga je preveo dvanaest godina kasnije.

Priča o odraslom muškarcu (Humbert Humbert) koji gubi moralni kompas i pronalazi ljubav svog života u obliku 12-godišnje djevojčice po imenu Lolita prekršila je nebrojene konvencije i tabue. "Lolita" nije roman o grijehu, nego saga o opsjednutosti, zaljubljenosti i samokažnjavanju. Izopačeni odnos između Lolite (koju je Nabokov zvao "moja sirota djevojčica") i pedofilskog negativca Humberta Humberta, koji se sele iz jednog motela u drugi kao u klasičnom filmu ceste, često se doživljava kao veća metafora za sudar starog i novog svijeta, oronule stare Europe i mlade i provokativne Amerike.

Kada su Nabokova upitali koju mu je knjigu bilo najteže napisati, kao iz topa je odgovorio: "O, Lolitu, naravno."

"Nedostajale su mi potrebne informacije — to je bila početna poteškoća. Nisam poznavao nijednu američku 12-godišnjakinju i nisam poznavao Ameriku; morao sam izmisliti Ameriku i Lolitu. Trebalo mi je nekih 40 godina da izmislim Rusiju i Zapadnu Europu, a sada sam se suočio sa sličnim zadatkom, s manje vremena na raspolaganju", rekao je Nabokov u intervjuu za časopis Playboy.

Nabokov je na "Loliti" radio oko osam godina, s čestim prekidima. Pisac je imao napade očaja i u jednom je trenutku čak navodno htio spaliti skicu romana. Srećom, njegova je mudra supruga Vera uskočila u pravi čas...

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće