Koliko etničkih zajednica živi u Rusiji?

Na ruskom se "Rus" kaže "russkij", a postoji i posebna riječ "rossijanin" koja znači "građanin Rusije" neovisno o nacionalnoj pripadnosti. Milijuni ljudi u Rusiji po nacionalnosti se ne izjašnjavaju kao Rusi.

Festival kulture i sporta naroda Kavkaza u Groznom.

Vladimir Smirnov/TASS

Prema popisu iz 2010. godine, u Rusiji žive 193 etničke zajednice. Zvuči kao da ih je mnogo, ali ustvari i nije. Rusija ne spada čak ni među prvih 50 zemalja s najvećim etničkim diverzitetom i po pripadnosti stanovništva različitim etnosima tretira se kao monolitna (prvih 20 zemalja na vrhu rang-liste etničke raznolikosti nalaze se u Africi). Od 146 milijuna stanovnika Ruske Federacije 80,1% su Rusi, a svih ostalih ukupno ima 19,9%.

I pored toga, gotovo dvije stotine naroda doživljava Rusiju kao svoju domovinu. Navodimo 10 najbrojnijih etnosa u Ruskoj Federaciji.

Infografika - Najveće etničke skupine u Rusiji

Zajednički život u istoj državi

Mnoge etničke zajednice imaju određenu autonomiju jer su prilikom formiranja Sovjetskog Saveza republike i regije definirane po etničkoj pripadnosti. Zahvaljujući tome pojedini etnosi nisu imali problema s očuvanjem kulture, običaja i jezika. Danas se naselja na teritorijima takvih etnosa znatno razlikuju od svih ostalih mjesta u Rusiji.

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Na primjer, ovih pet gradova Rusije ne nalikuju na druge ruske gradove. Postoje mjesta gdje je alkohol potpuno zabranjen, kao i mjesta s drevnim budističkim hramovima i čitavi gradovi i regije gdje se u svakodnevnom životu govori na nekom drugom jeziku.

Svemu tome je svojevremeno doprinijela boljševička nacionalna politika, jer su boljševici sponzorirali i podržavali etnose, objašnjava etnolog i akademik Ruske akademije znanosti Valerij Tiškov.

"Pojam nacionalnost prvi je put uveden 1926. godine za vrijeme prvog sovjetskog popisa stanovništva. Dvije prve deklaracije sovjetske vlasti bile su deklaracija o pravima radnika i deklaracija o pravima naroda s parolom ’jednakost naroda, narodnosti i etnografskih zajednica’", kaže Tiškov. Tada su uvedeni i pojmovi "ugnjetavane nacije" i „ominantna nacija". Ova su posljednja bili Rusi. Ta proklamirana jednakost je, po Tiškovljevom mišljenju, u određenoj mjeri osigurala boljševicima podršku, naročito na etničkoj periferiji.

S druge strane, par desetljeća kasnije sovjetska je vlast sagledala opasnost upravo u etničkim autonomijama. Ovdje saznajte više o tome zašto je Staljin nasilno preselio čitave narode u vrlo surovim uvjetima.

Neki su imali manje sreće

Na "prazniku prve ribe" koji obilježavaju autohtoni narodi Kamčatke – Eveni, Korjaci, Itelmeni i Aleuti.

Aleksandar Arhipov/TASS

U ovom trenutku 47 etnosa ima službeni status autohtonog naroda s malim brojem stanovnika. To su Keti, Aleuti, Itelmeni, Neneci i drugi. Samo su te etničke grupe zaštićene zakonom jer odgovaraju sljedećim kriterijima: ostalo ih je manje od 50 000, žive u svom povijesnom zavičaju, čuvaju običaje i doživljavaju sebe kao poseban etnos.

Pojedine zajednice još uvijek čekaju da budu uvrštene na taj popis, dok su druge skinute s njega zbog velike brojnosti, na primjer Jakuti, Burjati, Komi i Hakasi (svi oni imaju regionalnu autonomiju, ali ne mogu pretendirati na posebne olakšice i zaštitu države).